Blogosfera Bumerang prošlosti

Jedino je moguća budućnost ako imamo snage suočiti se s prošlosti, s očima istine

Objava 28. ožujka 2015. 3 komentara 556 prikaza
Foto: Despot Infinitus
Foto: Despot Infinitus
Dom anđelov

Ključni lik romana će reći: „Ono je bilo vrijeme koje nam je dano“. Vrijeme rata, socijalnih promjena, bijede, ljubavi, smrti i iznad svega rastanaka. Vrijeme maksimalne disocijacije između svakodnevnog života i duhovnog bivstvovanja. Samo istina u ljubavi će moći razriještiti ovo zamršeno klupko. Početak romana je koralan, a prema kraju ostaju samo glasovi solista. Pozornica romana je grad Pula, grad granice, neposredno poslije Drugoga svjetskog rata, pa do 80-tih godina prošloga stoljeća.

Tim riječima počinje svoj roman „Dom anđelov“ pulska liječnica i spisateljica Elena Daniela Poretti koji je na hrvatskom i talijanskom jeziku upravo izašao u nakladi Despot Infinitusa iz Zagreba. Autorica je rođena 1947. u Rovinju, gdje pohađa osnovnu školu i gimnaziju na talijanskom jeziku. Diplomira medicinu 1971. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Od 1972. radi u Općoj bolnici u Puli, 1977. položila je specijalistički ispit iz radiologije.

Doktorsku disertaciju “Rendgenološko prepoznavanje ranih parenhimskih promjena pluća kod ekspozicije azbestu“ brani 1992. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Godine 2010. izlazi njezina prva stručno-znanstvena knjiga „Azbestoza u Istri“ u izdanju Medicinske naklade iz Zagreba. Iste godine na natječaju ISTRIA NOBILISSIMA dobiva Časnu pohvalu za zbirku priča „Ljeto ‘53“. Izdavačka kuća Histria croatica C.A.S.H. izdaje 2011. „Ljeto ‘53“ na talijanskom jeziku i u hrvatskom prijevodu Srđe Orbanića.

Evo što autorica kaže o svojem romanu.

Što Vas je motiviralo da napišete roman „Dom anđelov“? Zašto taj naslov?

Kao mlada liječnica došla sam na staž u Opću bolnicu u Puli zbog obiteljskih razloga. Oduvijek sam voljela pješačiti i razgledavati gradove u kojima sam boravila. Propješačila sam  tako i Pulu uzduž i poprijeko. Opčarala me svojom prirodnom ljepotom i rimskim spomenicima, ali najveći su dojam na mene ostavile austrijske vile, oronulih fasada i zapuštenih parkova. Pomalo,  rasla je u meni želja da „upoznam„ ranije stanovnike tih vila, jer mi je prošlost bila više privlačna od svakidašnjice koja je odisala nepokretnosti i tugom.

Tako sam počela proučavati povijest grada, ali već tada su me više privlačile ljudske sudbine tog graničnog grada. U jednom času došla mi je usporedba grada s pričom „Uspavana ljepotica“ gdje sve stane dok se ne stvori kritična masa ljubavi koja će oživjeti grad.

Kad sam osjetila da je došlo vrijeme da o tome počnem pisati naslov se pojavio odmah sam od sebe, tako da sam osjetila da je pravi, ali ga nisam odmah znala tumačiti.

Imate li neka osobna iskustva s temom romana?

U Istri, gdje sam rođena i živjela sve do polaska na fakultet, nije bilo obitelji koja nije bila dotaknuta povijesnim previranjima rata i poraća, svatko je imao svoje suze i patnje. Neki likovi romana imaju sličnosti s pravim osobama iz moje šire obitelji i prijatelja, ali većina je plod moje mašte.

Za potencijalne čitatelje, koja je točno tematika romana, što ste u njemu željeli sve prikazati?

Kad sam počela pisati roman, htjela sam napisati ljubavnu priču. Ali od samog početka, realna  povijesna kulisa i likovi su mi se nametnuli i vodili su me oni svojim putem. Na njih sam mogla jedino utjecati osobnim osjećajima i životnom kulturom. Sami likovi su mi ispričali svoju priču, a ja sam to bilježila.

Tko su njegovi likovi?

Jedan od ključnih likova romana je Miro, profesor umjetnosti i visoki časnik pobjedničke vojske koji se našao u jednom momentu kao gospodar života i smrti u oslobođenom gradu.

Filip i Nicolo su čisti idealisti koji vjeruju u parolu „kruh i dostojanstvo“, simbol nove ideologije. Desiree je djevojka profinjene ljepote, pripadnica svijeta koji nestaje. Nina pripada pobjedniku, ali iznad svega stavlja ljubav prema voljenoj osobi. Giulia i Federico su djeca novog vremena, koji mijenjaju prošlost.

Koja je uopće poruka romana?

Jedino je moguća budućnost ako imamo snage suočiti se s prošlosti, s očima istine. Sada nam je dano vrijeme istine i da kroz istinu tumačimo događaje koji su se zbili, da ih pokušamo oprostiti i zaboraviti. U romanu, ljubav je ta koja daje snagu oprosta i zaborava.

  • NRMP:

    A što su oči istine? Što se netko više busa da radi za istinu, to mu manje treba vjerovati, jer se za nju skromno radi i ne nameće drugima stalnim ponavljanjem da se radi za istinu. Ne kažem za autoricu, ... prikaži još!, nego za novinarčića Depota koji je već sa svojom ekipom raskrinkan kao plagijator i neznanstvenik koji se ne obazire na tuđe primjedbe i kritike. Na kraju ispada da je najvažnije da se stvari dobro reklamiraju i prodaju. Ni s tom se "istinom" "gospodina" Despota ne ih baš složio.

  • anticenzura:

    Obozavam ove sto im je u bivsoj drzavi svima bilo jadno, bijedno i tuzno, a svi posjeduju specijalizacije i doktorate u svom poslu, i sve na racun drzave. I jos pricaju o oprostu, umjesto da se zahvale dragom Bogu na ... prikaži još! pola stoljeca sloge i mira medju narodima, sto ce ubuduce moci samo sanjati, kako u kuci tako i u svijetu.

  • fjakadur:

    Od kada počinje ta "povijest" koju trebamo "analizirati" ???? Pa se "suočiti" sa njom ???? Ako nesmimo ići iza 45. onda OK ha.ha.ha.ha !!!!!!!!! Slažen se da počnemo od 1945. !!!!! Saveznici stisli naciste,koljače, masovne ubice, trovače plinom i njihove ... prikaži još!om i njihove saveznike i ovi potpisali predaju !! Slavi se po Europi i svitu >>>> KRAJ RATA !!!!!! I odma počinje MRAK ha.ha.ha.ha !!!!!!!!!!!