Blogosfera Bumerang prošlosti

Tito je ostvario sve što je htio i dobio sve što je poželio - osim Nobelove nagrade za mir!

Iz najnovije biografije Josipa Broza Tita
Objava 28. lipnja 2017. 14 komentara 1936 prikaza
Tito pozira američkom kiparu Joeu Davidsonu u Beogradu, 17. rujna 1949. (Foto: Muzej istorije Jugoslavije, Beograd)
Tito pozira američkom kiparu Joeu Davidsonu u Beogradu, 17. rujna 1949. (Foto: Muzej istorije Jugoslavije, Beograd)
Tito pozira američkom kiparu Joeu Davidsonu u Beogradu, 17. rujna 1949.

Poslije svega, Tito je ostvario sve što je htio, dobio sve što je poželio, osim Nobelove nagrade za mir, koja mu je izmaknula za jedan glas.

Ako je itko zaista rođen pod sretnom zvijezdom, onda je to, sigurno, on. Ali sreća, bar ovaj put, nije došla sama. I on se svojski potrudio da usmjeri njezinu pozornost na sebe.

Na vrijeme je „zaslužio povjerenje“ Kominterne i NKVD-a, na vrijeme se distancirao od svog prethodnika i uključio u utrku za njegova nasljednika, na vrijeme je u Moskvi davao „karakteristike“, „mišljenja“ i „podatke“ o svim potencijalnim konkurentima i na vrijeme izbacio iz KPJ stotine svojih partijskih drugova koje je „gore pojela magla“.

Na vrijeme se otarasio najozbiljnijeg kandidata za šefa KPJ, na vrijeme stekao povjerenje Kominterne, na vrijeme organizirao svoje „vjenčanje“, na vrijeme, na signal Moskve, podigao ustanak u Jugoslaviji i otpočeo borbu za uvođenje komunističkog eksperimenta u ovu zemlju.

Zbog karaktera režima koji je cijelog života oblikovao, taj čovjek narodima Jugoslavije, sve i da je htio, nije mogao donijeti ni pravu slobodu, ni stvarnu demokraciju, ni istinsku pravdu, koja ne bi bila ideološki uvjetovana. A oni su ga voljeli kao da im je dao sve to. Tajna te čarolije krije se ne samo u njegovoj maestralnoj vještini vladanja već i u povodljivom mentalitetu balkanskih naroda i u činjenici da su Jugoslaveni, poslije strahota kroz koje je ova zemlja prošla u Drugom svjetskom ratu, željeli što prije pobjeći od svoje ružne prošlosti.

Na vrijeme je sklonio sve svoje potencijalne nasljednike, među kojima je možda bilo i onih koji su mogli europeizirati i očuvati jugoslavensku federaciju ili, ako ništa drugo, poštedjeti je novoga građanskog rata i krvoprolića.

Iza sebe je ostavio ljude malog formata i skromne pameti; ostavio je sve stare (među)etničke antagonizme, koji se nisu mogli nadvladati nikakvim krilaticama o „bratstvu i jedinstvu“, još manje prešutkivanjem teškog naslijeđa prošlosti koju je trebalo svladavati, a ne ignorirati.

  • netstoper:

    Bio je beskompromisan u borbi za Svoju Jugoslaviju i nije volio - Hrvatsku!

  • southman:

    Nobelova nagrada za mir je oduvijek bila "politička nagrada" tako da me zaista čudi da je nisu dobili Tito,Staljin, Pol Poth i slični "mirotvorci " !?

  • yesMaster:

    Na stranu ideologija, Tito je bio loš manager. Loše je posložio državu, loše kadrove je postavio na ključne pozicije, loš sustav regrutiranja kadrova je uveo. Dokaz za to je što su svega 10 godina nakon njegove smrti uglavnom kadrovi koje ... prikaži još! je on birao doveli državu do raspada, čak i rata. Sposoban manager nebi tako nesposobne kadrove (kakve je Tito birao) postavio na važne položaje