Blogosfera Bumerang prošlosti

Koje je sve represivne mehanizme i zbog čega koristio jugoslavenski komunistički režim protiv Katoličke crkve u Istri

Objava 23. veljače 2015. 1 komentara 805 prikaza
Foto: Stipan Trogrlić
Foto: Stipan Trogrlić
Stipan Trogrlić

Stipan Trogrlić, Represija jugoslavenskog komunističkog režima prema Katoličkoj crkvi u Istri 1945.-1971., Državni arhiv u Pazinu i Institut društvenih znanosti Ivo Pilar - Područni centar Pula, Pazin 2014., 412 str.

U knjizi se metodologijom povijesne znanosti nastoji odgovoriti na istraživačko pitanje: Koje je sve represivne  mehanizme i zbog čega koristio jugoslavenski komunistički režim protiv Katoličke crkve u Istri u razdoblju od 1945. do 1971., te kakve je to posljedice imalo za Crkvu, odnose Crkve i države, ali i za cjelokupne društvene odnose. 

Već sama podjela knjige i naslovi poglavlja otkrivaju nedovoljno poznatu činjenicu da se nedavna povijest represije Katoličke crkve u Istri od strane komunističkog režima zaoštrava ili ublažuje, pojačava ili smanjuje u odnosu na dva ključna događaja, događaja mučeništva. Miroslav Bulešić i kardinal Alojzije Stepinac, svojim tragičnim sudbinama, bitno su utjecali na odnose Crkve i ondašnjeg režima, ne samo u Istri nego u cijeloj ondašnjoj Hrvatskoj.

U ozračju nedavnog proglašenja blaženim Miroslava Bulešića ova knjiga izlazi u trenutku kada se osjeća potreba znanstvenog rasvjetljavanja njegove žrtve i uvažavanja njezinog značaja. To je do sada višekratno učinjeno u odnosu na područje crkvenoga i religioznoga života, ali nedovoljno u odnosu na politička zbivanja u Istri. U tom smislu ova knjiga predstavlja značajan doprinos.

Autor ne iznosi samo faktografiju događaja nego ulazi u sam „duh“ ili „infrastrukturu“ problematike. Naime, nedovoljno je prikazati samo djelovanje pojedinaca ili grupa ljudi. Samo vanjski oblik njihova djelovanja nudi pregršt interpretacija i eventualnih krivih zaključaka. Tek poznavajući  način razmišljanja, vjerovanja i nakanu onih koji djeluju moguće je objektivno prosuditi njihovo djelovanje. Autor puno pozornosti polaže na rasvjetljavanje namjere tzv. (intentio), onih čije djelovanje opisuje u ovoj knjizi, što predstavlja „conditio sine qua non“ njihovog objektivnog povijesno-znanstvenog vrjednovanja, posebice u smislu prosudbe njihove moralne odgovornosti.  

Posebna zasluga autora jest u tome što on materijale za pisanje ovog djela pronalazi ponajviše u arhivima, posebice u župnim arhivima. Arhivski tekstovi istinski su pokazatelji realnog stanja stvari. Arhivski tekstovi i dokumenti, međutim, zahtijevaju stručno oko i istančani smisao za arhivska istraživanja, što se kod mnogih povjesničara ne može očekivati. Literatura kojom se autor služi u tom je smislu sasvim originalna. Ona može poslužiti i kao temelj budućih radova na ovoj i sličnoj problematici svima onima koji nisu naučeni raditi s arhivskom građom.

Ova činjenica, ali i neke druge, kao što su jasnoća jezika, izraza i terminologije, striktno kronološko praćenje događaja, objektivnost u pristupu čine ovo djelo ne originalnim doprinosom hrvatskoj i istarskoj historiografiji. Štoviše, ova knjiga može postati nezaobilazan udžbenik studentima i profesorima povijesti, te dragocjen izvor informacije i literature u rasvjetljavanju sličnih tema iz hrvatske i istarske povijesti. 

Iz predgovora glavnog i odgovornog urednika: prof. dr. Josipa Grbca