Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Bumerang prošlosti

Što Miroslav Krleža znači današnjoj Hrvatskoj?

Miroslav Krleža je u duhovno tromoj Hrvatskoj samo višak
Objava 02. ožujka 2020. 0 komentara 431 prikaza
Foto: Marko Prpic/PIXSELL
Foto: Marko Prpic/PIXSELL
Za jedne je preveliki Hrvat, a za druge je premali Hrvat i preveliki Jugoslaven!

Što Miroslav Krleža znači današnjoj Hrvatskoj? Što u Hrvatskoj intelektualne tromosti znači mislilac Krležina formata? Krleža je možda zaboravljen ne samo zbog duha vremena, stoga “što je težak”, nego i zato što ga mnogi ne vole iz političkih razloga, zapravo političkih predrasuda. Tradicionalno lijevi zbog svojih, a politički desni svojih. Takvima lijevima je Krleža isuviše nacionalan, a mnoštvu desnih isuviše crven, pa onda i anacionalan. Da je kojim slučajem Krleža živ, u današnjoj intelektualno zapuštenoj, taštoj i napuhanoj Hrvatskoj, malo tko bi ga slušao, a osobito poslušao. Kada se samo prisjetimo kako su zbog mišljenja i osobnoga političkog stava prošli književni klasici Ranko Marinković i Slobodan Novak, valjda bolje ne bi prošao ni hrvatski intelektualni bard Miroslav Krleža, pogotovu ako bi mislio hrvatski.

Mnogi od argumenata Miroslava Krleže, koje je desetljećima iznosio, ni danas nisu osporeni. Pogotovu njegovi politički traktati o hrvatstvu i hrvatskom nacionalnom pitanju. Njegove uvide o kolektivnoj nacionalnoj svijesti i nacionalnom karakteru, mnogi Hrvati ne vole. Nije im drag zbog toga što nacionalno ne gladi po glavi i nježno mu ne tepa. Krleža je prema hrvatstvu često iskreno gorak i opor. Poglavito prema hrvatskom podaničkom tipu svijesti. Među hrvatskim političarima posljednjega stoljeća, Krleža gotovo nikoga politički i ljudski ne amnestira. Njemu je jedina prava hrvatska vertikala dr. Ante Starčević.

Nije za njega tek slučajno napisao: “Taj nigdar ni s klimavcima klimal!” S obzirom na prijateljstvo s neporecivim i moćnim Josipom Brozom Titom, možda je još samo prema njemu pokazivao takvo političko poštovanje. Činjenica je da je Krleža iz mirogojske mrtvačnice do groba prevezen vojnim lafetom pa je postao sarkazmom svoje antiratne proze! Nacionalno osjetljivijim Hrvatima ne sviđa se ni takav Krležin stav i idolopoklonstvo prema Titu. Kao što im se vjerojatno ne sviđa ni Krležina zamjedba da Hrvati uvijek traže novog gospodara. No, ulaskom Hrvatske u EU, možda će opet aktualizirati i tu rečenicu, ne odveć dragog im Krleže.

Miroslavu Krleži se zapravo nikada ni slijeva ni zdesna nije oprostilo. Za jedne je preveliki Hrvat, a za druge je premali Hrvat i preveliki Jugoslaven! Zadrti mu ljevičari ne mogu oprostiti što se opsesivno bavio hrvatskim nacionalnim temama, a slični desničari, što se hrvatstvom bavio u ograničenjima jugoslavenstva i titoizma. Njegovo je mišljenje o Hrvatima uvijek kritičko i oštro, ponekad mrko i mrzovoljno, ali nikada tendenciozno i zlonamjerno. On svome narodu dobrohotno, no ponekad verbalno žestoko, gotovo očinski prijekorno ukazuje na njegove slabosti i mane.

U Krležinim tekstovima, osobito u Deset krvavih godina, sažeta je bit hrvatske povijesti. Ta se povijest nerijetko svodila na pokornost. Hrvati su kroz povijest, kako to često podsjeća i Krleža, dragovoljno ulazili u razne, ponekad i sudbinske saveze, a onda se godinama bunili protiv tih istih saveza! Ne piše Krleža tek slučajno kako se Hrvati tristo godina bore protiv Mađara, “a onda se poklone grbavcu Kolomanu”. To se obilježje nacionalnoga karaktera vidjelo i kasnije, Hrvati su izmislili prvu Jugoslaviju, a onda se veliki dio nacije godinama bunio protiv te iste države. Najveći je Krležin grijeh što nas njegove knjige na to desetljećima podsjećaju.

Činjenica da je dr. Franjo Tuđman bio Krležin prijatelj mnoge je, koji ga nisu podnosili, udaljilo i od Krleže. Neke je pak krležijance od omiljenog im pisca odvratilo i njegovo svojedobno političko zauzimanje za u komunizmu pritvorenoga Tuđmana, a prije toga, ako su bili jugonacionalisti, i Krležino šutljivo protivljenje Novosadskom sporazumu. Da nije bilo Krleže i njegova potpisa na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika, Hrvatska bi pred više od pola stoljeća izgubila i jezik i kakvu takvu političku samostalnost unutar Titove Jugoslavije. Usprkos tome, Krleži se to i ne broji u zasluge. Njegova se lucidna zapažanja malo koga u današnjoj Hrvatskoj više i tiču. Jer, u Hrvatskoj se malo čita, još manje razumije, a najmanje sluša nekog pametnog.

10.7.2013.



Dvije godine nakon smrti Milana Jajčinovića izlazi ova knjiga izabranih novinskih kolumni, koje su objavljivane u „Večernjem listu“, a mi smo za nju odabrali one kolumne koje su izlazile od početka 2009. do druge polovice 2017. godine. Knjiga nosi naslov „Politička šahovnica“, upravo prema nazivu njegove kolumne u Večernjaku, i u knjizi su mahom tekstovi tih kolumni. No Jajčinović je pisao i komentare izvan svoje redovne tjedne kolumne. Pisao je neke komentare na dnevnoj bazi, potaknut određenim događajem. A pisao je i šire analize, posebice iz područja povijesti i kulture.

Sve te tekstove na kraju smo u ovoj knjizi sabrali u nekoliko područja, po poglavljima: Hrvatsko društvo, Politika, Hrvatski predsjednici, Hrvati i Srbi, Bosna i Hercegovina i Balkan, Europska unija, Kultura, Povijest i Sport. I na kraju smo dodali razgovor s Jajčinovićem koji je polovicom 2013. godine vodio kolega Darko Pavičić povodom izlaska Jajčinovićeve knjige „Od Jugoslavije do Euroslavije“. Kroz taj razgovor upoznat ćete Jajčinovića, jer on govori o svojoj karijeri, pisanju, novinarstvu…

Milan je bio svestran u pisanju. Mnoga su ga područja zanimala, od politike do sporta. O tome svjedoče ne samo nazivi poglavlja u knjizi nego još i više naslovi tekstova. Dovoljno je samo proći sadržaj knjige, baciti oko na naslove, da shvatite koji je raspon tema Milan obrađivao u svojim tekstovima. Mnogi od njih su antologijski, bezvremenski, čitaju se kao da su danas pisani.

S Milanom sam se upoznao vrlo brzo, nakon što sam počeo raditi u Večernjaku polovicom 1997. godine. Često smo se družili, razgovarali i raspravljali, i oko mnogočega se slagali. Tako smo raspravljali i o njegovim tekstovima iz ove knjige. Zato mi je posebno drago što sam s njegovom suprugom Verom uredio ovu knjigu i da je izašla u zajedničkoj nakladi moje nakladničke kuće i „Večernjega lista“.

Knjigu možete nabaviti OVDJE!
 

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.