Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Bumerang prošlosti

Objavljena knjiga „Etiopski rat i fašizam u Istri 1935. – 1941.“ Davida Orlovića

Knjiga otkriva i niz podataka o različitim vidovima otpora fašističkom imperijalizmu i militarističkoj represiji
Objava 02. srpnja 2020. 2 komentara 1115 prikaza
Despot infinitus d.o.o.
Despot infinitus d.o.o.
-

„Deveti je svibnja 1936. godine, ras Tafari Makonnen – Haile Selassie, u prijevodu 'Snaga Trojstva', 'Lav od Jude', iz solomonske dinastije, car kraljeva ('negus negesti') Etiopije u egzilu, nakratko se našao u svetome gradu Jeruzalemu, tada u britanskome mandatu Palestina. Toga jutra odvezli su ga u stari grad, kroz Jaffu, s malom policijskom pratnjom na motociklima. Njegov automobil bio je okružen znatiželjnom, ali prijateljskom publikom. Hodao je Davidovom i Kršćanskom ulicom prema crkvi Svetoga groba Kristova.

Pred samim ulazom skinuo je cipele i ušao u svetište. Zastao je kod kamena pomazanja, za koji se vjeruje da je nosio Kristovo tijelo nakon raspeća. Pao je na koljena i poljubio kamen više puta uz molitvu. Zatim je prišao grobu, no morao je pričekati da katolici završe svoje bogoslužje. Ušao je, molio se i meditirao. Zasigurno je molitvu uputio za svoj stradali narod. Možda je tražio oprost od Boga što nije poginuo u obrani svoje domovine. Možda je shvatio da joj njegova smrt ne bi nikako pomogla.

Deveti je svibnja 1936. godine, Pula (Pola), grad na krajnjem jugu Istre s veličanstvenim amfiteatrom (Arenom). Prošla su 22 sata, noć je. Nekoliko tisuća ljudi u samome središtu grada, predvođeni mornarima i nekim čudnim muškarcima u crnim uniformama s crnim zastavama, preko postavljenih zvučnika sluša izravan prijenos iz glavnoga grada Italije, Rima. Srebrnkaste zrake reflektora utapaju u svome svjetlu tisuće bajuneta naoružanih vojnika. Glas novoga Cezara proglašava novo Rimsko Carstvo, 'Italija ima ponovno svoje Carstvo', na što okupljeno mnoštvo eruptira u gromoglasne usklike oduševljenja.“

Ovim neuobičajenim prologom započinje povijesna monografija Davida Orlovića „Etiopski rat i fašizam u Istri 1935. – 1941.“ u izdanju Despot infinitusa iz Zagreba. Knjiga, osim što daje povijesni pregled fašističke invazije na Etiopiju 1935. i okupaciju do 1941. godine uz korištenje najnovijih talijanskih historiografskih radova, tretira odjek tih događaja u Istri, točnije tadašnjoj talijanskoj Istarskoj provinciji. Autor je Istru povezao s Etiopskim ratom davši uvid u sudjelovanje vojnika iz Istre, nemale slučajeve dezertiranja i poginule u tome konfliktu, kao i propagandu kojom je režim nastojao podignuti svoj konsenzus među stanovništvom Istre.

Predstavimo autora. David Orlović (Pula, 1987. godina), povjesničar i glazbenik, profesor povijesti u pulskim osnovnim školama. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnome gradu, a magisterij struke na Odsjeku za povijest Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli i na Srednjoeuropskome sveučilištu (Central European University) u Budimpešti. Redovito izdaje članke u domaćim i stranim časopisima te sudjeluje u radu domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova.

Godine 2016. u koautorstvu izdaje knjigu „I giorni a Wagna (1915-1918)“ („Dani u Wagni (1915. – 1918.)“), o evakuiranim Istranima u Prvome svjetskom ratu, a godinu kasnije u koautorstvu izdaje monografiju „Turizam medulinske rivijere“ („Medulin Riviera Tourism“). Godine 2019. kao urednik objavljuje zbornik dokumenata „Cold War Files. Istria 1946-1954“ („Dokumenti iz Hladnog rata. Istra 1946. – 1954.“). Glavno područje znanstvenoga i publicističkoga interesa Davida Orlovića jest povijest Istre u 19. i 20. stoljeću, s posebnim osvrtom na razdoblje talijanske uprave (1918. – 1943.).

Upitali smo Davida nekoliko pitanja.

Odakle inspiracija za pisanjem o lokalnoj povijesti a, povrh svega, odakle ideja o ovako „egzotičnim temama“?

D. O.: Od najranijih godina života slušao sam svoju baku (kako se kod nas kaže – nona) koja mi je pričala svoje dogodovštine iz djetinjstva, a to je uključivalo, nažalost, i razdoblje Drugoga svjetskog rata. Zvala se Rita Concetta, bila je istarska Talijanka. Ona je izgubila oca, moga pradjeda, u Dachauu. Pričala mi je i o rodbini koja je 1947. godine napustila Pulu. Sve su to teme o kojima se manje govori u javnosti, i koje su kod mene pobudile istraživački instinkt. Naravno, tu je i vidljiva materijalna povijesna baština u Puli i Istri od koje čovjek teško može pobjeći. Što se tiče drugoga dijela pitanja, ove su se teme iz dalekih zemalja, a opet s istarskim predznakom, same nametnule. Tijekom studija počeo sam se zanimati za ove teme jer sam rano uvidio kako su historiografski bile izrazito slabo pokrivene. A osim uz nonu, odrastao sam i uz Indianu Jonesa. Bitna je mašta, uvijek. A takav pristup veseli i učenike u školi, naravno.

Kako si „došao“ do Etiopije?

D. O.: Ne znam. Teme su se otvarale jedna za drugom. Birajući naslov za završni rad na preddiplomskome studiju, došao sam do teme o kolonijalizmu s kraja 19. stoljeća, ne želeći „prepisivati“ već više puta prožvakane teme. Završni je bio o talijansko-etiopskome ratu i poznatoj bitki kod Adue 1896. godine. Jeste li čuli da je u Etiopiji (Abesiniji) navodno Kovčeg saveza iz Staroga zavjeta? Tako neki govore. „Anyway“, kasnije sam se „prešaltao“ na temu talijanskoga fašizma i tu se nametnuo Mussolinijev rat iz 1935. godine. Na tu temu pisao sam svoja dva diplomska rada, u Puli i u inozemstvu. Ova najnovija knjiga finalni je akt mojih istraživanja o Etiopiji. U posljednje vrijeme svako toliko „putujem“ i u mističnu carsku Rusiju, proučavam što je bilo s austrougarskim vojnicima u zarobljeništvu. Nedavno sam potajno „posjetio“ i Langley, Virginia. Pronašao 271 dokument kriptične američke CIA-je o Istri. Ipak, najviše vremena provodim u svojoj rodnoj Puli, o kojoj također mnogo pišem.

Iz literature i primarnih izvora koje koristiš za knjigu „Etiopski rat i fašizam u Istri“ evidentno je da se odlično služiš engleskim, ali prvenstveno talijanskim jezikom.

 D. O.: Tako je, jezik sam odmalena učio kod kuće i preko televizije RAI. A u Istri se ionako još drži do dvojezičnosti. Objavljujem i na talijanskome i na engleskome jeziku. Svaka dva do tri mjeseca putujem u Trst po odveć poznatoj našoj tradiciji: po „špežu“ i eventualno pokoju knjigu.

Možeš li izdvojiti neki dio ove knjige, po tvome odabiru?

D. O.: Svakako je najuzbudljivije bilo tražiti podatke o Klementu Sergu iz Bregi kraj Opatije, jedinomu dezerteru iz talijanske vojske u Etiopiji. Njegova je priča kao stvorena za film. Pravo čudo je bilo naći transkript sa suđenja Sergu pred Vojnim sudom u Mogadišu (Somalija). Jedan talijanski autor, Matteo Dominioni, prenio ga je u cijelosti kao prilog jednomu svom članku. Ja sam ga preveo i priložio knjizi.

Hvala ti, želimo ti puno uspjeha u daljnjim istraživanjima!

Knjiga „Etiopski rat i fašizam u Istri 1935. – 1941.“ konceptualno je podijeljena u dva dijela. Prvi jest predstavljanje posljednjih (uglavnom talijanskih) historiografskih postignuća kroz sintetički prikaz općenitih aspekata Etiopskoga rata. Tekstu su priložene fotografije iz onodobnih publikacija, od kojih su neke djela važnijih talijanskih aktera agresije na Etiopiju. Ta su djela: Achille Starace, „La marcia su Gondar“ („Marš na Gondar“, 1937.); Beonio V. Brocchieri, „Cieli d'Etiopia: avventure di un pilota di guerra“ („Etiopska neba: pustolovine jednog ratnog pilota“, 1938.); „Con l'Esercito Italiano in Africa Orientale: dal passaggio del Mareb alla battaglia dello Scire“ („S talijanskom vojskom u Istočnoj Africi: od prelaska Mareba do bitke za Scire“, 1936.); i Rodolfo Graziani, „Il fronte sud“ („Južna bojišnica“, 1938.).

Drugi dio odnosi se na Istru, odnosno Julijsku krajinu, i dotiče se iskustava vojnika na bojišnici i odjeku rata u domovini. Veći dio fotografija istarskih vojnika iz privatnoga je arhiva Nikole Pajića, a manji Stanka Guština i Marije Družete. Izvori podataka uglavnom su pulski dnevni list „Corriere Istriano“, zagrebački emigrantski list „Istra“ i dokumentacija iz Državnoga arhiva u Pazinu.

Nakon uvoda prvi dio knjige naslovljen je „Prema ratu“. U njemu autor objašnjava uzroke i povod pokretanja fašističke agresije na Etiopiju. Zatim je dana podrobna analiza ratne sposobnosti dviju suprotstavljenih vojski: jedne arhaično naoružane i jedne mehanizirane europskoga tipa. Podpoglavlje „Istra i Etiopija: pozadina“ daje uvid u reakcije Istrana, u ovome slučaju Hrvata i Slovenaca, na kolonijalne težnje Italije prema Etiopiji. Negativan stav prema tim posezanjima seže još u kraj 19. stoljeća, u vrijeme prvih ratova. Logično, ponašanjem fašista prema Slavenima Istre takav je stav samo pogoršan. Slijedi pregled vijesti o tome kako su mladići iz Istre mobilizirani za rat tijekom čitave 1935. godine, a tu je i analiza učestaloga fenomena dezertiranja i bijega vojnih obveznika iz Istre u Kraljevinu Jugoslaviju.

Sljedeća cjelina tretira razdoblje Etiopskoga rata od listopada 1935. do svibnja 1936. godine. Dva zasebna podpoglavlja daju pregled dvaju bojišta u tome ratu, sjeverno, pod zapovjedništvom maršala Pietra Badoglia, i južno, pod zapovjedništvom maršala Rodolfa Grazianija. U svojim zaključnim razmatranjima o samome ratu autor daje naglasak na neke od najkontroverznijih dijelova rata, kao talijansko korištenje kemijskoga oružja, sudjelovanje najviših predstavnika režima u ratu i rasizam fašizma. Nadalje, autor prilaže popis poginulih vojnika podrijetlom iz Istre u Etiopskome ratu, prema podatcima pronađenim u Državnome arhivu u Pazinu. Pisma vojnika pronađena su, s druge strane, na stranicama zagrebačkoga emigrantskog lista „Istra“. Slijedi priča o Klementu Sergu, mladiću iz Bregi kraj Opatije, jedinomu dezerteru u Etiopiji, čija je priča već tada proputovala čitavim svijetom putem pisanja svjetskih novinskih agencija. Tijekom rata režim je u Istri provodio oštru represiju nad bilo kakvim pokazivanjem animoziteta prema ratu, a posebno podpoglavlje daje primjere nekih uhićenja i razlozima za njih. Ova cjelina završava geopolitičkim analizama koje su tijekom rata objavljivane na stranicama tjednika „Istra“.

Posljednja cjelina, „Reakcije i posljedice“, analizira neke događaje koji su uslijedili tijekom i nakon rata. Primjerice, „jedno čudno ludilo“, kako su je tada komentirali Istrani, odnosi se na antisankcionističku propagandu. Riječ je o kampanji stvaranja konsenzusa u Italiji zbog sankcija koje je nametala Liga naroda, a često je graničila i s bizarnim. Rat je, također, za posljedicu imao najmasovnije javne skupove fašizma, također u svrhu stvaranja konsenzusa. Kratko podpoglavlje analizira reakciju Katoličke Crkve na rat i česte kritike koje su joj bile upućivane. Nakon rata u Istočnu Afriku otišao je poveći broj radnika, uključujući i mnoge, najčešće dobrovoljne, iz Istre. Cjelina završava krajem talijanske okupacije Etiopije. Ona je okončana pobjedom snaga „Commonwealtha“ u svibnju 1941. godine, usred katastrofalnoga ratnog iskustva u Drugome svjetskom ratu.

Knjiga završava s pet priloga. Od toga je autor s talijanskoga i engleskoga jezika preveo četiri teksta i prvi put ih pružio hrvatskomu čitateljstvu: dva govora Benita Mussolinija izrečena na dvama javnim skupovima, govor Hailea Selassieja u Ženevi pri Ligi naroda i transkript suđenja Klementu Sergu za dezerterstvo pri Vojnome sudu u Mogadišu. Tu nalazimo i komentar Tone Peruška o kraju rata u listu „Istra“ i zanimljivu tabelu s ukupnim brojevima vojnika i radnika koji su iz Istre, Rijeke i Zadra poslani u Istočnu Afriku. Možda će ovi podatci inspirirati neke nove radove o Rijeci i Zadru pod talijanskom upravom.

Prema riječima jednoga od recenzenata, povjesničara, dr. sc. Mihovila Dabe: „Ključni znanstveni doprinos ove monografije je osvjetljavanje jedne manje poznate povijesne teme. S obzirom na važnost koju je za istarski prostor i stanovništvo imalo razdoblje Etiopskoga rata i jačanje fašističke režimske propagande, čitateljima je omogućen potpuniji uvid u predratne godine, a djelo predstavlja neupitnu dopunu postojećoj literaturi.“ Drugi recenzent, povjesničar i filozof, dr. sc. Alen Tafra u svojoj recenziji piše: „Objavljivanje ove monografije korespondira sa stotom obljetnicom pojave fašizma, koji je svoju prisutnost odrana – i to u svim svojim totalitarnim aspektima – obznanio i na području Istre.

Budući da je jedan od tih aspekata i militarizam, ova knjiga bitno upotpunjuje povijesnu sliku o fašističkom imperijalizmu, i to kroz prikaz složenih utjecaja jedne od njegovih najrazglašenijih epizoda na istarske Hrvate i stanovništvo Istre u cjelini. Konačno, kako knjiga otkriva i niz podataka o različitim vidovima otpora fašističkom imperijalizmu i militarističkoj represiji, objavljivanje predstavlja i značajan doprinos kulturi antifašizma i protukolonijalizma.“


Knjigu možete nabaviti OVDJE.
 

  • mksdk:

    Piše li knjiga išta o danas aktualnoj temi: robovlasništvu? Spominje li se u njoj činjenica da su talijanski fašistički imperijalisti bili ti koji su natjerali Etiopljane da ukinu ropstvo, koje je tamo trajalo od pamtivjeka (muslimansko razdoblje, a prije toga i antičko)?

  • čombebe:

    Interesantno ako je istinito. Inaće su Talijani u Libiji zapamćeni kao "brava đente" -igradili su masu škola i đamija.