Ne mijenjamo uzore: kako je KPJ poslije Rezolucije IB-a prepisao Statut SKP(b)-a
Kad je Moskva demonstrativno povukla svoje vojne i civilne savjetnike iz Jugoslavije, Tito je molio da mu se „otvoreno saopći u čemu je ovdje stvar“, a kad su mu Staljin i Molotov odgovorili da KPJ više „ne mogu smatrati marksističko-lenjinističkom, boljševičkom organizacijom“, Titu se učinilo da je riječ o „teškom nesporazumu“ koji ga je „strahovito iznenadio“:
– Naša je jedina želja da bude isključena svaka sumnja i nepovjerenje u čistoću drugarskih i bratskih osjećaja vjernosti našeg CK KPJ Svesaveznoj komunističkoj partiji boljševika.
Rekao je da je prije rata i tijekom rata četiri puta objavio Istoriju SKP(b)-a, da ju je „poslije rata na svim nacionalnim jezicima u Jugoslaviji tiskao u 250 000 primjeraka“, da „ljubav prema Sovjetskom Savezu u Jugoslaviji nije došla sama od sebe“, nego su je „u mase partije i naroda uopće uporno prenosili današnji rukovoditelji nove Jugoslavije“. Predložio je i rješenje:
– Da CK SKP(b) pošalje jednog ili više svojih članova koji će ovdje imati sve mogućnosti da svako pitanje temeljito prouče.
Staljin i Molotov tražili su da se spor riješi na sastanku Informacijskog biroa u Kijevu, Tito je to odbio, a Informbiro je 28. lipnja 1948., poslije zasjedanja u Bukureštu, objavio rezoluciju kojom je KPJ isključio iz svojih redova.
Obrazloženje je glasilo:
– U osnovnim pitanjima vanjske i unutrašnje politike KPJ je odstupila od marksizma-lenjinizma.
Mjesec dana poslije, na Petom kongresu KPJ-a, kad ga je Staljin već isključio iz nove Kominterne, Tito se iz sve snage zaklinje na vjernost Staljinu i staljinizmu:
– Nas sada sa svih strana pokušavaju učiti abecedi marksizma-lenjinizma, pri čemu ti učitelji jurišaju na otvorena vrata i izvlače citate iz djela Marxa, Engelsa, Lenjina i Staljina, ne obazirući se na to da smo mi već odavno te citate praktično upotrijebili i da ih upotrebljavamo.
Nepoznati stenograf nam pomaže da osjetimo bar djelić klime koja je vladala na ovom skupu:
– Burno odobravanje.
– Mi ćemo u razvoju socijalizma ostati neumoljivi, dosljedni, onako kako smo to naučili od Lenjina i Staljina. (Odobravanje)
– Završavajući svoj referat ja, drugovi i drugarice, naglašavam da je Komunistička partija Jugoslavije do danas časno izvršila svoju historijsku misiju, i da će je, duboko sam uvjeren, i ubuduće časno izvršavati pobjedom izgradnje socijalizma u našoj zemlji, da će svojom nepokolebljivom vjernošću učenju Marxa – Englesa – Lenjina – Staljina na djelu dokazati da naša Partija nije skrenula s puta tog učenja. (Na kraju izvještaja druga Tita, svi delegati ustaju i burnim ovacijama izražavaju odobravanje drugu Titu: „Živio drug Tito!“, „Živjela Komunistička partija Jugoslavije!“, „Živio Centralni komitet, na čelu s drugom Titom!“, „Živjela nepobjediva Jugoslavenska armija!“, „Živio bratski Sovjetski Savez!“, „Živio vođa naprednog čovečanstva drug Staljin!“ Skandiranje „Heroj Tito!“, „Partija – Tito!“, „Staljin – Tito!“)
Na kraju je, poslije sedmodnevnog rada, usvojena i rezolucija kojom se Staljinove optužbe prema Titu nazivaju „netočnima, nepravilnima i nepravednima“, ali je kongres okončan Titovim uzvicima:
– Neka živi veliki Sovjetski Savez na čelu s genijalnim Staljinom! (Dugotrajan pljesak i klicanje „Staljin – Tito!“ trajalo je nekoliko minuta. Svi delegati ustaju i pjevaju Internacionalu.)
U ŠESTOM NASTAVKU: Nemamo više od koga prepisivati
