Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Zastupnica čitatelja

Sućut izražavaju na Facebooku, tko još šalje telegram?

Objava 23. kolovoza 2015. 51 komentara 800 prikaza
Sućut Mirne Berend
Sućut Mirne Berend
Sućut Mirne Berend

Samo najbliži, supruga Gabi, djeca Sandra i Matija, znaju kako je Arsen Dedić objasnio zašto želi pokop u krugu obitelji. Oproštaj od života punog ljudi zamislio je kao trenutak s najbližima, kakvih je za života rijetko imao. Život pun ljudi također je bio njegov odabir. Puno prijatelja i još više znanaca, puno poštovatelja i još više obožavatelja ulazilo je ili doticalo njegov život i sigurno bi mnogi od njih došli iskreno mu se pokloniti, ali, Arsen je odlučio drukčije i to treba prihvatiti. 

Je li zaista htio taj posljednji rastanak podijeliti samo s obitelji, je li obitelj htio zaštititi od  nepotrebnog licemjerja kojeg bi sigurno bilo u mnoštvu koje bi došlo na pokop ili je možda atmosferu s pozornice htio zamijeniti onom u svojem dnevnom boravku.

Arsenova odluka potiče na razmišljanje o načinima zadnjeg ispraćaja dragih i nama poznatih osoba. Čini se da postoje tri vrste ljudi:

Oni koji o tome kako bi trebao izgledati njihov zadnji ispraćaj uopće ne razmišljaju i o njemu nikad nikome nisu ništa rekli, pa će ispraćaj biti organiziran onako kako želi obitelj ili netko drugi blizak pokojnome.

Oni koji o ispraćaju misle i žele da to bude obavljeno tradicionalno, dakle, u prisustvu obitelj, prijatelja i znanaca, ali s ponekom željom: hoće li biti glazbe (i koje) ili neće, hoće li neki kvartet ili brojniji pjevači izvesti nekoliko dragih pjesama, hoće li biti oproštajnoga govora ili neće...

Oni koji također razmišljaju o posljednjem ispraćaju, ali žele da on bude samo u krugu najuže obitelji ili dodaju i pokojeg jako bliskog prijatelja. Zašto tako? Zbog vlastite vizije tog čina ili je to udovoljavanje obiteljskoj želji, ne znam. 

Arsenov odlazak svjedoči i o novom trendu iskazivanja sućuti obitelji. Od predsjednice države naniže izrazi sućuti obitelji upućivani su putem društvenih mreža. Koliko je to obitelj mogla pratiti, pitanje je. Nadam se da je Hrvatska pošta ipak imala isporučiti i papirnate telegrame ili pisma sućuti. Šalje li danas itko telegrame sućuti ili kad nisu u prilici osobno je izraziti žaljenje odeš na internet?

Profili javnih osoba na društvenim mrežama (Facebook, Twitter, LinkedIn...), naročito iz svijeta glazbe, prepune su sjećanja na osobne susrete s Arsenom Dedićem, razmišljanja o njegovoj ostavštini, obećanja da će i dalje poštovati njegovo djelo, pišu se pjesme... Čak vjerujem da su svi ti ljudi iskreni, ali ta potreba da o tome izvijeste cijeli svijet, nekako mi ne sjeda dobro. Ni novinari se više ne moraju truditi zvati i nagovarati Arsenove prijatelje i poznanike da kažu što osjećaju, nego odu na Facebook i „copy paste“. Za tren oka izjava koliko hoćeš.

Kad bolje razmislim, svi su ti ljudi pišući o Arsenu i, dakako, sebi (priznajem zločestoću),  utrošili su stanovito vrijeme razmišljajući o njemu, a da su imali priliku doći na sprovod sreli bi druge i razgovarali o zdravlju, obiteljima, poslu, o tome zašto mlijeko nije pojeftinilo, a boce se više ne vraćaju, o strahu od izbjeglica i prijetnjama tzv. Islamske države...   

I  sad ti budi pametan. 

  • zorbas.grk:

    Ja prakticiram doći na posljedni ispračaj i čim bude posložena obitelj uz lijes ili urnu iskoristim vrijeme i na licu mjesta izrazim sučut i odlazim.Neidem za lijesom do groba niti drugi dan na ukop urne.

  • miso:

    Draga Ružice, pa zar i ovdje komentator ne može bez politikanstva? ... Po čemu bi spomenuti dulje živio od Arsena kad ništa dobroga nije na ljude prenio. Op. pa zar ovakvi komentari, u velikoj mjeri izvan teme i s uvredama ... prikaži još! (da se dotični uopće nađu na istom mjestu uz cijenjenog pokojnika), ne bi mogli lijepo biti ........ .

  • livoguza2:

    Vito ne poznaje hrvatski jezik ni na razini petoškolca pa se ipak uporno nudi Večernjem listu za lektora. Da je makar ukorio Ružicu koja je u ovomu tekstu napisala ovako: "Od predsjednice države naniže izrazi sućuti obitelji upućivani su putem ... prikaži još! društvenih mreža." A Hrvatski pravopis propisuje sasvim drukčije. On propisuje da se nazivi živih poglavara država bez uporabe njihova imena i prezimena pišu velikim početnim slovom (Kralj, Car, Predsjednik, Papa...). Očevidno je da je na Ružicu negativno utjecao skroz bezvezni tekst Inoslava Beškera u JUL-u objavljen pod pretencioznim naslovom "NEVOLJE S PREZIMENOM I IMENOM PREDSJEDNICE Jesmo li omalovažili predsjednicu Republike Hrvatske gospođu Kolindu Grabar Kitarović?" Svatko tko imalo poznaje hrvatski jezik znat će precizan odgovor na pitanje iz naslova. Posebice je zanimljiva argumentacija koju autor rabi i činjenica da mu Pravopis ne znači ništa. Kao ni Sanaderu svojedobno. Mene je osobito zadivio kad se pravda da je zbog duljine naslova radije skratio Predsjednicu, nego ministra Hajdaša Dončića. Evo kako to izgleda: "OPET SVAĐA: Ravnatelji lučkih uprava otkazali Kolindi zbog pritiska ministra Hajdaša Dončića". Jezik bi im otpao da su napisali ovako: "Opet svađa: Ravnatelji lučkih uprava otkazali Predsjednici zbog pritiska ministra Hajdaša Dončića": Duljina ista, a zadovoljen Pravopis i iskazano poštovanje Predsjednici. Zato molim Ružicu da se makar ona suzdrži od omalovažavanja Predsjednice. Jer time omalovažava većinu hrvatskog naroda. Lp.