Blogosfera Zastupnica čitatelja

Za invalidska i dječja kolica ista stuba nije ista prepreka

Objava 10. srpnja 2014. 48 komentara 407 prikaza
Foto: VL
Foto: VL
Ružica Cigler i blog Zastupnica čitatelja

Problem je sličan, ali nikako isti. Osobe s invalidnošću u kolicima nailaze na nepremostive prepreke i nemoguće im je ući u trgovinu, restoran, frizeraj, kino, dizalo..., a roditelj s djetetom u kolicima također nailazi na te prepreke, ali ih ipak svladava podižući ili noseći kolica.

Vrlo ograničeno kretanje osoba s invalidnošću i još neki problemi s kojima se susreću, poput težeg zapošljavanja pa i stjecanja naobrazbe, bila je tema članka objavljenoga prošlog tjedna i vrlo je razljutila Večernjakovog čitatelja. Zapazio je da je članak s naslovom “I mi bismo u dućan, ali u kolicima je teško ući” neprimjereno ilustriran.

I najnovija istraživanja navika čitatelja dokazuju staru spoznaju tiskanog novinarstva da čitatelj na stranicama najprije primjećuje najveću sliku, potom najveći naslov i onda se vraća na sliku i čita potpis pod slikom.

I naš je čitatelj postupio isto. Najprije je pogledao fotografiju i na njoj vidio ženu, najvjerojatnije majku, koja gura kolica s djetetom i upravo podižući prednje kotače savladava stubu ili dvije na ulasku u dućan. Zatim je pročitao naslov “I mi bismo u dućan, ali u kolicima je teško ući” pa mu se pogled vratio ispod slike gdje je pisalo: “Trgovine uglavnom nisu prilagođene osobama s invalidnošću”. Kakve veze sad imaju osobe s invalidnošću i majka s djetetom u kolicima?

To je zaista zbunjujuće pa čitatelj piše: “Majku s djetetom uz tekst o osobama s invalidnošću vi zapravo označavate kao ženu s invalidnošću, a kad još pročitate izdvojen i naglašen podatak da 77 posto žena s invalidnošću ima samo osnovnu školu, onda ste i ženi sa slike otprilike odredili stručnu spremu.”

Nije se čitatelj založio samo za majku s djetetom nego i za osobe s invalidnošću pa je prigovorio pravobraniteljici za osobe s invalidnošću Anki Slonjšak. Iz njezine izjave citirane u članku on zaključuje da prelako ”odlučuje” o problemima, jer “širenjem vrata rješava broj stepenica ispred njih”.

Slažem se s čitateljem, članak o osobama s invalidnošću nije dobro ilustriran. I premda je on u pravu kad upozorava novinare i urednike na pogrešne zaključke koji proizlaze gledajući sliku i tekst koji, po njemu, idu na štetu osoba na slici, meni se čini da je veća šteta učinjena upravo osobama s invalidnošću.

Ilustrirajući članak o nesavladivim preprekama za invalidska kolica slikom žene koja podiže kolica da bi svladala stubu-dvije urednik je zapravo relativizirao vrlo ozbiljne probleme osoba s invalidnošću o kojima je u tekstu riječ. No ni sam tekst nije dovoljno temeljit. Novinarka je ustanovila, piše to već u prvoj rečenici, “od Trga bana Jelačića do Britanskog trga na desnoj strani Ilice samo su tri trgovine prilagođene osobama s invalidnošću...”. Nedovoljno truda. Što je s trgovinama na lijevoj strani Ilice? Ili je možda na lijevoj strani više trgovina bez stepenica pa bi taj podatak kvario dojam? Sumnjam, riječ je o površnosti.

Površnost je česta novinarska pogreška i jaki argument čitateljima da pojedine članke ili čak cijele novine doživljavaju kao senzacionalističko štivo. Stoga je preporuka mlađim novinarima koji još formiraju navike u svom zanatu da razmisle hoće li biti površni ili znatiželjni i temeljiti, hoće li biti samo znatiželjni ili i prodorni. Trebaju znati da formirajući svoju karijeru otkrivaju svoj karakter. A površnost nije vrlina.

  • miso:

    Draga Ružice, mi koji smo povlašteni (barem za sada) ne primjećujemo tuđe probleme. Danas sam nakon dugih godina posjetio zgrade iz kojih sam nekada studirao (dvije zelene zgrade u Čazmanskoj). Primijetio sam uz njih dvije promjene. Uz stepenice su dograđeni ... prikaži još!i usponi za invalide i od velike trgovina je u jednoj polovini nastao 'bircuz'. Za cijelog radnog vijeka dvije promjene. Obje odražavaju stil i razinu napretka društva. Prvo, o invalidima se sada ipak povelo računa, drugo, ekonomiziranje je racionaliziralo korištenje prostora. Očito, sve to još uvijek nije dovoljno da bi bili zadovoljni, barem ne invalidi. Ali, koliko znam projektanti danas obvezno imaju jedan od svojih kriterija i brigu o invalidima. Zato je za očekivati da će se stvar u tom pogledu i dalje popravljati. A što se novinara tiče, neka otvore oči i neka prijeđu obje strane ulice, lijevo i desno od trga - i ja im to savjetujem. Vidjet će sigurno i puno drugoga što naše građane pogađa, pa će imati i novih materijala za dobre napise.

  • miso:

    Draga Ružice, evo sjetio sam se još jedne - čak velike - stvari koja u Zagrebu, pored uspona za invalide, mnogima koristi. To su niskopodni tramvaji. Silne prednosti svim korisnicima mislim da ne treba obrazlagati. … Kako se odmah nisam ... prikaži još! sjetio, a pripremu za pogon smo mi radili. I onaj visoki zvuk impulsno-širinske modulacije (tzv. PWM), koji čujete pri ubrzavanju tramvaja, me uvijek podsjeti kako smo među prvima u svijetu imali vektorsku regulaciju izmjeničnih motora, kad nas je čak i otac te regulacije, Werner Leonhard, na izložbi u Londonu, 1993., došao pozdraviti i zahvaliti za ono što smo učinili, i kojega smo kasnije ugostili na savjetovanju u Puli .

  • livoguza2:

    Cjepidlakama rahanove razine uvijek smetaju sitne pogrješke u nečijem tekstu. Vesele im se kao majmuni banani. A kada treba iznijeti mišljenje o temi, onda ga nemaju ili traže tuđe s kojim bi se mogli složiti. Mislim da i čitatelj koji ... prikaži još!oji spori fotografiju uz navedeni tekst spada u cjepidlake i mudrijaše. Nikada ne zaviruje u drugu stranu medalje, niti je uvažava. Kad se medalja sagleda na njegov način, ispada da je skroz u pravu. A ja mislim da je poruku s fotografije moguće shvatiti i drugačije. Ona pokazuje da su invalidi suočeni s ogromnim i nesavladivim problemom i da je čak novorođenčetu u kolicima taj problem lakše svladati nego njima. Jer novorođenče u kolicima uvijek ima podršku i pomoć svoje majke ili brižne bake. Nažalost, oni "invalidi" o kojima sam prethodno pisao učinit će nas većim invalidima od onih koji imaju tjelesne nedostatke i od novorođenčadi. Toliko će nas osiromašiti da će i najmanja stuba pred trgovinama i restoranima biti za nas nesavladiva.