Naslovnica Bumerang prošlosti

Hrvatsku seljačku zaštitu ustaše su 1941. likvidirale kao nepodobnu

Objava 05. siječnja 2016. 48 komentara 14400 prikaza
Mačekova vojska
Zvonimir Despot
Mačekova vojska

Pred nama je upravo objavljena voluminozna studija »Mačekova vojska«, kao rezultat naporna rada autora dr. sc. Željka Karaule u proteklim godinama, u izdanju Despot Infinitusa. Riječ je o monografiji koja govori o povijesti »paramilitantne organizacije HSS-a«. Vremenski ona obuhvaća burno političko razdoblje hrvatske i jugoslavenske povijesti od sredine 1930-tih do dolaska rata na ove prostore u travnju 1941. godine. Ova je monografija napisana na temelju autorova ekstenzivna istraživanja u arhivima diljem Hrvatske, u Beogradu i Sarajevu, na temelju istraživanja objavljenih izvora, memoara, široke postojeće literature, kao i velikog broja znanstvenih radova. 

Karaulina je monografija strukturirana u osam poglavlja. U prvom poglavlju on daje pregled odnosa ranije historiografije spram ovog pitanja. Potom daje iscrpan pregled općih političkih i društvenih odnosa u kojima je nastala ova organizacija tijekom 1930-tih godina. Kolega Karaula analizira pojam paramilitarnih organizacija u Europi tog vremena, ali sve vješto uklapa u ideološke osnove HSS-a. Nakon ublažavanja Diktature 1935. godine HSS postaje stožer nastanka hrvatskog seljačkog pokreta, nastojeći znatno dubljim širenjem svoga djelovanja na ekonomska, kulturna, prosvjetna, radnička i druga polja okupiti oko sebe čitav hrvatski narod.

Osnivanje Hrvatske seljačke zaštite osnova je četvrtog poglavlja. Hrvatska seljačka zaštita postojala je ukupno pet godina – od 1936. do 1941. godine, iako su se začeci te organizacije mogli djelomice uočiti već 1932. tijekom razdoblja Diktature. Prva jezgra HSZ-a nastaje na području zagrebačke okoline i Hrvatskog zagorja, pa se zatim širi na ostala područja Hrvatske. Potom slijedi poglavlje koje analizira organizaciju, strukturu i način djelovanja. Karaula ističe da su vlasti već krajem 1936. i početkom 1937. bile zapanjene brzinom, brojnošću i formiranjem jedinica HSZ-a. Na kraju 1938. godine HSZ je bio već toliko dobro organiziran i uhodan da je njegovo sudjelovanje u osiguranju velike pobjede HSS-a i Ujedinjene opozicije na parlamentarnim izborima 1938. bila veoma značajno.

Šesto poglavlje govori o Hrvatskoj seljačkoj zaštiti u vrijeme postojanja Banovine Hrvatske 1939–1941. Nakon Sporazuma Cvetković–Maček 1939. godine i osnivanja Banovine Hrvatske, HSZ dobiva značajan utjecaj u političkom životu. Stvaranjem Banovine Zaštita doživljava značajnu transformaciju koju obilježava njezina službena legalizacija početkom 1940. godine. Sve to dovelo je do njezina naglašenijeg vojnog organiziranja putem osnivanja pješadijskih, konjičkih, motoriziranih i obavještajnih dijelova Zaštite i vlastitih vojnih škola, čime ona dobiva naglašen vojnički značaj.

Konačno, sedmo i osmo poglavlje, vjerojatno i najintrigantnija, jer su to ona koja govore o Seljačkoj zaštiti u vrijeme Travanjskog rata 1941. godine. Svojim djelovanjem prvih dana postojanja Nezavisne Države Hrvatske (NDH) Zaštita je praktički omogućila novom ustaškom režimu da na području Banovine Hrvatske preuzme svu vlast u svoje ruke. Ali, ubrzo se našla na meti novog režima koji je stavlja u stranu, dijelom je razoružana i potom ukinuta. Kolega Karaula navodi da je Miroslav Krleža u svojim marginalijama napisanim nakon rata zapazio da je Zaštita ubrzo likvidirana kao nepodobna, zbog bojazni ustaša spram njezine lojalnost prema novim vlastima.

Ostali izneseni podaci u radu uklopljeni su u strukturu na korektan način te čitatelj stječe adekvatnu sliku o formiranju Seljačke zaštite, političkom kontekstu unutar HSS-a, kao i o odnosu prema jugoslavenskim vlastima. Karakteristika je rada također da se autor usmjerio na Zaštitu kao dio Hrvatske seljačke stranke te nam se odatle upečatljivim čini njegov zaključak da je Hrvatska seljačka zaštita završila svoju povijesnu ulogu kao »u suštini nedovršena organizacija, i u praksi i u idejnom smislu«. U krajnjem ishodu ona je slijedila sudbinu HSS-a koji je izgubio svoju snagu i vitalnost na vjetrometini Drugog svjetskog rata i nestao s tadašnje političke pozornice.

Dio koji govori o aktivnosti Seljačke zaštite u vrijeme Travanjskog rata 1941. možda je i najzanimljiviji detalj ovog inače dobro napisana rada. Najviše iz tog razloga što je javnost manje upoznata upravo s pojedinim dijelovima tog još uvijek kontroverznog razdoblja hrvatske povijesti, a posebno jer je upravo to bio zenit aktivnosti ove organizacije koja je tada nestala u novim okolnostima nove hrvatske države: NDH.
Reklo bi se da se svaka tema mogla proširiti, ali u ovom slučaju to nije tako. Autor je gotovo iscrpio ovu temu i ponudio javnosti jasno omeđenu i za monografiju prihvatljivu formu, pisanu stručno i terminološki ispravno. Stoga ova monografija zaslužuje punu pažnju stručne i zainteresirane javnosti.

Autor: dr. sc. Bojan Dimitrijević, znanstveni savjetnik, Institut za savremenu istoriju, Beograd

  • Avatar MK
    MK:

    Ko je gdje i kako likvidiran? Ovakvi "Hyperbole-inzi" u vezi sa NDH su smišljena retorika - pri ćemu se zgrazavamo i prepucavamo oko toga "tko je rasni zakon NDH podpisao", a ne pitamo se kako je "krštenje" postalo dokaz o ... prikaži još! "rasnoj pripadnosti" i što li su nacisti o tome mislili i jesu li oni to uopče znali da je u NDH to tako? Do sad su nas Komunisti hranili manipulacijama a danas o tome snimaju komedije - ja se stalno opet pitam zašto?! (...a naravno da će Srbi preuveličavat ulogu onih koji su pokušali sreću pronaći pod Srpskom Krunom i ukazivati na navodne velike ustupke Hrvatima u toj KJ)

  • mksdk:

    Stalno slušam o ustaškim zločinima, no u cijeloj toj priči nešto gadno ne štima. Naime, kada se upitamo u čemu je osnovna razlika između ustaških zločina i partizanskih zločina, odgovor je doista iznenađujući: ustški zločini su javno propovjedani do besvjesti, ... prikaži još! a tragovi tih zločina nisu nigdje pronađeni. U Jasenovcu su u tri navrat komunisti sustavno tražili stratišta ustaških zločina i sve što su pronašli su trgovi vlastitih zločina (vidljivo po obilježjima žrtava). Također, Šaranova jama, koja je po srpskim mitovima bila ispunjena sa 20.000 do 40.000 tijela ubijenih Srba, kada je istražena uspostavilo se da je potpuno prazna i da joj je volun+men toliki da sve da je puna do vrha, u nju ne bi stalo više od par stotina tijela. S druge strane, o partizanskim zločinima ništa nismo učili, oni su ptpuno zanjekani (a često i pripisani ustašama), a ipak kosti ubijenih Hrvata same iskažu iz zemlje i ne može ih se sakriti. Nije li to fascinantno? Ustaše toliki zločinci, a tragova zločina nigdje, a partizani takvi pozitivci, a zločni im iz zemlje sami izbijaju.

  • abendblatt:

    Sama ideja o Nezavisnoj Drzavi Hrvatskoj nije bila losa, isto kao sto danas nije lose da je Republika Hrvatska, samostalna i nezavisna drzava, slobodno smo i ravnopravni narod i Drzava u EU.

Message