Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Zastupnica čitatelja

Zašto svi očekuju da će pomoć pozvati netko drugi

Objava 25. siječnja 2015. 229 komentara 911 prikaza
Ljudi se rado vide u mnoštvu u ime kojih netko drugi donosi odluke   -   Foto: Ah-Ha-Moments.Net
Ljudi se rado vide u mnoštvu u ime kojih netko drugi donosi odluke - Foto: Ah-Ha-Moments.Net
Ljudi se rado vide u mnoštvu u ime kojih netko drugi donosi odluke

Ljudi u pravilu, ne samo kod kupovine cipela ili automobila, pri odabiru frizure, pića ili u delikatnom razgovoru s partnerom, nego čak i u potencijalno opasnim situacijama, očekuju da će ključnu odluku donijeti i ključni korak učiniti netko drugi umjesto nas. Rade upravo ono što, mislim, ne bi smjeli.

Prije koji dan zatekla sam se u zgradi koju Zagrepčani znaju kao „Importanne Galleriju“. Nisam šetala po dućanima nego sam bila poslom na drugom katu te zgrade koja ih, čini mi se ima sedam. U jednom sam trenutku začula neki čudan zvuk koji ja nisam prepoznala kao alarm, ali su mi sugovornici rekli da je baš o njemu riječ. Izašla sam na hodnik i nigdje ni žive duše. Lutam hodnicima i sretnem ženu koja, ne biste vjerovali, hoda u mjestu, izgleda prilično izbezumljeno i u ruci drži mobitel. Pitam ju zna li zašto se uključio alarm, a ona mi pokazuje vrata, gdje se osjeća smrad paljevine. Došla sam do tih vrata koja su vodila u sljedeći hodnik  - iza mene je već bilo nekoliko vrlo mladih ljudi – pažljivo ih otvorila i shvatila da iz  prostorije iza drugih vrata suklja dim.

Opet sam zatvorila hodnička vrata, zamolila sve mlade ljude da se maknu jer dim guši, vratila sam se do žene za koju sam procijenila da ovdje radi i pitala je što je u prostoriji iz koje suklja dim. Odgovorila mi je da je tamo smeće. Onda sam onako, usput, retorički pitala: „A vatrogasci su na putu?“ Bila sam uvjerena, budući da je u ruci držala mobitel, da je već i prije no što smo se na hodniku srele, nazvala vatrogasce.

Jako sam se iznenadila kad mi je rekla da ih nije zvala. Pogledala sam druge ljude na hodniku i shvatila da ne trebam ništa pitati nego sam ženi doslovno istrgnula mobitel iz ruke (moj je ostao u prostoriji gdje me alarm zatekao) i nazvala 112. Dispečer me s 112 preusmjerio na vatrogasce. Predstavila sam se, rekla odakle zovem i da ovdje nešto gori. Vatrogasni dispečer me pitao preciznu adresu, što ja nisam znala, ali su mi je oni mladi ljudi na hodniku rekli.

Za pet minuta, a možda i manje, čuli smo vatrogasnu sirenu i većina se s hodnika povukla natrag tamo odakle su i došli. Poslije sam doznala da se na razini minus dva u podrumu (garaža) zaista zapalilo smeće u smetlišnom prostoru koji se okomito proteže kroz sve katove zgrade. Jedna vatrogasna kola bila su dovoljna da riješe problem.

Ispričala sam vam potanko ovaj doživljaj ne zato što me on naročito uznemirio, nego zato što me uznemirila spoznaja s početka teksta da ljudi najradije ključne odluke prepuštaju drugima. U zgradi Importane galerije, što u dućanima, što u uredima sigurno je bilo više stotina ljudi, a ja sam nazvala barem pet minuta nakon početka zvuka alarma i bila sam prvi dojavljivač vatrogascima o čemu svjedoči dispečerovo zanimanje za točnu adresu Galerije.

Možete me kritizirati i reći da neopravdano očekujem od drugih da se ponašaju onako kako ja mislim da bi trebali, čak me možete optužiti da im svojim stavom na neki način oduzimam mogućnost njihova izbora, no, ja i dalje mislim da je netko prije mene trebao reagirati, a to što nije, zamjeram. 

U opisanom događaju srećom nikome nije prijetila naročita opasnost, ali, pitam se što bi ljudi napravili da je izbio ozbiljan požar. Vjerojatno bi se razbježali, a da nitko ne bi nazvao vatrogasce. Meni je napokon jasno da moramo biti spremni preuzeti odgovornost za svoj život, pa ćemo manje očekivati od drugih da se ponašaju tako kako mi mislimo da bi trebali.  

  • doktorica:

    vani je puno više razvijena kolektivna svijest i odgovornost ,dok je kod nas individualna svijest jača od kolektivne.Možda je to posljedica loše komunikacije,neznanja,opće nebrige za okoliš,nezainteresiranosti za bližnjega.Ili je to naprosto apatija,a to je najgore što prepuštamo da netko drugi ... prikaži još!i odlučuje o nama,što i nije čudno u kakovom društvu živimo gdje nas svakodnevno bombardiraju lošim vijestima,gdje se ljudi deložiraju,ovrhe,propast obitelji,nezaposlenost mladih,uhićenja itd.Sretni ljudi,zadovoljni koji poštuju državu a i ona njih,koji poštuju tuđu imovinu(a pogledajte koliko ih samo živi u tuđem vlasništvu kao "zaštićeni"stanari?!)žele red i pomažu jedni drugima jer im je razvijena kolektivna svijest da to čine.

  • livoguza2:

    "... Znan da smo ovce, ali nas je ipak ružno ovako prikazati, bez tona uz sliku pa se ne čuje naše blejanje !!!! "_________E, moj Fjakice! Skroz si naivan i neupućen u slike i tonove. Ništa nisi naučio iz života. ... prikaži još! A Ružica, bogme, je. Naučila ona da ovca koji puno bleji, začas završi u bronzinu. A ja na lešo mametan. Sve trljam ruke i oblizujem se od sreće. Lp.

  • fjakadur:

    Eeee skoro san zaboravija, jučer san u Zadru naša odvjetnika u Zagrebu !!!!! ... Sada će letiti perje po sudu i državnom odvjetništvu u Zadru !!!!! ... Čekamo odluku Ustavnog suda i kreće tužba države za 48.000.000,00 kuna odštete za ... prikaži još! ovu kriminalnu našu ovrhu od 1.500.000,00 kn. Umišljeni "moćnici" srušili ustavnopravni poredak i opljačkali mene i moju. Dok svi ne dobiju otkaz, nećemo stati. Čisti veleizdajnici !!