Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Zastupnica čitatelja

Večernjakova ruža je dokaz kvalitete, a dodjela dobra mjera raskoši

Objava 20. ožujka 2016. 170 komentara 1475 prikaza
Čitatelji su odlučili - to su dobitnici Večernjakove ruže za 2015. godinu   Foto Luka Stanzl/Pixsell
Čitatelji su odlučili - to su dobitnici Večernjakove ruže za 2015. godinu Foto Luka Stanzl/Pixsell
Čitatelji su odlučili - to su dobitnici Večernjakove ruže za 2015. godinu

Nema bolje reference u životopisu televizijskih i radijskih zvijezda - pjevača, glumaca, voditelja i drugih – od Večernjakove ruže. Možda bi je po zvučnosti nadjačao američki Oscar, ali dotle dok ga ne osvoji netko od naših, valjat će i naša Ruža. Ako se netko domislio Porina kao konkurencije Ruži, podsjećam, Porin je isključivo diskografska nagrada.

Večernjakova je ruža nagrada Večernjakovih čitatelja, istodobno gledatelja i slušatelja svih televizija i radija, koji su se potrudili izrezati kupon iz novina, zaokružiti svoje favorite i poslati poštom na redakcijsku adresu ili su pak SMS porukom dali svoj glas. Nije bio dovoljan klik mišem i eto nagrade.

Večernjakova ruža okupila je u petak u glamuroznom ambijentu Hrvatskog narodnog kazališta  poznate, inače konkurente s ekrana svih nacionalnih televizija ili radio-valova regionalnih i nacionalnih radijskih postaja. Rado ću se pohvaliti da sam jedna od rijetkih koja je otpratila svih 14 Večernjakovih ruža. Ruža je, istina, nešto starija, prva je dodijeljena 1995. za 1994. godinu prema ideji Branka Vukšića, tada urednika Večernjakova TV priloga Ekran, a danas mnogim čitateljima poznatijeg kao političara, nezavisnog zastupnika u prošlom sazivu Sabora. Nagrada je dodjeljivana do 2005., a onda je uslijedila pauza, da bi je 2015. vratio sadašnji glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić, a potpunu kontrolu nad realizacijom, a vidi se, vrlo uspješno preuzela je Mirjana Žižić, pomoćnica glavnog urednika.

Nakon same dodjele koju je prenosio HTV šaroliko televizijsko društvo, potpomognuto novinarskim snagama Večernjeg lista, okupilo se na ugodnom domjenku. Glumice i pjevačice, ali i Blanka Vlašić kao prezenterica, „prošetale“ su najnovije dizajnerske kreacije, dok je muški dio tog društva bio smjerniji u klasičnim odijelima, neki s kravatom, a neki bez nje. Za pohvalu je da su i novinarke i novinari, poznati po manje formalnom odijevanju, za ovu priliku znatno pridonijeli glamuroznosti događaja.

Lijepo je bilo vidjeti kako zakleta konkurencija ugodno razgovara, malo dijele komplimente  jedni drugima, a više razgovaraju o trećima kojih ovdje nije bilo.

Ja sam pak imala zadovoljstvo u dvorani sjediti pored radijske legende Voje Šiljka (član žirija Večernjakove ruže, a i ja sam) i njegove supruge Đurđe, a na domjenku sam se najviše družila s mladim snagama Večernjeg lista – novinarkama gradske rubrike. Neke od njih imale su radne obaveze, prikupiti izjave poznatih, ali bilo je vremena i za piće i tračanje.

Primijetila sam, a sami su mi rekli da s poštovanjem gledaju neke medijske face, što ja podupirem ako su u pitanju Ksenija Urličić, Vojo Šiljak, Damir Matković, Slavko Cvitković, Zoran Šprajc, pa i mlađi Mislav Togonal, Mislav Bago, Tatjana Krajač, Andrija Jarak i drugi. Istodobno sam ih pokušala uvjeriti da ne trebaju i ne smiju biti fascinirani s mlađom generacijom poznatih televizijskih lica, jer oni sami nisu lošiji od njih, dapače, bolji su novinari od mnogih televizijskih lica. Takav zaključak argumentiram pitanjem „Što mislite je li veće umijeće napisati vijest ili izvještaj, objaviti ih na papiru i koje čitatelji mogu analizirati koliko god hoće ili izgovoriti vijest ili izvještaj koji gledatelj ili slušatelj čuje i nema prilike raščlanjivati ga i realno ocjenjivati?“

Pitali su i oni mene zašto se Ruža ne dodjeljuje novinarima iz tiska. Večernjakova ruža nije ni zamišljena kao novinarska nagrada, nego nagrada čitatelja za raznolika postignuća na TV ekranima i radiju. No, tim su me pitanjem potakli da razmislim kako bi zaista bilo lijepo da svake godine imamo glamuroznu priredbu u čast najboljih novinara. Mogli bismo ih kategorizirati po vrsti medijske platforme – tisak, televizija, radio, portali – i po vrsti novinarskog žanra – od vijesti do komentara.

Ako se netko sjetio da već postoje novinarske nagrade HND-a onda moram podsjetiti da najbolje biraju sami novinari, ne čitatelji, gledatelji i slušatelji, a sam čin proglašenja više je nalik na „svečanost u povodu uspjeha radnog kolektiva“ nego slavlje novinarskih postignuća.

Još i danas razmišljam o ideji tih mladih Večernjakovih novinara. Drži me ideja, a to je znak da nije loša. 

  • Vito:

    čitamo se za tri dana

  • doktorica:

    " kako bi zaista bilo lijepo da svake godine imamo glamuroznu priredbu u čast najboljih novinara. ".... možda nam ne trebaju glamurozne priredbe nego nam trebaju najbolji novinari koji nisu poslušnici vlastodržaca,koji imaju kičmu da se suprostave učmalosti,neinventivnosti,da govore protiv ... prikaži još!v nepravdi,da se ne boje istine.Novinari moraju imati slobodu u izvješćivanju bez služenja bilo kome,poštivajući dostojanstvo svakog čovjeka,a ne da zbog senzaciolizma objavljuje imena ljudi,donosi presude prije suda itd. Trebaju se nagrađivati vrijedni mladi novinari ,jer naše društvo sve više tone u beznađe primitivizma,nekulture,gdje se više cijene neki opskurni tipovi nego intelektualci.

  • livoguza2:

    "Kakve veze ima pajcek sa islamofobijom?"________Ti kaza, Pustolove! Probaj svoj prijedlog o ukapanju u svinjskoj bekini predložiti i najumjerenijem muslimanu pa nam javi kako si se proveo. I da znaš da si puno radikalniji i od punca. On je u ... prikaži još! naravi puno iznad tebe. Jer si ti monstrum. Lp.