Blogosfera Bumerang prošlosti

Tito i studentski bunt 1968. godine (2): U Zagrebu su bili spremni i batinaši

Radnici su bili organizirani u Televiziji, Radiju, Vjesniku, u svim ovim sredstvima javnih informacija, ne samo da je milicija bila van, nego su i radnici bili organizirani i imali su štapove
Objava 09. lipnja 2018. 0 komentara 853 prikaza
Foto: Muzej istorije Jugoslavije, Beograd
Foto: Muzej istorije Jugoslavije, Beograd
Tito je prve vijesti o studentskim nemirima doznao za boravka na Brijunima. Ovo je snimljeno 17. ožujka 1968.

Na spomenutom sastanku neprijeporni partijski šef iz Hrvatske Vladimir Bakarić Titu je prepričao kako se u Hrvatskoj razvijala situacija sa studentima: „Mi smo svi možda neočekivali da će se to dogoditi, ali smo smatrali da je moguće da se to dogodi, a nismo se spremili na to. Ja barem mogu reći za nas, mi smo ocjenjivali da se može dogoditi i pripremu za nekakvu akciju smo na pravili, upravo kad smo čuli da ovi pripremaju baš za taj šesti...

Tako da smo išli ranije u akciju, mi smo išli 4. lipnja u akciju. Ali što nas u toj akciji sve očekuje nije bilo jasno. Tako da se čak dogodilo to da smo imali 5. tu najveću skupštinu na kojoj je napravljen kompromis da ne idu na ulicu, ali su njima dopustili da donesu rezoluciju koja ima socijalističko, revolucionarno, demokratske snage, ima oslobođenje radničke klase, bezrezervna podrška protiv divljačkog premlaćivanja od strane milicije.“

Tito mu je zamjerio da to nije trebalo, a Bakarić mu je odgovorio: „To su im pustili naši. Mi smo onda vrisnuli na sve, a sada su se ovi naši zapitali, pa jest, kako smo to mogli dopustiti. I sada su ovi njihovi smatrali da mogu ići korak dalje i išli su korak dalje. Cijelu noć su radili na organizaciji daljnjeg razvijanja događaja i mi smo onda tijekom noći morali tek taj akcijski odbor razbiti, s time što su ga ovi naši raspustili, jer smo imali većinu.

Tako da tu nismo bili spremni. I onda smo u četvrtak, 6., imali po svim fakultetima sastanke u vezi s našom platformom koju smo tijekom noći pripremili. Tako da je razgraničenje počelo upravo tog četvrtka ujutro i trajalo je... U svim fakultetima smo uspjeli osim na dva, došlo je do još jednog mitinga protiv naše volje koji je svršio ovako: prva polovica u našu korist, druga polovica u njihovu korist. Onda smo im priopćili da ćemo ih pohapsiti i onda su oni naglo svi krenuli na likvidaciju.“

Tito je dometnuo kako su Slovenci „odmah pendrek pokazali“. Bakarić je na to rekao da u Hrvatskoj nisu htjeli odmah ići s pendrekom zbog nekoliko razloga. Tito opet veli da su Slovenci „obećali pendrek ako izađu“. Na to Bakarić otkriva kako je spriječen izlazak zagrebačkih studenata na ulice: „Obećali smo i mi. Na ulici nije bilo nikoga. U Zagrebu nitko na ulici nije bio. Pendrek je bio obećan i taj pendrek bi dobili. I zato su oni lako pristali da ostanu u dvoranama.

A iz dvorana ih nismo htjeli silom istjerivati prije dok nismo sigurni da u Beogradu počinje stvar padati. Jer da smo išli silom na razbijanje, imali bismo veće proteste. Tako da smo se orijentirali da, ako možemo, bez pendreka u prostoriji svršiti. I to smo mislim uspjeli. Osim toga uveli smo pendreke, neuniformirane, to jest nismo baš uveli studentsku miliciju, ali smo tamo jedan odred ljudi postavili da ako dođe do nekog većeg mitinga da se potuku, da ih izbace van. Nije, međutim, do toga došlo. Tako da je sve svršeno bez ijedne ćuške do sada, i sa velikim političkim radom.”

Bakarić je otkrio i tko je među studentima bio glavni partijski pouzdanik: „Naš glavni tamo zove se Dučke.“
Kako je odmah organizirana i zagrebačka partijska konferencija, Bakarić je izvijestio i o njoj: „U vezi sa konferencijom sada sam se dogovorio sa Tripalom da je malo metnemo ofenzivno na jaču osudu svega ovoga, svih tih događaja, što inače ovi vjerojatno ne bi dali, jer su bili skloni da to smatramo samo lokalnim problemom. Dodajem još da od nas nitko nije htio ići razgovarati s nikim, da nikakvih obećanja nismo dali osim da ćemo poduprijeti opravdane zahtjeve, i da je sve trebala svršiti sveučilišna organizacija. Gradski komitet je vodio, doduše. Falila nam je malo ta ofenzivna nota, i to je nedostatak.“

No to nije bilo sve. Bakarić je nastavio otkrivati što su sve organizirali protiv studenata. Nije bila u pitanju samo milicija i njihovi pouzdanici među studentima, nego čak i batinaši: „Inače, od ovih ostalih priprema treba reći ovo. Radnici su bili organizirani u Televiziji, Radiju, Vjesniku, u svim ovim sredstvima javnih informacija, ne samo da je milicija bila van, nego su i radnici bili organizirani i imali su štapove. I po svim ovim većim partijskim organizacijama također smo održali neke sastanke. Nismo išli još dalje, mada su baš jučer padali prijedlozi da organiziramo ovako neke borbene grupe koje sam ja jučer odbio, jer bi to bilo dizanje panike.“

I na kraju, kad je bila spomenuta televizija, koja je prenosila i brutalno postupanje milicije prema studentima, Bakarić je zaključio: „Da nije bilo one televizije, u Zagrebu bi mi barem dva dana prije svršili stvari.“

Novogodišnji doček u Zagrebu, 1. siječnja 1969. (Izvor: Muzej istorije Jugoslavije, Beograd)


Tito je i prije ovog studentskog bunta znao upozoravati studente da ne nasjedaju neprijatelju. To im je jasno poručio deset godina prije, također za jednog bunta, iako manjeg, koji se dogodio u Zagrebu. Prigoda za to bio je govor u povodu Dana mladosti kada je primio predstavnike pionira, omladine i sveučilišta u Beogradu 21. svibnja 1959. godine. Tada im je rekao: „Razni neprijatelji sa svih strana nastoje naći kod nas slabe točke – i ja moram kazati da su oni našli slabu točku na našim sveučilištima.

Moram s ogorčenjem govoriti o tome da je prije nekoliko dana u Zagrebu došlo do jednog nemilog ekscesa, do ispada nekih ljudi na Sveučilištu, koji uče blagodareći sredstvima koja za njih zarađuju naši radni ljudi, naši radnici, koji ta sredstva zarađuju u našim tvornicama i daju ih zajednici da bi ona mogla financirati škole, sveučilišta i drugo. Radnici koji stvaraju ta sredstva zarađuju često manje nego što iznosi stipendija koju neki studenti dobivaju od pojedinih općina.

Pa ipak, drugovi i drugarice, u Zagrebu je u jednoj menzi koja je nedavno izgrađena, svega desetak dana poslije njezinog puštanja, došlo do neobično mučnih protesta, i zatim do uličnih demonstracija, navodno zbog slabe prehrane. Dozvolimo tu mogućnost da je prehrana bila slaba; ali, podsjetimo se da kod nas studenti imaju pravo da sami upravljaju svojim menzama: neka oni sami budu odgovorni za to kakva im je hrana.

Daje im se novac – i kako sami budu upravljali, tako će i jesti i živjeti. A kako su oni reagirali? Izašli su na ulicu i demonstrirali! I sada na Zapadu i na Istoku govore kako je u Jugoslaviji počeo pohod gladnih studenata. Vidi se da je u ovome neprijatelj imao prste i da je to organizirana stvar. Nitko ne može reći da to nije neprijatelj organizirao, jer ja znam da su demonstracije u Zagrebu i Makedoniji veoma usko povezane. To je bilo smišljeno! Ali mene najviše iznenađuje i žalosti to što su i neki naši pošteni i dobri omladinci nasjeli neprijatelju i išli s njim u demonstracije. Jesu li uopće mislili da to može nanijeti štetu našoj zajednici?“

Na isto to osvrnuo se i u zdravici na večeri s predstavnicima Beogradskog sveučilišta 24. svibnja 1959. godine, kad je rekao: „Hoću vam još kazati da danas, kada postoje izvjesna sveučilišta gdje se mogu manifestirati i neznatne neprijateljske tendencije, budnost Saveza komunista na tim sveučilištima, i posebno budnost rukovodilaca, treba biti veća. Jer, na tim sveučilištima uče mladi ljudi koji se odgajaju u našoj socijalističkoj zemlji, i baš zato ne treba napraviti nikakav propust koji bi omogućio malobrojnim neprijateljskim elementima da utječu na studentsku omladinu.

U govoru koji sam održao prilikom prijema delegacije omladine rekao sam da babica naše revolucije još nije umrla. Onome tko to nije razumio hoću kazati da to znači da mi nećemo dozvoliti da nam neprijatelji ometaju nesmetani razvitak socijalizma i da nas kompromitiraju.“

U TREĆEM NASTAVKU: Naša omladina neće višepartijski sustav


 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.