Blogosfera Bumerang prošlosti

Huškačke “Novosti” Srpskog narodnog vijeća

Objava 03. veljače 2011. 0 komentara 5 prikaza
Foto: VL
Foto: VL
Zvonimir Despot

U tjedniku Srpskog narodnog vijeća „Novosti“ objavljen je prilog novinara Nenada Jovanovića pod optužujućim i prilično diskreditirajućim naslovom „Nazor skriva srpske žrtve“, uz komentar da je riječ o „naučnom politikanstvu“. U tekstu Žarko Puhovski prosuđuje da Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata nije znanstvena ustanova te da je Nazorova znanstvena objektivnost upitna zbog njegove izjave da je „veoma ponosan što je sudjelovao u ratu na jednoj strani“. Međutim, činjenice pokazuju da Nazor ne skriva srpske žrtve. Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata prvi je objavio makar približan, na dokumentima „Republike Srpske Krajine“ utemeljen broj poginulih i ubijenih (dijelom čak i umrlih prirodnom smrću) hrvatskih građana na okupiranom području Republike Hrvatske (riječ je uglavnom o građanima srpske narodnosti). No, zbog novonastalih međudržavnih okolnosti i obveze poštivanja zakona, imena osoba s popisa na kojem se temelji objavljeni broj Centar trenutačno ne može objaviti. Nazor upozorava da je namjera novinara bila prenijeti čitateljima objektivnu informaciju, poštovao bi činjenicu da nešto što je u postupku pred međunarodnim sudom, što spomenuti popis jest, podliježe tajnosti sve do rasprave o tom predmetu.

Kako je riječ o prevažnoj i osjetljivoj tematici, odlučio sam objaviti Nazorovo pojašnjenje: „Kad mu je rečeno da je zbog protutužbe Srbije Centar odgodio objavu svoga popisa, jer je popis predmet protutužbe i odgovora na nju, onda to ne može biti politikanstvo, nego poštivanje zakona. To više što je novinaru poznato da je Centar dio popisa već dao nevladinoj udruzi Documenta kako bi ga mogla provjeriti i dopuniti istraživanjem i provjeravanjem na terenu. Dali smo ga jer je Centar otvoren za suradnju i jer nam je stalo da popis bude koliko je moguće točniji i cjelovitiji. Iz istoga razloga, Centar je dio popisa koji se odnosi na Karlovačku županiju objavio zato što smo imali poprilično pouzdane izvore i suradnike za to područje. Novinaru je također poznato da svatko zainteresiran u Centru može dobiti na uvid podatke o svojim bližnjima ako se nalaze u spomenutom popisu. Popis je sastavljen, još se dopunjuje i provjerava, upravo zato da svaka žrtva bude imenovana – da ne postane puki broj u statistici. Dakako, i da bi se spriječila manipulacija poput one s brojevima poginulih u Drugom svjetskom ratu (koja i dalje traje). Do sada su arhivsko gradivo u Centru nesmetano istraživali domaći i strani znanstvenici, povjesničari iz Hrvatskoga instituta za povijest, zaposlenici Arhiva Srba u Hrvatskoj i drugi. Sve to, kao i brz i iscrpan odgovor novinaru tjednika ‘Novosti’ na pitanje o broju žrtava potvrđuje transparentnost rada Centra i nastojanje da se javnost upozna sa stvarnim brojem poginulih i ubijenih u Domovinskom ratu te s načinom njihova stradanja. Dakako, u planu je da se potpun popis dade javnosti na uvid. No nakon što je Savo Štrbac u protutužbu Srbije unio popis poginulih Srba u Hrvatskoj nastupile su nove okolnosti koje se moraju poštivati. Prema tome, upravo precizni podaci o broju do sada evidentiranih poginulih i ubijenih hrvatskih građana na okupiranome području Republike Hrvatske, koje je navedeni novinar dobio u Centru, potvrđuju da ‘Nazor ne skriva srpske žrtve’ i da razlozi trenutnoga neobjavljivanja popisa s imenima nisu ‘politikantski’. Naprotiv, politikantski je upravo tekst u ‘Novostima’. Novinar ili ne razumije situaciju ili ima druge namjere. To što je navedeno u naslovu neistinito je i uvredljivo, zapravo huškački. Takav kakav je – netočan i optužujući, podsjeća na naslove koji su prethodili krvavim sukobima u Hrvatskoj. Autor naslova osmislio ga je u stilu onih koji su od sredine 80-tih godina prošloga stoljeća odradili medijsku pripremu za srpsku agresiju na Hrvatsku i zbog toga snose dio odgovornosti za krvoproliće koje se potom dogodilo.

O izjavi da Centar nije znanstvena ustanova, mogu reći da je osnovan kao javna znanstvena ustanova – specijalizirani arhiv. Zadaća Centra prikupljanje je i sređivanje te zaštita arhivskoga gradiva iz Domovinskoga rata, ali i znanstveno istraživanje prikupljenoga gradiva. Ni jedno izdanje Centra nije objavljeno, a da njegovi urednici, recenzenti ili autori nisu kvalificirani (svi su doktori znanosti). U knjigama dokumenata ‘Republike Srpske Krajine’ glavni urednik je ‘viši arhivist’, dakle stručna i mjerodavna osoba. Sve što je objavljeno u izdanjima Centra utemeljeno je na dokumentima ili provjerenom memoarskom gradivu, nikako ne na pretpostavkama kojima se pojedinci obilato razbacuju, iako za njiih nemaju uporišta u izvorima. Razumljivo je da u vrijeme osnivanja Centra nije mogao postojati veći broj znanstvenika s doktoratima na temama iz Domovinskoga rata, niti se veći broj doktora znanosti bavio isključivo Domovinskim ratom. Stoga se i program Centra dugoročno temelji na ulaganju u znanstveni razvoj mlađih zaposlenika. Među zaposlenima u Centru je osam doktoranada čije su teme vezane uz Domovinski rat, što je preduvjet razvoja Centra u značajnu znanstvenu ustanovu. No, bez obzira na to je li Centar upisan u registar znanstvenih ustanova, činjenica je da će se o nečem što Centar posjeduje raspravljati na međunarodnom sudu i da se to do daljnjega ne može objaviti. Komu to nije jasno, bolje je da o tome ne piše, da ne proziva i ne sije mržnju provokativnim naslovima i politikantskim tekstovima.

Izjava profesora Žarka Puhovskoga da to što je netko ‘veoma ponosan na svoje sudjelovanje u ratu na jednoj strani, po definiciji poništava shvaćanje znanstvene objektivnosti’ (to znači da takav ne može biti objektivan), ravna je njegovoj izjavi ‘da Hrvatsku nije napala Srbija nego Jugoslavija’ (kakva je to Jugoslavija nakon donošenje novoga Ustava Srbije u rujnu 1990., nakon ignoriranja kolektivnoga Predsjedništva SFRJ, potom i njegova predsjednika, te nakon odluka ‘krnjega’ – prosrpskoga – Predsjedništva SFRJ itd.). Valjda je u znanosti sadržaj važniji od forme (i emocija), valjda su znanstveni pristup problematici i odgovornost prema činjenicama važniji od pripadnosti nekoj stran(c)i. Nitko nije bez emocija ili predrasuda o nekome ili nečemu, i nitko nije cijepljen protiv subjektivnosti, ali emocije, osjećaji i subjektivni dojmovi ne smiju prevladati nad činjenicama utemeljenima na izvorima i dovesti u pitanje objektivnost. Stoga, profesora ne bi trebalo zabrinjavati što je netko ‘veoma ponosan sudionik rata na jednoj strani’, nego poštuje li ‘sudionik rata’ metodologiju povijesne znanosti i iznosi li u svome radu činjenice utemeljene na povijesnim vrelima. Napokon, zašto netko tko je branio svoju Domovinu ‘po definiciji’ ne bi mogao biti objektivan?“

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.