Blogosfera Zmajka

Što je žena bez glasa?

Što je muškarac bez brkova, što je lav bez rike, što je žena bez glasa? Čuvajte se, poštedite se kad možete, a pogotovo kad osjetite da vam je dosta. Ili ćete vi ili će vas vaše tijelo na to prisiliti. Kako pazimo na druge oko nas, tako trebamo i sami na sebe.
Objava 03. prosinca 2018. 0 komentara 278 prikaza
Photo: Unsplash.com
Photo: Unsplash.com
Što je žena bez glasa?

Gdje će suza neg' na oko... đe me nađe, #OMG i zašto baš meni... trenutno pokrivam sve ove grupe...
Ne, ovo nije priča o nekoj sramotnoj situaciji, ovo je priča o tome kako svakodnevne stvari uzimamo zdravo za gotovo dok nam ne iskliznu iz ruku...

Neki od vas znaju da sam po zanimanju spikerica, kruh zarađujem svojim dugim jezikom i lijepim glasom.
Svaki dan, često sate i sate provodim ispred mikrofona isporučujući najbolju verziju današnjih vijesti, reklama za sirupe, mljac namaza, hranjivih kremica, novih super vozila ili telefona, dječjih priča, dokumentarnih filmova, ludilo mobilnih aplikacija, telefonskih call centara ili korporativnih poruka... znači, biraj - sve pokrivam.
Koristim glas u poslovne svrhe i muzem ga do krajnjih granica, i na tržnici kad treba ispregovarati cijenu limuna, za šarmiranje raznih šalteraša, za super uvjerljive pregovore s teleoperaterima, a po kući mi najviše koristi kad dođe red na to da sam mama - tad nastupi sva širina interpretacije...

I onda... onda se baš meni dogodi najbolji scenarij od svih. Znači od svih ukućana, pogotovo neumornih malih brbljavica za koje bi vam i odgovaralo da ponekad malo zašute - eto baš ja - ostanem bez glasa. I to ne ono kad malo promuknete, pa dobijete finu rašpu zlikovca iz crtića - aaa ne. Nego ono - skroz. Potpuna jeziva tišina. Baš sad kad klijenti najviše vole tražiti reklame, baš meni.
A vi, kako te? 


Što je muškarac bez brkova, što je lav bez rike, što je žena bez glasa?

Mogu vam reći da bi u mom slučaju jednostavnije bilo da sam nedajbože slomila ruku.
Nekako bi se skrpala s drugom, ali mogla bih raditi svoj posao. Ovako sam na prislinom godišnjem, htjela ne htjela. Tako i treba kad nisam znala na vrijeme sama ga uzeti. Jer svi mi guramo do krajnjih granica, dok god ide, sve do jednom.
Ljudima koji glas ne koristite koliko i neki profesionalni govornici, možda se ovo čini potpuno bezazleno i bezveze. Ali evo, pokušajte, samo iz fore, ne govoriti jedan dan, ma evo samo na pola dana.... ne biste vjerovali koliko radnji je otežano i onemogućeno samo time što ne govorite. Od jutarnjeg buđenja i spremanja djece za školu, naručivanja jutarnje kave, obroka u restoranu, kruha u pekarnici, javljanja na telefon, pozdravljanja ljudi u prolazu...

Važnost i snagu govora, kao i ostalih stvari koje doživljavamo sasvim normalnima, shvatimo tek kad bez njih ostanemo. Mogu vam to sada reći iz prve ruke, na meni osobno dosta osjetljivom primjeru. Čuvajte se, poštedite se kad možete, a pogotovo kad osjetite da vam je dosta. Ili ćete vi ili će vas tijelo na to prisiliti. Kako pazimo na druge oko nas, tako trebamo i sami na sebe.
Srećom za mene, postoji sva sila domaćih remedija uz poznate i manje poznate farmakološke pripravke uz koje i ova tišina ipak nešto brže prođe.
Ide zima, zašuškajte se i čuvajte zdravlje.
Voli vas Zmajka.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.