Blogosfera Zmajka

A, kad su mami praznici?

Da, djeca su naše najveće blago, neka naših slatkih mrvica, neka nas skupa, ali znaš što - mama bi zapravo jedan veliki mojito u debelom hladu na pustom otoku... nekih tri dana ako može. A nakon toga, ma neka dođu i djeca.
Objava 25. srpnja 2018. 1 komentara 477 prikaza
Photo: Unsplash.com
Photo: Unsplash.com

Ok...znam da vam ovdje uvijek pišem više o duhovnoj strani odgoja, smirenom gledanju na život, prihvaćanju realnosti i uživanju u malim radostima... ali brate mili, jedina mala radost u kojoj bih sad stvarno uživala je - veliki mojito, eventualno uz zvuk cvrčka. Jer, znate što, ovaj godišnji odmor s malom djecom, nije nikakav odmor.


Photo: Unsplash.com


Da, djeca su naše najveće blago, neka naših slatkih mrvica, neka nas skupa, ali znaš što - mama bi zapravo jedan veliki mojito u debelom hladu na pustom otoku... nekih tri dana ako može. A nakon toga, ma neka dođu i djeca.
Jer, budimo baš iskreni, nije ovo nikakav godišnji odmor. Mama i dalje radi full time uz dodatno ispunjavanje želja - jer smo na godišnjem, pa imamo vremena.
Ručkovi su po želji, rasporeda nema, svak se budi i liježe kad je njega volja, jedino mama je na raspolaganju čim se netko sjeti, jer je #mama.
Sladoled! Može... Mama, može li još jedan? Ma, može, zašto ne... Mama, može danas opet pomfrit i pohano? Ma, praznici su, 'ko ga šiša - nek se i djeca malo opuste.... ja bih na plažu, ja još ne bih, ja bih sad u šetnju, ja bih s autom, a ja bi voodeee, mrzle vode... Nisam mislila taj sladoleed, maamaa... Nisu razmaženi, samo su se opustili...

Ok, nema frke, I can do it. Nego, jel' zna itko kad su mami praznici?

Čujem tako da se neke mame u potrazi za slobodnim minutama sakrivaju po kupaonicama, druge puše na balkonima, neke odu ''samo po kruh i odmah se vraćam'' do idućeg naseljenog mjesta, pješice. Kraljice ❤
Volim ja svoju djecu, voliš i ti svoju djecu, ali nekako nam se uz majčinstvo isti tren prišije etiketa Supermoći s kojom bi kao trebale imati bezgranično strpljenje i nepotrošive baterije za svaki dan. Jer #mama.
I onda, ako se ikad usudiš na glas reći da si nedajbože malo umorna, svi se pitaju da nisi nedajbože malo poludjela i otkud sad odjednom to kad su svi oni sretni, namireni i zadovoljni. Zgodno, jel'da.
No, ništa nova. Čula sam isti scenarij od svoje bake, od mame, susjede u mirovini, tete u dućanu i većine mama, pa što bi meni bilo drugačije. Vremena se mijenjaju, ali mama je mama.
I znate što, ok. Valjda i imamo neke supermoći, jer nitko bez moći to ne bi mogao izvesti svaki dan, godinama za redom, uglavnom noseći široki osmijeh kao postojani ukras.
Pa, nazdravimo si jednim mojitom, supermoćne zmajke moje, još samo tridesetak dana do početka škole :)