Blogosfera Bumerang prošlosti

Povijest Hrvata Krmpota, Medviđe i Zelengrada

Objava 02. veljače 2012. 0 komentara 850 prikaza
Foto: VL
Foto: VL
Zvonimir Despot

Dana 10. prosinca 2011. iz tiska je izašla druga knjiga naslova „Povijest Hrvata Krmpota, Medviđe i Zelengrada“, autora Ivana Mitrovića iz Rijeke (prvu knjigu naslova „Župa Medviđa-prilozi za povijest“, Ivan Mitrović s Marijanom Mitrovićem iz Varaždina napisao je 2008. godine). Naime, nakon svakodnevnog (prosječno 6-8 sati) četverogodišnjeg istraživanja autor koji je rođen u Zelengradu napisao je knjigu (format A4, 653 stranice, tvrde korice u boji) o povijesnim događajima svoga rodnog zavičaja, odnosno prostoru župe Medviđe (Zadarska nadbiskupija), tj. sela Medviđe (Grad Benkovac) i Zelengrada (Grad Obrovac).

Kako se u naslovu knjige navodi i naziv sela Krmpote, potrebno je navesti da je na prostoru današnjeg sela Medviđa u Bukovici prije i tijekom Turskog Carstva postojalo selo naziva Krmpote. U to vrijeme Krmpote su bile jedne od većih sela Bukovice u koje su doseljavali i Hrvati s prostora današnje Hercegovine, tako da su Krmpote bile nakon pada Bosne novi zavičaj mnogim porodicama Hrvata, među kojim su najveći postotak zauzimale obitelji i osobe iz tzv. Bunjevačkog plemena, među kojim su najbrojniji bili prezimena Krmpotić. Naime, 1647.godine, što pod pritiskom turskog zuluma a što pod pozivima i prijetnjama mletačke vlasti iz Zadra, iz Krmpota iselili su i zadnji Hrvati i to prema Ninu koji je bio sjedište Ninske biskupije koja je bila nadležna za taj prostor Hrvatske.

Međutim, prva velika seoba iz Krmpota bila je 1605.godine, kad su stanovnici iz Krmpota naseljeni u mjesto Lič u Gorskom Kotaru. Kad se 1627. godine dogodila druga veća seoba iz Krmpota, također je dio Hrvata iz Krmpota smješten ili prokušan smjestiti se u Lič. Međutim, zbog nedostatka prostora dio osoba iz prve i druge seobe iz Liča se u potrazi za novim ognjištem za svoju obitelj kao i prostorom za ispašu stoke i kakve takve obradive površine raselio na planinske proplanke i udoline južno od Liča, a tada formirano naselje nazvali su Krmpote (Grad Novi Vinodolski). Upravo onako kako se sve do kraja 18. stoljeća (oko 1780.) nazivalo njihovo rodno mjesto u Bukovici. S obzirom na sve navedeno, u knjizi je prateći povijesne događaja napravljena, prema mnogim kritičarima, vrlo kvalitetna poveznica Krmpota (Grad Novi Vinodolski) s prostorom bivših Krmpota (Medviđa) u Bukovici.

U knjizi se obrađuju mnogi poznati a do objavljivanja u ovoj i knjizi i nepoznati povijesni događaji s prostora ova tri sela. Među najpoznatijim svakako je taj da je za vrijeme Rimskog Carstva na prostoru bivših Krmpota a današnje Medviđe bio rimski grad naziva Sidrona u kojem je navodno rođen i Sveti Jeronim, o čemu je svojevremeno pisao i velikan Marko Marulić.

Također u knjizi je veći dio posvećen djelovanju Katoličke crkve na prostoru današnje župe Medviđe (i šire), a zahvaljujući dokumentima župe Medviđe na 226 stranica napravljena su rodoslovna stabla svih obitelji župe Medviđe, koji su rođeni u zadnjih 200-220 godina.

U dijelu knjige koji je posvećen povijesti Hrvata iz sela Zelengrad, (Mitrovići potomci Kačića) navedeni su podaci o nastanku prezimena Mitrović, kao i drugim događajima u svezi sela Zelengrad u kojem se prije i za vrijeme turske okupacija nalazila za ovaj prostor važna utvrda naziva „Zelengrad“, i to u posjedu knezova Kurjakovića.

Također na osnovu 60-tak izvornih mletačkih dokumenata autor dokazuje da su za vrijeme bivših Jugoslavija, a i danas od povjesničara srpske nacionalnosti krivotvorene povijesne činjenica u svezi nacionalnog i vjerskog porijekla poznatog vojskovođe protiv Turaka, harambaše i serdara Janka Mitrovića i njegovih potomaka. Kao podatak u svezi navedenog je dovoljno navesti da se njegov sin isto tako poznati zapovjednik hrvatsko-mletačke vojske Stojan Mitrović, 17. kolovoza 1676. godine vjenčao s Antonijom Rezzi. U dokumentu se navodi da su se vjenčali po „obredu Svete katoličke crkve…“, a taj isti Stojan Janković bio jedan od najvećih zaštitnika katolika i fratara u Rami koje je štitio od turskog zuluma i terora pravoslavaca i njihovih svećenika koji su uz zaštitu turskih vlasti vršili teror na katolicima Rame i okolice. Naime, Stojan Mitrović organizirao je vojne pohode u tursku Bosnu i u dogovoru s mletačkom vlasti kao i biskupima Katoličke crkve iz Rame u Sinj i okolicu dovodio Hrvate kao i fratre iz Rame. U takvom jednom pohodu da dovede i zadnje Hrvate i fratre poginuo je 23. kolovoza 1687. godine.

Dio knjige posvećen je zločinima četnika za vrijeme Drugog svjetskog rata nad Hrvatima iz Zelengrada, kad je ubijeno pet Hrvata, a oko 55 posto Mitrovića zauvijek je protjerano iz Zelengrada. Također dio knjige posvećen je etnografiji Hrvata s prostora župe Medviđe, a dio prehrani naših predaka.

Zadnji dio knjige posvećen je svim ubijenim i poginulim Hrvatima iz Medviđe i Zelengrada tijekom Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata, od kojih je 80 iz Medviđe, 60 i doslovce ubijeno na kućnom pragu. Navedeni podaci s obzirom na broj Hrvata sela Medviđe odnosno broj smrtno stradalih selo Medviđu nažalost svrstavaju vrlo visoko na tužnoj ljestvici stradanja Hrvata u Drugom svjetskom (63) i Domovinskom ratu (17).

O kakvoj se knjizi radi možda je najbolje citirati riječi predsjednika Matice hrvatske, ogranak Rijeka, prof. Gorana Crnkovića, koji je prilikom predstavljanja ove knjige 21. siječnja 2012. u Državnom arhivu u Rijeci, izjavio da „ne zna za mjesto u Hrvatskoj koje je i nekolikom puta veće od župe Medviđe (Medvđa i Zelengrad) o kojem postoji puno veći broj sačuvanih povijesnih dokumenata nego što postoji o prostoru župe Medviđe, a da je o povijesti takvog mjesta napisana i približno kvalitetna i velika knjiga kao što je knjiga naslova ‘Povijest Hrvata Krmpota, Medviđe i Zelengrada’, autora Ivana Mitrovića, s tim više što je ova knjiga napisana od strane jedne osobe“.

S obzirom da je prof. Goran Crnković povjesničar, a dugi niz godina i ravnatelj Državnog arhiva u Rijeci, kao i predsjednik Matice hrvatske, ogranak Rijeka, prema mišljenju svih prisutnih autor nije mogao dobiti veću pohvalu za svoj rad.

Autor poziva sve koji budu čitali knjigu da o svemu navedenom u knjizi kao i onom što nije navedeno, a tiče se povijesti prostora današnje župe Medviđe, da mu se obrate putem e-mail adrese (imitrovic@net.hr).

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.