Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Bumerang prošlosti

Premijer “slučajne države” i država slučajeva

U kratkoj se povijesti hrvatske države čulo svakakvih nebuloza, ali nitko nikada nije bio tako politički visoko, a o državi mislio tako nisko
Objava 25. studenoga 2019. 0 komentara 381 prikaza
Foto: Ivo Čagalj/Pixsell
Foto: Ivo Čagalj/Pixsell
Milanović i inače ima problema s priznavanjem vlastitih političkih pogrešaka, a učinio ih je poprilično

U debeloj bi zbirci ovdašnjih političkih blasfemija sigurno bila i nedavna provala premijera Zorana Milanovića, o Hrvatskoj kao “slučajnoj državi”. U kratkoj se povijesti hrvatske države čulo svakakvih nebuloza, ali nitko nikada nije bio tako politički visoko, a o državi mislio tako nisko. Građanin Zoran Milanović mogao bi reći i nešto još ružnije. Bilo bi to njegovo demokratsko pravo na iščašeno mišljenje. No, kad nešto takvo kaže premijer te države, onda je to etički i politički skandalozno. Jer takva je neumjesna izjava uvreda za sve koji su o hrvatskoj državi stoljećima maštali, za one koji su se za Hrvatsku borili, zbog nje patili i zbog njezina se stvaranja radovali. Vjekovima živeći bez svoje države, Hrvati vjerojatno ni danas ne znaju što znači imati je.

Pokojni je predsjednik, dr. Franjo Tuđman, sudeći po onome što je činio, sigurno bio svjestan i te činjenice. Svi oni silni barjaci, nove nacionalne budnice i stari povijesni grbovi te osobito svakodnevno svečano postrojavanje garde kod mnogih je izazivalo podsmijeh i zajedljive komentare o “kič-državi”. Tuđman je znao da i nacionalni simboli tvore državu i stvaraju nacionalnu samosvijest i ustrajavao je na “nacionalnom kiču” unatoč ironijama anacionalnih zlobnika. Znao je da će u tom epohalnom pothvatu stvaranja države biti “puno zvanih, malo odabranih” pa je ideji države pripustio i one koji joj se nisu trebali približiti.

U prvu su hrvatsku vlast ušli i mufljuzi kojima je ideja države bila samo izlika za njihov sebični interes, grabež i zgrtačku strast. “Gospodarski stratezi” su najprije kao veliku ideju podmetnuli tezu kako se “ništa više ne isplati proizvoditi” pa su tvornice uništene, a počelo se uvoziti štogod im se prohtjelo i na čemu se moglo masno zaraditi. Potom su, smislili i još genijalniju ideju – da se prodaju domaće banke. U njihovu je sanaciju država uložila 86 milijardi kuna, a prodala ih je 5,4 milijarde!?! Ti su genijalci uništili gospodarsku bit Hrvatske, ali nacionalnu ideju unatoč zloćudnosti nisu.

Tu je domoljubnu bit uspio načeti nekadašnji Tuđmanov suradnik Stipe Mesić. Sve što je Tuđman politički, duhovno i državnički učinio, Mesić je okrenuo naglavačke. Kao gnjevni politički ikonoklast, Mesić je razarao Tuđmanovo nasljeđe i “narodnim masama” to predstavljao kao “detuđmanizaciju”, zapravo kao samu esenciju demokracije. Sumnjivim je novinarima i svjetskim žbirovima otvorio državne arhive, trampivši nacionalni ponos za izmišljenu političku bajku o njemu kao “najdemokratskijem regionalnom lideru”.

Njegova se netrpeljivost prema Tuđmanu poklopila s njegovom neobuzdanom taštinom i netrpeljivošću ovdašnjih apatrida prema hrvatskoj državi. Sve je prikriveno demokratskom draperijom o liberalizaciji Hrvatske. Ako je Mesić oštetio patriotsku bit hrvatske države, Ivo Sanader upropastio je njezinu upravljačku i moralnu bit. Hrvatska je samosvijest i zbog jedne i zbog druge destrukcije nisko pala. Došlo je, eto, do toga da i premijer Milanović o Hrvatskoj može govoriti kao o “slučajnoj državi”. Hrvatska je danas gospodarski, domoljubno, moralno, demokratski i psihološki unazađena država. Ona, nažalost, i jest država slučajeva, jer reagira tek onda kad se nešto dogodi i kada je nešto zateče. Ona nema strategije, čak i kad ima nešto što takvim zove, to je najčešće loše i neprovodivo.

Premijer je možda tako mislio, no krivo je govorio i što je možda još i gore, na tome ustrajava kao da je to bilo ispravno. Milanović i inače ima problema s priznavanjem vlastitih političkih pogrešaka. A učinio ih je poprilično u vrlo kratkom roku. Reći za državu koju vodiš da je slučajna, zapravo možda više govori o premijerovoj podsvijesti, o tome da je on zapravo slučajni premijer te države. Ona bi njegovim vođenjem uskoro i sama mogla postati slučaj! “Slučajna država” je možda samo posljednja epizoda degradiranja Hrvatske u dugogodišnjem serijalu “Propast Hrvatske države”.

29.8.2012.



Dvije godine nakon smrti Milana Jajčinovića izlazi ova knjiga izabranih novinskih kolumni, koje su objavljivane u „Večernjem listu“, a mi smo za nju odabrali one kolumne koje su izlazile od početka 2009. do druge polovice 2017. godine. Knjiga nosi naslov „Politička šahovnica“, upravo prema nazivu njegove kolumne u Večernjaku, i u knjizi su mahom tekstovi tih kolumni. No Jajčinović je pisao i komentare izvan svoje redovne tjedne kolumne. Pisao je neke komentare na dnevnoj bazi, potaknut određenim događajem. A pisao je i šire analize, posebice iz područja povijesti i kulture.

Sve te tekstove na kraju smo u ovoj knjizi sabrali u nekoliko područja, po poglavljima: Hrvatsko društvo, Politika, Hrvatski predsjednici, Hrvati i Srbi, Bosna i Hercegovina i Balkan, Europska unija, Kultura, Povijest i Sport. I na kraju smo dodali razgovor s Jajčinovićem koji je polovicom 2013. godine vodio kolega Darko Pavičić povodom izlaska Jajčinovićeve knjige „Od Jugoslavije do Euroslavije“. Kroz taj razgovor upoznat ćete Jajčinovića, jer on govori o svojoj karijeri, pisanju, novinarstvu…

Milan je bio svestran u pisanju. Mnoga su ga područja zanimala, od politike do sporta. O tome svjedoče ne samo nazivi poglavlja u knjizi nego još i više naslovi tekstova. Dovoljno je samo proći sadržaj knjige, baciti oko na naslove, da shvatite koji je raspon tema Milan obrađivao u svojim tekstovima. Mnogi od njih su antologijski, bezvremenski, čitaju se kao da su danas pisani.

S Milanom sam se upoznao vrlo brzo, nakon što sam počeo raditi u Večernjaku polovicom 1997. godine. Često smo se družili, razgovarali i raspravljali, i oko mnogočega se slagali. Tako smo raspravljali i o njegovim tekstovima iz ove knjige. Zato mi je posebno drago što sam s njegovom suprugom Verom uredio ovu knjigu i da je izašla u zajedničkoj nakladi moje nakladničke kuće i „Večernjega lista“.

Knjigu možete nabaviti OVDJE!

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.