Blogosfera Zmajka

Koliko se volimo, a koliko se trebamo?

Ima one neke prašine po stanu koju uopće ne vidite dok se malo bolje ne zagledate... A onda ima i onih dana kad je ta prašina jedino što vidite.
Objava 14. studenoga 2018. 1 komentara 826 prikaza
Photo: Unsplash.com
Photo: Unsplash.com
Photo: Unsplash.com

Da, možemo sami. Svi.
Netko lakše, netko teže, ali uistinu možemo. Netko će samoću odabrati, nekome je nametnuta, a nekoga snađe... i onda se snalaziš. ​
No, u vrijeme kada možemo biti samostalni, financijski neovisni, poslovno uspješni, uz neprekinutu brigu o djeci i kućanstvu, opet biramo zajedništvo.
Pa što to neke brakove tjera u propast, i koja je to formula onih uspješnih koji ustraju?

Ima one neke prašine po stanu koju uopće ne vidite dok se malo bolje ne zagledate... A onda ima i onih dana kad je ta prašina jedino što vidite.
Slično je i u odnosima. Sve one naše i tuđe mane koje inače spretno previdimo i umotamo u razne kreativne mašne simpatične osobnosti, ponekad tako si​l​no izlete na površinu da prekriju sve ono dobro. Kao ljuti pjenasti val, zaglušujućom bukom i silinom u jednom naletu potope muljem sve što je do tada bilo na suhom i sigurnom. A muljavo ne voli nitko, bez obzira na to tko je prvi počeo ili tko je kriv.​ A netko će uvijek ​prvi početi, ili svađu ili pomirenje.
Mislite li da je našim majkama i očevima, djedovima i bakama bilo lakše? Jer su na neki način životno ovisili jedni o drugima i nikakva rastava nije bila opcija, ako ništa drugo zbog preživljavanja? Ostajali su i kad im se nije htjelo, trajali su i kad je bilo gusto.

''Stavi vode u usta.'' kaže baba, znači - prešuti po koju. I kad opet pomisliš da ​su tada vremena bila drugačija, da je ​baba bila ​malo ​luda i neuka, na stol dođe iskustvo i kilometraža i opet vidiš da je baba bila u pravu​, jer neke se stvari nikad ne mijenjaju​. Jer nije svatko iskren kad je ljut i nije svatko ljut kad je iskren, neke stvari treba reći i treba čuti, a za neke, kaže baba: ''S razlogom imaš dva uha... na jedno unutra, a na drugo - van.''
A danas biramo, danas smo slobodni otići i ostaviti sve, samo zato jer možemo?

Photo: Unsplash.com


Svi danas nešto zaslužujemo, vrijeme nam nudi samo brza instant rješenja i ni slučajno nemoj trpjeti ništa, jer - zašto uopće bi? Odeš i bok. Kakve bolesti, otkazi, obiteljske trzavice, loša biometeorološka prognoza... ma book, potpisali smo samo za sunčano i toplo!

Ali​,​ ne odeš baš samo tako. Ljudi zaborave na sve one dječje rođendane koje će trebati proslaviti skupa, sve Božiće i pričesti​ na kojima će sjesti jedni kraj drugih​, pa vjenčanja i rođenja​​.... ne odeš ti samo tako nikud, osim ako si ​baš ​​slabić. A ako već nisi ​slabić, onda se možeš malo i boriti. Zasukati rukave za ono što si sam odabrao, pa da vidimo. ​Možda ne uspije, ali što ako uspije? ​
Prije nego dignete ruke od svega, sjetite se zašto ste sve započeli i što ste sve obećali, pa sagledajte što ste od obećanog ispunili, a što propustili. Kao i na brodu, ako svatko bude veslao samo u svoju stranu, vrtit ćete se u krug. Jedino ako veslate zajedno možete naprijed. 
Jer, jedni iz drugih možemo izvući i ono najbolje i ono najgore.

Da, možemo danas sami, ali ne bismo li zato, ove ljubavi koje smo odabrali živjeti ​zajedno, trebali cijeniti još više jer biramo biti zajedno bez obzira na to što možemo i sami? Nisu li te ljubavi danas još vrjednije, bez obzira na to što ih se sve više rastaje? Što se čini da je gotovo svaka treća, a po statistikama i češće, gotova i bez ispaljenog metka, nekako kao da se ljudima više ne da ni razgovarati, a još manje boriti.

A za što ćete se boriti ako ne za ljubav? ​

Da, nekad nije lako skupa, ali boriš se za one dane kad će biti dobro, pa oni nekako i prevagnu, jednostavno se množe. Ti dobri parovi koji na van izgledaju tako lako i jednostavno, ​također imaju svoje bitke, samo ih razgovorom rješavaju među sobom, a ne statusima na mrežama. To se zove zrelost. A zrelost vas, za razliku od bezbrižne nezrelosti pune izbora, tjera na odluke. Na preispitivanja i prilagodbe. I ne, neće uvijek biti po vašem. Ali znate, nije u tome ni stvar. Jer zajedno se ne borite za sebe, nego za vas. Za vas dvoje, za vas troje, četvero ili više. A za to se isplati preispitati i prilagoditi baš sve. ​