Blogosfera Bumerang prošlosti

Titova nacija bila je ambicija, njegovo životno djelo - on sam!

Bio je vjernik i nevjernik, i austrofil i slavenofil, i rusofil i anglofil, i zagriženi staljinist i prisilni antistaljinist. I manje-više lažni (hrvatski) nacionalist, i suspregnuti jugoslavenski unionist, sve dok je njegova ambicija bila da vlada jedino Jugoslavijom. Njegova nacija nije bila ni jugoslavenska, ni hrvatska, ni slovenska.
Objava 11. srpnja 2017. 13 komentara 1460 prikaza
Foto: Muzej istorije Jugoslavije, Beograd
Foto: Muzej istorije Jugoslavije, Beograd
Sa sinom Mišom i njegovom obitelji

Poslije svega, logično se postavlja pitanje: što je Tito bio?

Na to jednostavno pitanje vjerojatno bi i on teško odgovorio.

Bio je vjernik i nevjernik, i austrofil i slavenofil, i rusofil i anglofil, i zagriženi staljinist i prisilni antistaljinist. I manje-više lažni (hrvatski) nacionalist, i suspregnuti jugoslavenski unionist, sve dok je njegova ambicija bila da vlada jedino Jugoslavijom.

Njegova nacija nije bila ni jugoslavenska, ni hrvatska, ni slovenska.

Njegova nacija bila je ambicija.

I zato je bio sve što mu je u danom trenutku odgovaralo, zato je uvjerenja mijenjao kao košulje. I to je tako vješto i sugestivno radio da su mnogi vjerovali kako je on oduvijek bio ono što je trenutačno propovijedao.

Ponajviše i ponajduže bio je vlastoljubac i hedonist, kolekcionar najviših partijskih i državnih funkcija, bezbrojnih priznanja i počasti; stalno zaokupljen sobom i svojim fizičkim izgledom, pompom i slavom; veliki ženskaroš i spletkaroš, inteligentni manipulator; instinktivno budan i sumnjičav prema svemu i svakome tko bi mogao i pomisliti da mu se približi, a kamoli da bude ravan njemu.
Bio je jedan od glavnih manekena i najvećih rentijera hladnog rata.

Središnja ličnost njegove karijere bio je Staljin. Njegovim očima progledao je već 1928., zbog bezgranične odanosti prema njemu godinama je opravdavao sve Staljinove zločine, sumnjičio i sovjetskim specijalnim službama denuncirao svoje partijske drugove i prijatelje, „ispravljao političku orijentaciju KPJ“, isključivao iz partije sve nevine jugoslavenske komuniste pobijene u „prvoj zemlji socijalizma“, a ono što je poslije njihovih likvidacija ostalo nazivao je „preporođenom partijom“. Zbog apsolutne privrženosti prema Staljinu godinama je surađivao sa zloglasnim NKVD-om. Zahvaljujući sovjetskim obavještajcima, zaslužio je i povjerenje Kominterne te je ustoličen za generalnog sekretara CK KPJ.

Zbog uspješno organizirane prve boljševičke revolucije poslije Lenjinove postao je vodeći svjetski staljinist poslije Staljina, zbog čega mu je Staljin omogućio da dođe na čelo Jugoslavije, a jugoslavensku prijestolnicu Beograd odredio za sjedište nove Kominterne, Informacijskog biroa komunističkih partija svih sovjetskih satelita.

Vodeći staljinist u svijetu bio je sve dok ga Staljin nije odgurnuo od sebe, zbog čega je Tito više od godinu dana bio u šoku, sve dok koncem 1949. nije shvatio da Jugoslavijom „može i sam komandovati“.

Zbog iznuđenog raskida sa Staljinom Zapad ga je desetljećima bogato nagrađivao, a SAD je zbog toga sve do kraja njegova života bio jamac Titova opstanka na vlasti.

Zbog Staljina Tito se staljinistički obračunao sa tisućama svojih stvarnih ili izmišljenih oponenata, zbog razmimoilaženja sa Staljinom postao je jedan od osnivača pokreta nesvrstanih zemalja, zbog Staljina se razišao sa svojim najvećim disidentom Milovanom Đilasom, zbog (pod)svjesne opčinjenosti Staljinom čak i 1968. govorio je da je sovjetskog diktatora „uvijek smatrao realistom“. I zbog pretežno deklarativnog, a ne sistemskog odvajanja od Staljina i staljinizma, Jugoslaviju je na kraju karijere ostavio na onom stupnju ekonomske ovisnosti od Sovjetije kojeg je bila dostigla prije njegova „povijesnog razlaza sa Staljinom“.

Jedan je od rijetkih vladara druge polovine 20. stoljeća, koji je sudove i tužiteljstva vlastite države javno pozivao da se „ne drže zakona kao pijan plota“. I koji je godinama usred Europe u svom džepu nosio popise intelektualaca koje treba uhititi.

Bio je jedan od najobavještenijih ljudi svoga doba. Gdje god se nalazio, neprestano je dobijao informacije o najvažnijim zbivanjima u zemlji i svijetu. U njegovu arhivu u Beogradu čuvaju se tisuće dnevnih izvještaja koji su mu dostavljani preko njegova kabineta. Na svima njima crnim flomasterom je ispisana oznaka VT, što znači „Vidio Tito“.

Bio je vladar na kojeg su se, bez obzira na to kakvu su politiku zastupali, mogli pozivati svi njegovi nasljednici. I svi su to i činili, tvrdeći da jedino oni idu „Titovim putem“. A on je, prije svega i iznad svega, bio zaokupljen sobom. I majstorski uspijevao u onome čemu je bio posvećen.

Ta je čarolija trajala sve dok mu je bila potrebna, do kraja njegova života.

Njegovo životno djelo je on sam.

  • Donald:

    Uz ime i curriculum Tita normalnom čovjeku se samo može početi povračati.

  • netstoper:

    Dobro je i ovako dok opet ne podivljaju neki nacionalisti ili vjerski fanatici.

  • netstoper:

    Uzmimo svi Crvenu Jabuku u ruku i krenimo slušati - Crvenu Jabuku!