Blogosfera Bumerang prošlosti

Sve o razlazu Tita i Staljina prije 70 godina (8)

Još od dočeka u logoru kada je svaki pridošlica prolazio kroz špalir logoraša koji su ga iz sve snage morali udarati i pljuvati, jugoslavenski gulazi nadmašili su sovjetske.
Objava 14. svibnja 2018. 11 komentara 2446 prikaza
Foto: Despot Infinitus d.o.o.
Foto: Despot Infinitus d.o.o.
Goli otok

Brojevi, a ne ljudi

Potkraj studenoga 1948. godine, kad su pale u vodu sve nade da će izgladiti svoje nesporazume sa Staljinom, Tito je u Zagrebu najavio oluju:

– Postoje dvije vrste uvjeravanja, drugovi. Ima uvjeravanja riječima, a ima uvjeravanja i preko leđa. (Pljesak i dugotrajno odobravanje.)

Ubrzo je ipak ustuknuo i još jedanput pokušao odobrovoljiti svoga ideološkog oca pa su Staljinove fotografije i dalje visjele na počasnim mjestima ministarskih kabineta, a kremaljski vođa je preko svoje neprirodne fotografije, zajedno s Marxom, Engelsom, Lenjinom i Titom, „prisustvovao“ i velikoj prvosvibanjskoj paradi u Beogradu.

Jugoslavenski vrh činio je sve da ponovno zadobije njegovo povjerenje, ali kremaljskog tiranina to uopće nije zanimalo. Tek je u ljeto te godine Tito shvatio da crveni moskovski car nikad neće popustiti. Na trenutak se uplašio, ali strah ga nije dugo držao:

– I ovdje ima nešto za što vrijedi živjeti.

Veoma rano je shvatio što je to „nešto“:

– Možemo mi i sami komandirati. (Tako je, tako je: klicanje Titu i Partiji). Da, drugovi, mi možemo i sami komandirati.

Prvi put mu se učinilo da Jugoslavijom može vladati i bez Staljina i njegove pomoći i podrške. Da bi tu ideju ostvario morao se najprije otarasiti onih suboraca koji su se kolebali između njega i Staljina, pogotovo onih koji su više vjerovali originalu nego kopiji.

Odluka o njihovoj izolaciji donesena je u proljeće 1949. godine kad su diljem Jugoslavije počela masovna uhićenja. Već u srpnju te godine niču prvi koncentracijski logori, kojih će, što stalnih, što povremenih, biti dvadesetak, pretežito u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. I svi su prikrivani benignim nazivima centara za „društveno-koristan rad“. Počasno mjesto među njima pripast će Golom otoku na kojem su se nalazila četiri logora.

Još od dočeka u logoru kada je svaki pridošlica prolazio kroz špalir logoraša koji su ga iz sve snage morali udarati i pljuvati, jugoslavenski gulazi nadmašili su sovjetske.

Svi su logoraši još od uhićenja doslovce bili pretvoreni u brojeve i jedino su se tako jedni drugima i svojim pretpostavljenima smjeli predstavljati. Ime su mogli reći jedino istražitelju.

Tako je jednog dana u jedan beogradski vojni zatvor doveden broj 452.

– Nijesam ja vojno lice – rekao je svojim sobnim kolegama tek sutradan kad je prvi put progovorio.

– Radio sam u niskogradnji. Stanovao sam zajedno s jednim časnikom. Uhićen je prošle godine. Žena i djeca ostali su bez novca. Skupio sam nešto novca u zgradi da im pomognem, da ne umru od gladi.

– Ništa više?

– Ništa. To je sve.

– Koliko si skupio?

– Nešto malo. Koliko da prežive tjedan dana.

– Sigurno će te pustiti. Ti si civil, pustit će te.

Bio je zadovoljan, to prije što nitko od njegovih supatnika nije predviđao da će dobiti više od godinu-dvije dana, a jednu je već odrobijao.

Sutradan je pošao na suđenje. Predvečer se vratio u robijašku sobu blijed kao krpa.

– Osamnaest! I četiri godine gubitka građanskih prava!

Godinu dana poslije jedan njegov supatnik u jednom logoru na Jadranskom moru čuo je jauke:

– Učinilo mi se – posvjedočio on – da je zgažen. Držali su ga, krvavog, misleći da simulira. Dizali, spuštali, tukli. Nijesam ga više nikada vidio. Poslije dvije godine sam na popisu osuđenika iznad njegova imena vidio križ.


Marjana su strpali na Goli otok zbog toga što je zaboravio pljeskati kad je Titova rođendanska štafeta stigla u njegov grad.

U istražnom zatvoru podmetnuli su mu provokatora kojem je Marjan jednog jutra ispričao što je prethodne noći sanjao:

– Sanjam ti noćas kako zvijezda prelijeće preko neba, čini mi se s istoka na zapad.

Provokator je odmah odjurio do istražitelja koji su zaključili da je Marjan mislio na prelazak naše zemlje u imperijalistički tabor.

Poslije nekoliko dana organizirano mu je suđenje.

Dobio je deset godina.


Kad su na sjeveru Crne Gore ubili dvojicu lokalnih partijskih dužnosnika, njihove ubojice su njihova tijela donijeli na središnji gradski trg, poveli oko njih kolo i zapjevali:

Ubili smo dva-tri skota

Što su protiv Kapejota.

Uto je došao mlađi brat jednoga ubijenog kojeg su slavljenici pokušali uvući u kolo da zajedno s njima proslavi bratovu pogibiju. Mladić je odbio. Nekoliko dana poslije uhićen je i otjeran na Goli otok.


U DEVETOM NASTAVKU: Takvih mučenja nigdje nije bilo

 

  • Avatar Niškorist
    Niškorist:

    Goli Otok je stvoren za naše politićare ?

  • cinbenik:

    Eto da je Despot to prije reko Nijemcima,nebi oni dali Titu najvece njemacko odlicje,a tolike Nijemce je pobio bez suda....Izgleda to nije znao nitko u svijetu,da su Goli Otoci bili tajni....pa Titu toliki pohrlise na sahranu,za razliko od Staljina i ... prikaži još! Tudjmana...Na Njemackim SAT kanalima,cesto prikazuju Tudjmanizami lazne domoljube,kao lose,a nikda tako nesto nisu pokazali za Tita,...Pokazuju par puta godisnje ,kod nas zabranjeni,film Bitka na Neretvi,i druge...Mozda sada prestanu,ako ovo procitaju,pa naprave film da je Tito bio gori od Staljina....

  • Avalon:

    Vjerojatno su zato tamo imali i kino dvoranu? Ima li neko ime i prezime tko je umro na Golom otoku? Mislim, stvari me ne interesiraju previse, ali preterujete do bola.