Blogosfera Bumerang prošlosti

Ozren Žunec: Knjige posvećene svijetu pogašenih svjetala

Ove knjige svakako neće uspostaviti prostore slobode življenja i kretanja kakvi su postojali dok je moj prijatelj Janko tražio avanturu. No njihove racionalne analize o podrijetlu političkoga zla zasigurno su neka od malih svjetala koja razgone opasne tmine koje se spuštaju na našu civilizaciju.
Objava 17. listopada 2019. 1 komentara 1055 prikaza
Foto: pixabay.com
Foto: pixabay.com
"Svjetla se gase nad Europom i za našeg života više se neće opet upaliti."

Prije pedeset godina moj, danas već pokojni prijatelj Janko, bježeći od roditeljske stege, služenja vojne obveze i zacrtane tupe seoske sudbine, pobjegao je iz svoga malog Pirovca i autostopom krenuo prema istoku nadajući se da će doseći Nepal i tamo naći svoj Shangri-La. Putovao je Grčkom, Turskom, slijedio modernim cestama putove koje je opisao Ksenofont i kojima je nekad išao Aleksandar Veliki, prelazio je granice, prihvaćao toplo gostoprimstvo sirijskih, iračkih, iranskih i afganistanskih kamiondžija i onda je našao svoju hipijevsku utopiju u jednome pakistanskom ribarskom selu gdje je proveo dvije godine, naučio nešto urdua, i onda se ponovno vratio istim putem i načinom.

Taj Jankov film ceste danas ne bismo mogli gledati; od pograničnih rubova Turske pa dalje na istok prostiru se područja smrti, ratova, vjerskih progona, bombardiranja, rezanja glava, vojnih intervencija, eksplozija po džamijama i hotelima, talačkih situacija. Stabilni, makar diktatorski, ali modernizirajući režimi koji su nekad omogućavali kretanje tim dijelom svijeta od sedamdesetih godina počeli su polako nestajati sve do recentnoga maelstroma nasilja i rata svih protiv svih. Bilo bi posve ludo danas u tome prostoru tražiti utopiju, orijentalni mir i mudrost, nenasilje i ležernost života koji nije okrenut materijalističkim požudama; u svakome slučaju, zapeli bismo na prvome roadblocku i bili sretni ako izvučemo živu glavu. Umjesto kao himalajsko mjesto mira, spokoja i meditacije, Shangri-La pamti se kao mjesto jednoga od bombaških napada ovogodišnjega (2019.) Uskrsa na Šri Lanki u kojemu su ubijene stotine.

Istodobno, Mediteran, čije je obale moje biciklističko društvo još krajem prošloga desetljeća planiralo obići u jednoj dugoj vožnjici kako bi u jedno neposredno iskustvo spojilo sve kulture, jezike, običaje, pejzaže i historije koji su stvorili našu civilizaciju, pretvorio se u more u kojemu se utapaju oni što bježe od ratova, siromaštva, ekstremizama i opresivnih režima, i čiji valovi na te iste – sada neprohodne – obale izbacuju leševe onih najslabijih i najmanjih. U nekoliko desetljeća naš je geopolitički okoliš postao nepristupačan, neprolazan, pakleno mjesto stradanja, mržnje, smrti i beznadnoga kaosa, tako da izgleda kao da se na tim mjestima postanka našega svijeta obistinjuju mračne riječi koje je pri izbijanju Prvoga svjetskog rata izrekao britanski ministar vanjskih poslova sir Edward Grey: Svjetla se gase nad Europom i za našeg života više se neće opet upaliti.



Knjige koje su pred nama posvećene su tomu svijetu pogašenih svjetala. Iako se radi o znanstvenim, stručnim knjigama, koje pretpostavljaju određenu emocionalnu odvojenost od predmeta istraživanja, čitatelj se ne može otresti dojma da su autori itekako svjesni zlokobnosti svojih tema. Terorizam, još k tome i državni, kojemu je posvećena knjiga moje kolegice i prijateljice Danijele Lucić, zasigurno je jedan od najmračnijih fenomena našega vremena koji ujedno bitno obilježava naše vrijeme.

Što je terorizam, o tome se i danas spore znanstvenici i gotovo da nema teksta koji ne počinje žalopojkom o stotinama postojećih definicija koje ne daju odgovor. Kolegica Lucić nije se međutim dala uloviti u zamku ideološke konstrukcije definicije, nego je analizom sadržaja postojećih definicija – koja je analiza sama po sebi već važno postignuće – terorizam odredila kao organiziranu uporabu ili prijetnju uporabe sile ili nasilja kojom se pomoću namjernoga širenja straha odnosno terora, a na temelju pretpostavljenih psiholoških učinaka nastoje ostvariti politički ciljevi.

Ova je definicija kritička naspram raširene tendencije u istraživanjima terorizma, kao i javne percepcije da je terorizam akterski uvjetovan, naime, kao način borbe, taktika i strategija nedržavnih aktera, koji se ogrešuju o nacionalno i međunarodno pravo dok je djelovanje države uvijek u skladu s tim pravom. Autorica, naprotiv, ističe da teror države ima daleko 'bogatiju' povijest od terora nedržavnih aktera te onda na primjerima postupanja 21 države podijeljene pogodno u totalitarne, autoritarne i demokratske režime analizira operacije i pokazuje zastrašujuću fenomenologiju terora koji provodi država, a što uključuje potajne likvidacije, atentate, napade, bombardiranja, logore, progone manjina, genocide, preseljenja, izvansudska zatvaranja i pogubljenja te svemoć tajnih političkih policija. U tome smislu i rat protiv terora koji provode države postaje teror, a teror nedržavnih aktera nerijetko reakcija na državni terorizam.

Ovo je prva knjiga o državnome terorizmu na hrvatskome jeziku i jedna od ne odviše mnogobrojnih na tu temu u svijetu. Njezina je ključna važnost u tome što je ulazeći u sam čvor terorizma, vidjevši ga kao nasilje nad nemoćnima i nevinima radi izazivanja straha koji treba polučiti političke probitke, definitivno delegimitirala svaki državni terorizam, svako postupanje kojim država, umjesto da štiti od nasilja i uspostavlja vladavinu prava, pribjegava sredstvima koja svijet čine daleko lošijim mjestom, onim u kojemu su svjetla pogašena. 


Druga knjiga, iz pera moga kolege i prijatelja Mirka Bilandžića, Nacionalna sigurnost: prognoziranje ugroza, donosi 33 autorova članka od ukupno 62 kolumne objavljene od 2013. do 2018. godine u magazinu Vojna povijest. Članci su podijeljeni u tri skupine: Međunarodna sigurnost, Terorizam i protuterorizam te Nacionalna sigurnost Republike Hrvatske (svaka skupina po 11 članaka). U njima se u svaki puta prigodnoj aktualnoj prilici razmatraju različiti aspekti sigurnosnih situacija u svijetu i u Hrvatskoj, pri čemu autor pokazuje iznimnu upućenost i obaviještenost o političkim, sigurnosnim i vojnim prilikama na mnogim poprištima sukoba u svijetu.

Nema nikakve dvojbe da su ugroze međunarodne i hrvatske nacionalne sigurnosti, zajedno sa zabrinjavajućim širenjem terorističkoga djelovanja s kojim smo bili suočeni prvih petnaest godina milenija, ključne povijesne pojave koje profiliraju društveni, politički, vojni i svaki drugi razvoj svijeta i naše zemlje, te je utoliko usredotočenost upravo na te trenutke ključna za razumijevanje aktualnoga događanja. U našoj sredini nema mnogo djela koja analiziraju svjetsku i domaću politiku s obilnim enciklopedijskim znanjem i sinoptičkim uvidima.

Međutim, posebno treba istaknuti da je ova knjiga posebna u društvenim znanostima općenito. Djelo je naime metodologijski posve originalno i predstavlja osvježenje u žanru zbornika sabranih radova, odnosno članaka, jer je autor svoje ranije objavljene tekstove opremio naknadnim retrospektima u kojima nakon svakoga rada ispituje koliko su se zaključci iz vremena prvoga objavljivanja članka pokazali prognostički točnima, i u čemu se i kako pogriješilo ili pogodilo. Treba reći da je objavljivanje radova o prošlim događajima, pisanima na temelju poznatih okolnosti u vrijeme njihova zbivanja, riskantno utoliko što se može ispostaviti da su ti prvi zaključci bili ili trivijalni ili pogrešni, no autor se hrabro suočio s tim rizikom smatrajući ispravno da se na pogreškama, ali i na dobro pogođenim prognozama valja i može učiti.

Prognostička vrijednost društvenih znanosti ponekad je iznimno upitna, tako da je doprinos ove knjige rješavanju metodologijskoga osiguranja toga problema odista dobrodošao. Vrijednost je ove knjige s jedne strane u njezinu sadržaju, utoliko što se problem sigurnosti proširuje na brojna područja društvenoga zbivanja, tako da sigurnosne studije doprinose ukupnoj slici te razvoju odgovarajućih politika, a s druge strane osobito valja još jednom posebno istaknuti metodologijski doprinos djela, s obzirom na to da on otvara pitanja prediktivnosti u društvenim znanostima. 

Ove knjige svakako neće uspostaviti prostore slobode življenja i kretanja kakvi su postojali dok je moj prijatelj Janko tražio avanturu. No njihove racionalne analize o podrijetlu političkoga zla zasigurno su neka od malih svjetala koja razgone opasne tmine koje se spuštaju na našu civilizaciju.

Prof. dr. sc. Ozren Žunec
 

  • domxerex:

    Sada urbani samo još recite tko gasi svijetla? Vaši sponzori - naravno! Ali vi to ne želite vidjeti jer tada ne bi bili tako urbani, tako napredni i tako "cool". I najvažnije - ne biste mogli serkati kako je svijet ... prikaži još!t loše mjesto i kako su ljudi pokvareni.