Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Zastupnica čitatelja

Usude li se kritičari prvi baciti kamen

Objava 07. kolovoza 2014. 21 komentara 215 prikaza
Iz uredničkog kuta, Trafford publishing
Iz uredničkog kuta, Trafford publishing
primjer lektoriranja

Kako napreduje tehnologija tako čitatelji od novinara očekuju da sve manje griješe, a po onome što primjećuju u novinama i na online izdanju, kažu, bitnijeg pomaka nema. Istina, znaju zaredati dva tri dana s minimalnim pogreškama, a onda opet osvanu pogreške koje idu u red onih „da ne vjeruješ“ – od zareza koji nedostaje u rečenici, do šovinizma i širih etičkih pitanja.

Nije teško objasniti zašto novinari unatoč tehnologiji, zahvaljujući kojoj mogu sami provjeriti barem pravopisnu točnost, griješe ili zašto napišu i objave nepriličnu tvrdnju. Tri su razloga: prvo brzina - rok predaje teksta koji je za svakog  novinara Damoklov mač; drugo, šlamperaj – prije objave ne pročitaju vlastiti članak, ne provjere svaki put podatke koje im je netko dao; i treće, neznanje povezano s neiskustvom – upuštanje u nepoznati tematski teritorij.

Ispraviti pak sve te pogreške ili objasniti ih moj je posao, jer tvrtka Večernji list je spremna suočiti se s pritužbama čitatelja, s propitivanjem Večernjakova novinarstva, pa i razmatranjem   poslovanja same tvrtke. Redovita rubrika ponedjeljkom Ispravci i objašnjenja prostor je na kojem čitatelji dobivaju stanovitu, ali ipak ne potpunu sliku pritužbi građana – njihov broj i prirodu, kao ni sliku kako Večernji reagira na njih.

Evo primjera koji se neće u izvornom obliku naći među ispravcima i objašnjenjima ponedjeljkom, a koji mogu dočarati kakvih reakcija ima. Kolega novinar mi javlja: „Molimo vas ispravite tekst članka "Strojovođa u posljednji trenutak uspio zaustaviti vlak i spasio 300 putnika", objavljen na vašim internet stranicama  23.srpnja. Taj članak nad člancima Ružice Ciglar počinje "Smrt u oči gledalo je tristotinjak prestravljenih putnika....", itd., i tako rtedom. Novinar sam 35 godina a takvo nešto nisam vidio ni pročitao. Kakvi su to vagoni gdje 300 putnika vidi što se događa ispred vlaka, odnosno mašine koja pokreće vlak...“

Dakako, kolega je u pravu kad upozorava da je novinar, napisavši da je 300-tinjak putnika gledalo smrti u oči pretjerao i logično zaključuje da toliko ljudi nije moglo vidjeti što se događa ispred vlaka, ali istodobno – zanemarimo sad njegovu ciničnost – napravio je nekoliko pogrešaka. Ovako kako je napisao ispada da sam ja napisala taj članak, a da je stavio zareze ispred i iza mog imena znalo bi se da mi se obraća. Usput, pogreška i u mojem prezimenu, ja sam Cigler... itd.

„Ostala sam zaprepaštena, jadna i tužna...“, počinje čitateljica i piše dalje: „Naime, autor križaljke napisao je Židov (žarg.), na što sam pomislila, nije valjda!? Jest, u križaljku je smjestio najuvredljiviju, najprostačkiju riječ .... 'Ćifut'! Znači, dopustite da pomislim i to, još uvijek ima kuća u kojima roditelji uredno uče djecu mržnji i takvim riječima?...“  

Rječnik hrvatskoga žargona kaže da je „ćifut“ pogrdni naziv za Židova, a Hrvatska enciklopedija (online izdanje) kaže da postoje „različiti nazivi za Židove u svijetu (hebrejski Ivri: hrvatski Hebrej, pridjev hebrejski, srpski, bosanski Jevrej/in/, jevrejski; Jěhudi: hrvatski Judejac, Židov, Žudio, Žudjel; arapski Yahud, perzijski Džühud i turski Çifit ili Çifut: bosanski Čifut, srpski Čifutin, Čivutin: Israeli: Izraelac).“ Jedini spomenut pogrdni naziv je „Marani“ kako su zvali pokrštene Židove na širem području Dubrovačke Republike. Usput, nešto je uvredljivo i prostačko i ne može biti manje ili više uvredljivo i prostačko.

Znam da novinari najčešće vlastitom nepažnjom daju čitateljima argumente da o njima misle kao o samodopadnim neznalicama, ali, „neka prvi baci kamen“...    

  • Igi125:

    ciglerru, Da me se krivo ne shvati apsolutno se slažem sa vama da za zvanje pilota covjek mora biti savršenstvo i inteligencije i zdravlja. Zaslužuju svaku pohvalu ali mislim da se neki događaji nebi trebali previše opisivati na svoju ruku ... prikaži još! prije nego se obavi razgovor sa samim ucesnicima. Ali evo da se vratim opet na dio u blogu vezan za prigovor drugog novinara oko izbjegnute željeznicke nesrece. Evo recimo ja bi sada kao citatelj i da sam cjepidlaka nakon citanja naslova mogao uputiti prigovor redakciji kako su to ljudi gledali smrti u oci kad smrt nije živo bice i nema oci. Dakle manje bacanja kriticarskog kamenja a više tolerancije.

  • Deleted user:

    Budći se često mijenjaju pravila, pišu stalno novi pravopisi, rječnici itd. može se pisati i ovak a može i onak. Kad docent na Filozofskom fakultetu kaže da imamo jezika koliko i stanovnika (mislio je na Hrvatsku) onda valjda može biti ... prikaži još! da isto toliko imamo i pravopisa, tj. načina pisanja. Unatoč neprestanim upozorenjima - najaktualnije - imamo Vukovar film festiva, Pula film festival i još drugih festivala i tako se uporno piše i u Večernjaku. Da ste mi gezund!

  • livoguza2:

    Ružice, vaša bi čitateljica zbog Ćifuta, sastavljača križaljke najradije proglasila antisemitom i strpala na dugogodišnju robiju. A jadni sastavljač uz riječ Židov u zagrade stavio žargon i samim time priznao da i sam misli da je riječ Ćifut neprimjerena. Jer, ... prikaži još! žargon se definira šatrovačkim govorom, pokvarenim govorom, lopovskim govorom. Taj govor nije ograničen određenim prostorom pa ga i ne razumiju svi žitelji nekoga prostora i tako biva i nerazumljiv govor. On pripada određenoj skupini i razumiju ga samo pripadnici te skupine. Kako god, žargon je u svakodnevnoj uporabi pa mi nije jasno zašto ga i sastavljač križaljke ne bi mogao uvrstiti u križaljku. Ni svaki mališan nije zadovoljan kad ga zovnu limaćem. Očevidno je da neki ljudi često vide ono što žele vidjeti, a ne što je stvarnost. Lp.