Blogosfera Zmajka

Može se.

Jedan je čovjek rekao da se MOŽE. Rekao je svojim ljudima da vjeruje u njih. I ljudi su mu povjerovali. I uspjeli. Jer se može. Jedino tako se može. Izgradite djeci samopouzdanje i dali ste im alat za cijeli život.
Objava 12. srpnja 2018. 1 komentara 444 prikaza
Photo: Unsplash.com
Photo: Unsplash.com

Ima nešto u toj maloj zemlji velikih ljudi.

Kad ih najviše stisnu, najjače vrisnu, a otkucaj tog srca zatrese cijeli svijet. 
U vrijeme kada nam se zemlja masovno iseljava, jedna nas je obična lopta ujedinila više nego svi prosvjedi i referendumi zajedno. Zmajku vam ljubim, može se.
Mogli bi ovdje pričati o povijesti, o nepravdama, o naplati starih dugova ili pak sreći. No, istaknula bih zapravo samo jednu stvar.

Jedan je čovjek rekao da se MOŽE. Rekao je svojim ljudima da vjeruje u njih. Ljudi su mu povjerovali. I uspjeli. Jer se može. Jedino tako se može.

U gospodinu treneru, krije se jedan fenomenalan otac, roditelj koji je prepoznao svu snagu svoje djece i dao joj krila. I tako im dao sve.
Izgradite djeci samopouzdanje i dali ste im alat za cijeli život.
Photo: Unsplash.com


Često nas roditelji, da bi nas zaštitili od neuspjeha ili slomljenih srca, svjesno ili nesvjesno sputavaju u koracima i pokušajima ka napretku.
Je li zbog toga što su i sami imali loša iskustva ili im je to prenesno nasljeđem predaka, ne znam, ali čini se da je u ovom našem podneblju to bila dosta česta pojava.

Pokrij se ti po ušima i uzmi što ti je dano. Nemoj izazivati. Nije to za tebe, to je za neke veće ljude. Ma pusti to, sigurno i tu neka veza igra.

I tako u nedogled. Odrastati u takvom okruženju ne da nije poticajno, već te u samom startu lišava one osnovne esencije potrebne za svaki uspjeh - vjere u sebe.
U svoje sposobnosti. Onog magičnog sastojka koji proradi kada svi drugi zakažu. Kada zbog umora ili boli već pomišljaš na sigurni neuspjeh i odustajanje.
Na toj crti odluke se pada ili diže. Tada se ta lampica pali. I pali sve u tebi.

Ugradite svojoj djeci tu lampicu. Pogotovo ako su vas zakinuli za nju. Tada pogotovo znate koliko je bitna. Ugradite im tu lampicu da im osvjetljava put, da im ozari lice i pokaže slijedeći korak. Pustite crnjake ili grozne usporedbe tipa ''vidi kako on to bolje''... okanite se svojih ciljeva kroz vašu djecu i osluhnite za što njihovo srce kuca. Kada im pomognete otkriti taj ritam, sami će skladati cijele simfonije radosti, zvonkije od najzvonkijeg smijeha. Na svoju, pa tako i vašu radost. Jer nema sretnijeg čovjeka od roditelja čije je dijete sretno.
Voljeli nogomet ili ne, ovih smo dana od njega mogli puno naučiti. Može se. Sve se može.

  • Avatar Idler 3
    Idler 3:

    Dobar pokušaj se bi reklo al ipak malke idealističan članak. Kolko je onih kaj im baš roditelji i nisu nekaj, kaj morti zaposlene roditelje nisu nit viđali nit nekaj ozbiljnog žnjimi prodiskutirali.....a uspjeli su jer su shvatili na vrijeme jenu ... prikaži još! sasma drugu riječ - moram !!! Istovremeno je jednak tolko onih kaj su ih "mazili i pazili" pa bili i ostali ništ koristi. Kolko god je poželjno pozitivno okružje tolko je bitna i ona crta vu tebi....i to je to. More je OK al moram je uglavnom dalko bitnija !!!