Blogosfera Bumerang prošlosti

Tko bježi od Bijele knjige Stipe Šuvara?

Objava 30. lipnja 2010. 0 komentara 651 prikaza
Foto: VL
Foto: VL
Zvonimir Despot
Naslovnica upravo objavljene Bijele knjige

Iako je prošlo 26 godina od njezina sastavljanja, čuvena Bijela knjiga još je uvijek negdje oko nas. S vremena na vrijeme uvijek je netko negdje spomene, na nju se referira, netko je komentira. To i ne čudi ako znamo da su još živi mnogi koji su u njoj spomenuti, a živi su (i aktivni u javnom životu) i oni koji su na knjizi radili (cenzori). Unatoč svemu tome, cjelovit sadržaj Bijele knjige ostao je nepoznat gotovo svima nama. A riječ je o jednom od najopskurnijih dokumenata Saveza komunista Hrvatske koji je načinio Centar CK SKH za informiranje i propagandu i zaključen je 21. ožujka 1984. godine. Naručio ga je tadašnji član Predsjedništva CK SKH Stipe Šuvar, a dokument se u originalu zvao “O nekim idejnim i političkim tendencijama u umjetničkom stvaralaštvu, književnoj, kazališnoj i filmskoj kritici, te o javnim istupima jednog broja kulturnih stvaralaca u kojima su sadržane politički neprihvatljive poruke”. Naziv “Bijela knjiga” dobio je, kako je Šuvar govorio, jer su šapirografirane korice bile bijele boje.

Taj je dokument doprinio tome da su u svijetu tada o Beogradu govorili kao o liberalnoj sredini, dok je Zagreb bio percipiran kao ortodoksno, neostaljinističko središte, a Šuvar je proglašen titoističkim Ždanovom. Jer bila je riječ o dokumentu koji je bio partijska hajka na sve intelektualce, umjetnike, književnike i druge koji se sa svojim radovima i mišljenjima nisu uklapali u ideološke partijske okvire kakvima ih je zamišljao Šuvar i njegovi istomišljenici, ne samo u Partiji, nego također među intelektualcima. Nepoćudni su tada bili Igor Mandić, Predrag Matvejević, Stanko Lasić, Dimitrije Rupel, Vuk Drašković, Dobrica Ćosić, Ljubomir Tadić, Stjepan Čuić, Drago Štambuk, Edvard Kocbek, Antonije Isaković, Lojze Kovačić, Rajko Grlić, Nadežda Mandeljštam, Milan Kundera…

Bijela knjiga nikad nije objavljena kao knjiško izdanje. Večernji edicija prva je javnosti predstavlja u cijelosti. Cilj njezina objavljivanja nije prozivanje bilo koga, niti optuživanje. Bijela knjiga je povijesni dokument i kao takav ga i objavljujemo. Ona je dokument jednoga prohujalog rigidnog, totalitarnog razdoblja za koji vjerujemo da je zauvijek iza nas, ali o kojemu treba pisati, na njega objektivno podsjećati, s njime upoznavati nove generacije.

U uvodu knjige, dr. sc. Ivica Lučić s Hrvatskog instituta za povijest, između ostaloga, piše:

„Namjera partijskog vrha SR Hrvatske bila je mobilizirati svoje članstvo u borbu protiv idejnog protivnika, upozoriti nadležne institucije i represivna tijela na propuste i nebudnost, upoznati jugoslavensko partijsko vodstvo i javnost na pojačanu idejnu akciju klasnog protivnika, ali i na svoju pravovjernost i idejnu dosljednost. Trebalo je pojačanim trudom sačuvati izgrađenu sliku stvarnosti koje se sve manje poklapala s realnošću, a to se moglo jedino zadržavanjem monopola na javnu riječ i istinu. A monopol se mogao održati samo totalnom kontrolom javnog prostora, što je značilo sprječavanje pojave bilo kakve alternativne ideje ili poruke. Odnosno, ako bi se takve već pojavile, trebalo ih je “raskrinkati” kao neprijateljske i delegitimizirati, a onoga tko ih je javno iznio primjereno kazniti. Odnos prema idejnom protivniku uvijek je bio isti, nepomirljiv i neprijateljski, dok se retorika mijenjala, kao i oštrina sankcija prema političkim delikventima. Povremeni osjećaj moći i sigurnosti dopuštao je komunističkom režimu nešto blaži odnos prema neprijateljima socijalizma, dok je u kriznim situacijama ili kod procjene da je “neprijatelj u ofenzivi” režim pokazivao svu svoju brutalnost. Materijal Centra za informiranje i propagandu SKH koji je kolokvijalno nazvan Bijela knjiga, po logici sistema pozivao je na odlučnu akciju Partije što je svakako uključivalo i represivne mjere prema autorima nepoćudnih izjava ili umjetničkih uradaka. To se ipak nije dogodilo, prije svega zbog ukupnih odnosa u jugoslavenskoj Federaciji, a s tim u vezi i zbog toga što je većina označenih nepoćudnih autora bila iz SR Srbije, a materijal je nastao u radionici CK SK Hrvatske. Napukline između republičkih partijskih vodstava već su bile prevelike, tako da ni “neprijatelj” više nije bio samo neprijatelj…

Nakon obračuna s hrvatskim “nacionalistima” (ali i srbijanskim “liberalima” i bosansko-hercegovačkim “unitarističkim frakcionašima” koji su stradali što zbog ravnoteže krivnje, što zato što su ometali predstojeće reforme), pozornost političke javnosti privuklo je donošenje novog Ustava SFRJ u veljači 1974. godine. Bio je to najveći a vjerojatno i najkompliciraniji ustav na svijetu koji je ojačao državnost jugoslavenskih socijalističkih republika, te je u skladu s marksističko-lenjinističkim učenjem o naciji istakao pravo nacija (naroda) na samoopredjeljenje, uključujući i pravo na odcjepljenje. Opseg i kompliciranost Ustava iz 1974. nije bila problematična sve dok je doživotni predsjednik SFRJ i SKJ Josip Broz Tito bio u stanju arbitrirati kod različitog poimanja ustavnih odredbi. Nakon njegove smrti u svibnju 1980. godine vidjelo se koliko je krhko bilo komunističko bratstvo i koliko je malo ostalo od narodnog jedinstva. Odnosno, postalo je jasno da nikakve reforme ne mogu učvrstiti jugoslavensku federaciju, a da je demokratizacija dovodi u pitanje. Titov odlazak s političke scene značio je gubitak neospornog arbitra u jugoslavenskim razmiricama, ali i ključnog integrativnog faktora jugoslavenske federacije.

Na pobunu kosovskih Albanaca vlast je odgovorila masovnom represijom. U nedostatku vizije ili bilo kakve nove ideje Partija se grčevito uhvatila za Tita. Parola “I poslije Tita Tito”, te zakletva “Druže Tito mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo” tiskane su u zaglavljima novina, najavljivali su radijske i televizijske emisije, s njima su otvarani javni skupovi i priredbe. Po brdima je ispisivano Titovo ime, sađeno je 88 ruža za njegovih 88 godina, i dalje se trčala štafeta za njegov rođendan, svake godine na dan njegove smrti 4. svibnja u 15 sati i pet minuta Jugoslavija je na zvuk sirene stajala mirno. Oni koji nisu iskazivali propisanu ljubav vrhovnom vođi ili su se drznuli dovesti u pitanje njegov lik ili djelo morali su se suočiti s represivnim režimom koji je on iza sebe ostavio. Nakon Titove smrti formiran je Odbor za zaštitu njegova imena i djela, a u rujnu 1984. donesen je i Zakon o zaštiti lika i djela Josipa Broza Tita. Ali, djelo, a zatim i lik, Josipa Broza sve teže je bilo štititi. Došlo je do prave provale nezadovoljstva i kritike, čemu se režim odlučno suprotstavljao.

Neposredno nakon njegove smrti broj političkih zatvorenika porastao je za 83%, a većina (94%) od 523 zatvorene osobe optužene su i osuđene po čl. 133. KZ SFRJ, odnosno zbog verbalnog delikta. Posebnu pozornost javnosti privlačile su afere u kulturi, književnici, oni nekadašnji “inženjeri ljudskih duša”, koji bi se usudili kritizirati ili propitivati stvarnu dimenziju Titove politike pa bi se našli na udaru Partije. Kao jedan od prvih napadača na Titov lik i djelo prepoznat je Gojko Đogo koji je u zbirci pjesama Vunena vremena, objavljenoj u listopadu 1980., odnosno travnju 1981. godine, objavio i pjesmu “Zver nad zverovima” u kojoj je opjevao “velikog medveda, samozvanog zveri cara” koji je imao “gvozdene zube” i “vojsku veštih ukoljica” te kojem mrtvom “šape ližu bezumne životinje”, jer “niko ne sme da mu izmeri rep” od straha da možda i nije mrtav, nego se samo “ućutao”. Čuvari lika i djela prepoznali su u velikom medvjedu Tita pa je pjesnik Đogo osuđen na dvije godine zatvora. Primjedbe i nezadovoljstva ustavnim rješenjima za SFRJ i SR Srbiju ranije su iz Srbije dolazile u skrovitom i službenom obliku i bile su adresirane na partijski vrh. Sada su primjedbe i ideje za nova ustavna rješenja dolazili u obliku “umjetničkih djela” i upućeni su javnosti. Kako se rasprava o problemima nije mogla otvoriti i riješiti unutar SKJ kojim je još uvijek vladao Titov duh, ona se povela na stranicama knjiga, književnih časopisa i uopće u javnosti. “Ustavoreformatori”, “liberali”, “restauratori građanskog društva”, “srpski nacionalisti”, “unitaristi” i kako ih sve (kako koja republička) Partija nije nazivala, tražili su “više Jugoslavije” i više slobode. S druge strane “ustavobranitelji”, “dogmati”, “čvrstorukaši” i “staljinisti”, kako su ovi prvi zvali pravovjerne partijske aparatčike i birokrate, branili su Titovu Jugoslaviju, Titov put u socijalizam i tri glavne dogme “Titoizma” a to su bili: bratstvo i jedinstvo koje je predstavljalo riješene (među)nacionalne odnose u Jugoslaviji, socijalističko samoupravljanje kojim je riješeno socijalno pitanje i nesvrstanost kao glavni pravac jugoslavenske vanjske politike. Sve više se vidjelo da u stvari nije bilo riješeno ništa. Komunistički ideolozi i čuvari tekovina revolucije učestalo su organizirali savjetovanja na kojima su raspravljali o “specijalnom ratu protiv SFRJ”, “idejnim kontroverzama”, “nekim idejnim i političkim tendencijama…”, “antisocijalističkom djelovanju i antikomunističkim ideologijama” i sličnim temama…

Kako je vrijeme prolazilo, u umjetničkom stvaralaštvu je bivalo sve više “politički neprihvatljivih poruka”. Posebnu budnost i ažurnost pokazao je Centar CK SKH za informiranje i propagandu koji je u ožujku 1984. izradio materijal pod nazivom O nekim idejnim i političkim tendencijama u umjetničkom stvaralaštvu, književnoj, kazališnoj i filmskoj kritici, te o javnim istupima jednog broja kulturnih stvaralaca u kojima su sadržane politički neprihvatljive poruke. Na 237 stranica iznesena je analiza “spornih” knjiga, kazališnih predstava, javnih istupa nekih kulturnih stvaralaca, zbivanja u filmu, istupa filmskih stvaralaca, istupa nekih poljskih i istočnoeuropskih autora i njihovih djela… Dva mjeseca kasnije, 23. svibnja 1984., u organizaciji istoga Centra, u Zagrebu je održano Savjetovanje o idejnoj borbi u sferi kulture i stvaralaštva. Pozvana su 162 sudionika, od toga osam članova Komisije CK SKH za idejna pitanja i informiranje, nekolicina članova CK SKJ i CK SKH, književnici, dramski i filmski umjetnici, kritičari, te glavni i odgovorni urednici dnevnih i tjednih informativno-političkih glasila. Konstatirano je da su se pozvani u 90 posto slučajeva odazvali, a oni koji nisu došli, prethodno su se opravdali. Uvodne napomene ponovno je iznio Stipe Šuvar koji je zaključio da je devedeset posto nazočnih u članstvu Partije, a i oni koji to nisu “svojim radom i doprinosom posvjedočuju, vjerujem, marksističku i komunističku opredijeljenost”. Sudionici savjetovanja dobili su materijal koji je prethodno sastavio Centar CK SKH za informiranje i propagandu, a za kojim je po Šuvarovim riječima “potraga kao da se radi o nekom tajnom štivu”. Taj materijal je kasnije kolokvijalno nazvan “Bijela knjiga”. Temelje i ton raspravi dao je prvi diskutant – uvodničar, član Komisije CK SKH Pero Kvesić…
Na kraju Savjetovanja Stipe Šuvar je ukratko iznio procjenu namjera neprijatelja rekavši:

“Snage te kontrarevolucije izriču optužnicu našoj revoluciji i našu noviju povijest gotovo u cijelosti svode na tobože krvožednu, manijačku antihumanističku, posve nedemokratsku borbu komunista da dođu na vlast, pri čemu su se poigrali sudbinom naroda i ljudi u ovoj zemlji, a kada su došli na vlast, ne biraju metode da se na njoj održe i sve je represija u znaku njihove ideološke monomanije.”

Šuvar je upozorio na “odbore za zaštitu intelektualaca, potpisivanje peticija u ime slobode, denunciranje Jugoslavije kao zemlje bespravlja, kao tamnice u kojoj je sloboda misli zatrta”. Pojasnio je da “Mile Budak nije izgubio glavu zbog toga što je bio hrvatski pisac, već zbog toga što je bio fašista”. Isto tako, “dva hrvatska pjesnika nisu 70-ih godina išla u zatvor, a jedan od njih (Vlado Gotovac) onda i ponovno pred nekoliko godina, zbog svoje lirike, već zbog svog šovinističkog ponašanja i djelovanja kojima se na ovim našim prostorima nažalost još mogu izazvati ne samo slijepa mržnja i narušavati društveni red već i nova ubijanja i klanja.” Iz navedenog nije teško izvući zaključke o komunističkoj ideologiji, represivnom karakteru njihove vlasti i mentalnom sklopu sudionika analiziranog Savjetovanja. Uvidom u materijal Centra CK SKH za informiranje i propagandu (Bijela knjiga) vidjet ćemo čega se to toliko Partija bojala, kakva je bila argumentacija i kolika je stvarno bila snaga napisanog i izrečenog. Vjerujemo da će ovaj uvodni tekst, kao i famozna Bijela knjiga koja će evo nakon četvrt stoljeća biti dostupna široj javnosti, pridonijeti boljem razumijevanju stanja u hrvatskom društvu a napose u oblasti kulture i informiranja. Puno toga se promijenilo, ali je puno toga i ostalo isto. Tako je u jednom dnevnom listu koji izlazi u Zagrebu napisano:

“Stipe Šuvar, hrvatski prosvjetitelj i kulturni preporoditelj s kraja dvadesetog stoljeća. Njegovo doba pamti se po procvatu kulturne proizvodnje, koja je osamdesetih dovela i do liberalizacije društva, premda sam Šuvar nije bio liberal.”

Ako bismo gornji iskaz prihvatili kao istinit, onda bismo morali prihvatiti i Šuvarove ocjene Vlade Gotovca i svih proganjanih i zatvaranih pisaca u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. Također bismo se morali praviti da Bijela knjiga nikada nije napisana, te da jugoslavenski komunisti nisu tvrdili kako su “socijaldemokrati braća blizanci fašista”, a da se “ispod tanke liberalne ljuske – krije obično fašistoidno mišljenje”. Mnogi sadašnji društveni i politički fenomeni u Republici Hrvatskoj postat će nam jasniji ako se podsjetimo da su u međuvremenu mnogi borbeni komunisti postali gorljivi socijaldemokrati, a komunistički ideolozi i cenzori ugledni liberali.“

Nije loše spomenuti tko su bili glavni sudionici „Savjetovanja o idejnoj borbi u sferi kulture i stvaralaštva“ u organizaciji Komisije CK SKH za idejna pitanja i informiranje,
održanog u Zagrebu 23. svibnja 1984. godine: Stipe Šuvar, Pero Kvesić, Šime Vučetić, Veljko Bulajić, Vice Zaninović, Žarko Božić, Ervin Peratoner, Pero Pletikosa, Božidar Gagro, Vanja Sutlić (stariji), Tomislav Marijan Bilosnić, Ante Kesić, Stevo Ostojić, Mato Jerinić, Ivo Družijanić, Joža Horvat, Ivan Jakopović, Ivan Salečić, Vladimir Popović, Branko Puharić, Vatroslav Mimica, Branimir Bošnjak, Lordan Zafranović, Zlatan Gavrilović, Kosta Spaić, Milan Rakovac, Nedjeljko Dragić, Enes Kišević, Rade Peleš, Davor Kačar, Dragan Milivojević, Goran Babić, Veljko Knežević, Mira Ljubić Lorger, Marijan Radmilović i Josip Brkić.

Kao i mnogi drugi komunisti, i Šuvar je nakon 1990. počeo izvrtati priču o Bijeloj knjizi, a mnogi se čak još i danas upinju dokazati kako je njegova uloga oko njezinog sastavljanja minorna. Šuvar je početkom 2008. godine u razgovoru za Radio Slobodna Europa jasno dao do znanja da je on glavni naručitelj, inspirator i organizator Bijele knjige. Na pitanje o njoj, on je tada odgovorio:

„Ta Bijela knjiga je bila jedan rutinski materijal koji je izradila informativna služba CK, doduše po mojoj narudžbi. Takvih materijala, gdje se davao pregled zbivanja, bilo je mnogo, i prije i poslije. Bili smo obavezni da po jedan primjerak materijala šaljemo u Beograd. Kad je informativna služba CK Hrvatske napravila taj informativni materijal, koji je prozvan Bijela knjiga (jer su šapirografirane korice bile bijele boje) i kad je materijal poslan u Beograd, vjerojatno je dospio u ruke Draže Markovića, tadašnjeg predsjednika Predsjedništva Centralnog komiteta SK Jugoslavije. On je vjerojatno prelistao “knjigu” i ocijenio da je to napad na srpsku inteligenciju i na Srbiju. Istodobno je, kako to ide, dospjela i u ruke čuvenom Matiji Bećkoviću. On je onda organizirao potpisivanje otvorenog pisma protiv tih koji stoje iza Bijele knjige, a prije svih na udaru sam bio ja kao pojedinac. To je pismo potpisalo 100 intelektualaca Srbije, viđenih i manje viđenih. I tek tada se otvorila afera Bijele knjige. U međuvremenu je bilo naše savjetovanje, a izlaganja su objavljena u časopisu “Naše teme”. To je bio impozantan skup od oko 150 kulturnih stvaralaca, publicista iz Hrvatske, za koje je zapravo ta knjiga i izrađena, kako bi oni imali uvid u debati o tome što se događa po Jugoslaviji. Neki su govorili da je tamo sabrano pravo “cvijeće zla”, po tim citatima. Citirali su se autori s pozitivnim stavovima, iz tadašnjeg našeg ugla, ali i oni sa negativnim stajalištima. Najviše citiranih autora je bilo iz Beograda i Srbije. To su kasnije bili glavni autori Memoranduma Srpske akademije nauka i umetnosti. Slijedili su potom citati Slovenaca, kasnije autora prijedloga za rješenje slovenskog nacionalnog pitanja, što je objavljeno u “Novoj reviji”. Hrvatskih autora je bilo relativno malo. Onda je dignuta velika afera. Mika Špiljak, koji je bio glavni čovjek u CK SKH i meni šef, a kao predsjednik Predsjedništva mi nije bio sklon. On je bio alergičan i na to što sam ja u svojim nastupima često citirao Bakarića, koji je za mene bio najpametnija glava u hrvatskom komunističkom pokretu nakon Drugog svjetskog rata. Znao je stvari sagledati i promišljati. Naravno, ja nisam imao nekog u blizini pametnijeg, osim Bakarića, koga bih mogao citirati. Mika je ranije imao neke račune sa Bakarićem. Špiljak je na određeni način mislio da ga je Bakarić prognao u Beograd i tek se nakon njegove smrti vratio u Hrvatsku. Mene su po toj osnovi počeli smatrati “bakarićevcem” i pretedentom da zauzmem njegovo mjesto, što je imalo malo veze s realnošću. Osim toga, Mika se pobrinuo da sebi, mimo statuta, produži mandat predsjednika na još jednu godinu. U zadnjem mandatu kao predsjednik Predsjedništva CK SKH je bio Stanko Stojčević.“

Šuvar je izbjegavao govoriti o Bijeloj knjizi, a i oni skloni njegovim najnovijim tezama izbjegavali su ga također o njoj pitati. Šuvar se tako prije nekoliko godina okomio i na sociologa Josipa Županova koji mu je 2003. u Vjesniku uzvratio: „Riječ je o dvostrukom prešućivanju »Bijele knjige«, koja je bila poznata široj javnosti ne samo u tadašnjoj SR Hrvatskoj nego i u drugim sredinama. Prije svega tu je knjigu prešutio Denis Latin koji u »Latinici« nije postavio pitanje prof. Stipi Šuvaru o tome zašto je i s kakvim namjerama objavio »Bijelu knjigu«. A drugo prešućivanje se vidi iz spomenutog članka prof.Stipe Šuvara u Stajalištima. Čemu je služilo i čemu služi prešućivanje notorno poznate stvari? Odbijanje odgovora notorno poznate stvari u današnjem političkom diskursu naziva se politička bahatost. To vrijedi za svakog političara bez obzira na njegovu političku orijentaciju. To je možda najuvjerljiviji argument da je prof. Stipe Šuvar i danas ostao političar. Istina, čitatelji su doznali još jednu činjenicu iz odgovora prof. Stipe Šuvara u Vjesniku od 18. kolovoza. Naime, saznali su da su se u međuvremenu bosanskohercegovački Čombe i prof. Stipe Šuvar bratski izmirili i da su nakon toga dobro surađivali. Ukratko, da su izrazi »Katanga« i »Čombe« bili principijelni politički izrazi u tada još postojećoj SFRJ. To samo potvrđuje moju tezu da je za prof. Stipu Šuvara politika uvijek bila neki dobar štos. Zašto prof. Stipe Šuvar i danas bježi od istine da je on doista bio autor »Bijele knjige«?“

Šuvar je, prema Županovu, bio bahati političar, a bahati su i svi drugi koji bježe od istine kao i Šuvar, i koji ga brane tamo gdje je nebranjiv. Bijela knjiga sad je konačno među nama u cijelosti, pa je svakako vrijedi pročitati.

Koliko su bili rigidni sastavljači Bijele knjige, dovoljno govore i ovi aforizmi koji su se našli na njihovom udaru, i svi su odreda u njoj popisani:

- Neki su odsvirali svoje. Ali ih još drži himna.
- U komunizmu neće prodavati čizmu. Biće besplatna.
- U koncentracionim logorima nije gorela logorska vatra.
- Mnogi lovci su otišli u večna lovišta.
- Iako je bio invalid, živeo je na visokoj nozi.
- On je jednom nogu u grobu, a drugu su mu odsekli.
- Bićemo budni da ne bismo sanjali o slobodi.
- Pao je otadžbinu u njihovom kaznenom prostoru.
- Toliko im pomažemo – da se gnušamo!
- Snovi revolucionara nisu se ispunili, ali su im se isplatili.
- Goli otok – to je čista pornografija našeg puta u komunizam.
- Nikada ne razbiti ogledalo revolucije. Gde će se ogledati njihov Narcis?
- U komunizmu će svi biti komunisti i nudisti.
- Tabu teme najbolje tabaju.
- Da bi se zavijorile nečije zastave potrebni su tajfuni.
- Jedna je partija dovoljna da se pokaže bogat repertoar zatvaranja.
- Neki narodi slabo igraju poker: izbace kralja, a dobiju žandara.
- Najgora je država sklerotična za prošlost, a slepa za budućnost.
- Nesreća pojedinca može biti sreća naroda i obrnuto.
- Bili smo hrabri, bili smo smeli, radili smo što su hteli.
- Poneko je upoznao svog boga i u socijalizmu.
- Pijana omladina se i danas zanosi kao u vreme revolucionarnog zanosa.
- U vreme revolucionarnog zanosa mnogi su se zaneli. I pali.
- Srp i čekić su znakovi pored puta u socijalizam.
- Iz unutrašnjosti crnih “mercedesa” crveni drugovi govore o vanjskoj crveno-crnoj opasnosti.
- Jugoslavija je mala zemlja puna prirodnih lepota i šuma gorućih problema.
- Jedni rade k’o crnci, drugi k’o belci, ostali su crveni.
- Tko otkuca – otvoriće mu se!
- Ipak se skreće!!!
- Besmrtnost povećava smrtnost.
- Položaj nekih ljudi je vrlo zanimljiv: oni jednom nogom čvrsto stoje na LINIJI, a drugom još čvršće na GRBAČI.
- Levaci se voze mercedesima. Levičare vozaju u zdrav mozak.
- Revolucija teče, vile i vikendice nisu poplavljene.
- Neka je večna slava palim herojima u borbi za vlast.
- Moramo se boriti za sposobne ljude, nesposobni su već sa nama.
- Nismo prepušteni sami sebi, političari nam prave društvo.
- Narod je perspektivan onoliko koliko rukovodioci obećavaju
- Za bolje sutra, najbolje je rano sklopiti oči.
- Proleteri svih zemalja, kucnuo je čas. Policijski!
- Više volim budućnost koja je u nama od one koja je pred nama.
- Socijalističko vreme nepovratno prolazi iz minute u minut ćutanja.
- Dva koraka nazad – jedan napred. Lična greška u koracima revolucije.
- Danas je čvrsta ruka – šaka jada.
- Datumi su naša budućnost.
- Došao je pravi trenutak. Ali nije vreme.
- Revoluciju su izveli mladi, a zaveli stari.
- Formula za uspešnu državu:
- vladari s lažnom prošlošću
- novine s lažnom sadašnjošću
- narod s lažnom budućnošću.
- “Jedini put” su izmislili oni koji se ne snalaze na raskrsnicama.
- Strahujem za besmrtnost onih bez kojih nam nema života.
- Opada natalitet. Vreme je za drugo stanje.
- Ko sahranjuje aforizme, gledaće i čizme.
- Golub njače, ali u čvrstoj ruci!
- Narod je na dijeti – partija drži liniju.
- Posle bitke svi su generali pametni
- glupi su izginuli.
- Kadrovski smo ojačali, ostali smo bez pojedinih drugova.
- To su pravi komunisti. Zadovoljili su sve svoje potrebe.
- Sve što ste vi sanjali nekada, narod sanja danas.
- Nismo se mi, drugarice i drugovi, za to borili, ali sad, šta je tu je.
- I kod nas je stranački pluralizam. Radnici su postali jebena stranka.
- Dok radnička klasa crnči, birokratija se bori protiv aparthejda.
- Oni koji su skočili u vis, ostavili su nam motku.
- Kad izgubite poverenje, dobijete obezbedjenje.
- Okanite se političkih karijera. Zauzete su.
- Ne tipujte na moj sistem. Ima premalo para.
- Toliko je politički podoban da o moralu nema ni govora.
- Vi ste nas poveli u svetlu budućnost. Vi nas iz nje izvedite.
- Kad narodu padne mrak na oči štednja energije u potpunosti je uspela.
- Neki su ovu zemlju dvostruko zadužili.
- Obećanja nisu ispunili. Ali jesu očekivanja.
- Kad političari uzimaju zalet, društvo se vraća u prošlost.
- Od pucanja vidika bolele su ga uši.
- Toliko naprednih komunista a još tavorimo u socijalizmu.
- Pošto je dobro pljuvao dali su mu da lepi etikete.
- Nije to taj kamen, rekoše Sizifu na vrhu.
- Za razliku od drugih, naš talog dobro pliva.
- Za one koji se slabo snalaze u knjigama uveli smo knjižice.
- Taj drug je bio revolucionar ravna dva mandata.
- Sudeći po smradu država je već odumrla.
- Ako te stalno drže u šahu ponašaj se kao kralj.
- Stalno se vraćamo na početak. Mi ne možemo da zalutamo.
- Govorili su od jutra do mraka, a ni sad ne prestaju.
- Ne menjajte ih. Možda postoje nesposobniji.
- Tamo gdje caruju klade, umovi se valjaju od smeha.
- Izabrali su ga bog zna koji put. Ali, mi smo ateisti.
- Jednogodišnji (ekspresni) mandat ekspresno poboljšava biografiju.
- Juče tor, danas sektor.
- Kad je mnogo vodja, narod je usamljen.
- Satiričari žive od nestašice slobode.
- Šerpasi svakodnevno posećuju vrhove. Neki se nikada ne vrate.
- Oni koji su gradili pruge, još uvek su na istom koloseku.
- Sve mašine su u rukama radnika osim glasačke.
- Čuvaj se vica, kad raste krivica.
- Lakše je izgubiti glavu, nego čelo.
- Ne otvaraj usta ako imaš oči.
- Lepo nam pevaju, ali ne ispuštaju.
- Tišina! Počela je misa kompromisa.
- Učini nešto za druge, ne budi Drug.
- Skrenuli smo s puta na – listu.
- Viši interesi su opet opozvali istinu.
- Mojoj otadžbini treba oprostiti, imala je nesrećno detinjstvo.
- Naši početni rezultati imaju nesagledive posledice.
- Preterali su s prevaspitanjem, umesto crvene dobiše modru osobu.
- I kod rdjanja crveno ima prednost.
- Anonimnost pojačava pozornost. Zato smo slavni.
- Komunisti su uvek u prvim borbenim redovima. Jedino neprijatelja treba okrenuti na pravu stranu.
- One koje ne možemo očima da vidimo, vidjamo svakodnevno.
- Bio je biografija!!!
- Ko još pamti dane u polarnoj noći.
- Mi jesmo pet vekova bili pod Turcima, ali smo to shvatili kao rutinski trening.
- Mi nemamo šta da izgubimo. Za nas je svako izvlačenje premija.
- Političari za svoje godine mnogo obećavaju.
- Tek sada se vidi da su neki ključevi izvučeni ispod otirača.
- Radnička klasa je uspela. Sve ostalo je neuspelo.
- Radnička klasa je jedina glavna uloga koja se najmanje plaća.
- U nas je demokratija – veličina odlučuje.
- Pre rata smo bili zaostala zemlja, na šta se nadovezao socijalizam.
- Iz jedne sumnjive pesme: Oj, drugovi, jel’ vam žao, rastanak se primakao.
- Svi se sudovi nalivaju – odozgo.
- Stari nisu više za startovanje.
- Rezolucija nam je ranije tekla, a sada struji.
- Najzad je i naša radnička klasa dobila olimpijski kompleks.
- Olimpijsko selo je naše najveće Potemkinovo selo.
- Nije sve tako crno-olimpijada je bela.
- Danas olimpijski objekt – sutra objektivna teškoća.
- Spala knjiga na dva slovo (s)lagača.
- Na istoku je situacija još složenija. Tamo je svitanje ranije počelo.
- Istina je ono što JESTE, a ne ono što bi TREBALO da bude. Ono što bi trebalo da bude za sada je laž.
- U svetu slepih kratkovidima je dodeljena uloga prozora.
- U ovakvoj pomrčini Diogen bi bio spasonosno kadrovsko rešenje.
- Imajući u vidu našu stvarnost, tvrdim da je Kafka bio realist.
- Kult ličnosti je Edipov kompleks svake revolucije.
- Nikada ne nosim kravatu, ali nešto me ipak guši…
- Odnosi crkve i države su vrlo dobri, a biće još i bolji. Ove zime gledaćemo na Zapad i u nebo.
- Drugovi koji su dugo godina na vlasti za sve imaju rešenja, osim rešenja o penzionisanju.
- I on je učesnik revolucije. Pucao je i još uvek puca, od zdravlja.
- Nezaposleni, studenti, djaci, seljaci, radnici, napredna inteligencijo… svakog vikenda IZADJITE NA ULICE.
- Jačaju vilice onima koji prežvakavaju govore i referate. I raspon usana na televiziji.
- Čuvajte se radničke klase! Suviše je direktna.
- Bilo je vreme za istinu, da je ne bismo uvozili.
- Za vreme praznika više je revolucionara. Država časti.
- Veća stabilnost je naš zajednički cilj, objasnio je jahač konju.
- Svaki početak je težak. Naročito kada traje četrdeset godina.
- Teorija je dala “Kapital”. Praksa “Mit o Sizifu.”
- Najukusniji specijalitet socijalističke kuhinje je licitarska crvena zvijezda.
- Očevi su jurišali na zimske dvorce. Sinovi će jurišati na crvene ljetnikovce.
- Nekad smo imali revoluciju, a sada imamo rezolucije i kontrarevoluciju.
- Koga se više bojati: onih koji silaze s uma, ili onih koji se penju na vlast!?
- Mi sve lošije stojimo zbog prekomernih investicija u karijere.
- Čemu tolika uzbudjenja zbog redukcije struje? Pa narodu je već odavno pao mrak na oči.
- Mnogo štošta više nije u socijalističkom duhu već u socijalističkoj duhovitosti.
- Suviše glasno koračate, ne čuju se zgaženi.
- Možda bi bilo poštenije da o sebi govorite u svoje ime.
- O mrtvima sve najbolje, a politički mrtvima sve najgore.
- Neka: “Zavadi pa vladaj” I sad: “Zataškaj, pa vladaj!”
- Revolucija – to sam ja!
- Danas sam ponovo pušten na umetničku slobodu.
- I revolucija je spala na dva slova: DA
- Da biste uspeli morate stalno biti na liniji: Na liniji manjeg otpora.
- Nekad smo pokretali točak istorije, a sada pokrećemo istrage.
- Samodoprinos je, za sada, naša najrazvijenija forma samoupravljanja.
- Radnici mijenjaju društvo, odlaze na privremeni rad.
- Minut do dvanaest. Uskoro će narod misliti na vas.
- Ustoličeni su slučaj bez presedana.
- Što političarima izlazi na usta, narodu izlazi na nos.
- Naš birokrata dlaku na jeziku menja, ali ćud ne.
- Mnogo je pocrvenelih. Ne znamo ko se stidi, a ko se idejno popravio.
- Demokratija je kad nisi zatvoren zato što si otvoren.
- I najortodoksniji komunista u šahu brani kralja.
- U svakom žitu ima kukolja – dok se ne samelje.
- Ne idi glavom kroz zid koji ima uši.
- Diogen je nekad tražio čoveka. Sad traži fenjer.
- U jurišu prednost imaju poslednji.
- Povijte se malo napred, savijte kičmu i – medalja je oko vrata.
- Kad ptica peva u kavezu, ili ne valja ptica ili je kavez savršen.
- Ako se dobro upotrebi i batina može biti čarobni štapić.
- Šta kad deca revolucije udju u pubertet.
- Čaša se prelila. A u flaši ima još.
- Panjevi su ukorenjeni.
- Otupismo od zaoštravanja.
- I kad je mirno, more u sebi krije struje.
- Jedni žive od deset, a drugi od dva prsta.
- Jedni žive od deset prstiju, drugi od miliom ruku.
- Ploča nam se izlizala, ali gramofon još radi.
- Neke rodoljube je donela roda. Vidi se po tome što žive na visokoj nozi.
- Oni koji su ušli u istoriju na mala vrata, izaći će na velika.
- Kad god sretnem svoga cenzora, izmenimo nekoliko reči.
- Čim ustanem protiv njihove pesme – zasviraju himnu.
- Težina vodeće uloge meri se brojem kaskadera.
- U ime i na račun naroda…
- Budućnost je počela – da vrda.
- Neznanje smo doveli do savršenstva.
- Menjamo ponašanje, navike, svest – šta će ostati od nas.
- Kako ostati čitav kraj toliko prelomnih trenutaka?
- Komunisti od glave do (četrdeset) pete su znali za što žive.
- Dok ste se vi vrteli u krug, drugi su padali u nesvest.
- Bio je toliko napredan da je konzerviran dok avangarda ne pristigne.
- Ipak je bio mat! – rekao je Drug napuštajući partiju.
- Prvo smo govorili: krupnim koracima u bolju budućnost. Posle: borba za napredak. Zatim: učiniti pomak. Sada: mic po mic.
- U kadrovskoj politici otpasti ne znači pasti, nego – na drugom mestu izrasti.
- Svetla nam tradicija, svetla budućnost. Ono između ostade u mraku.
- Hrabar je onaj koji sme da napadne zemlju ovakvim memoarima!!!
- Važno je da smo zbrinuli nesposobne. Sposobni će se sami snaći.
- Od objektivnih teškoća subjektivne slabosti ne mogu da se afirmišu.
- Ne mogu više da ćutim. Moram da aplaudiram.
- Lako ti je da budeš solista kad imaš tako veliku partiju.
- Nije važno što su ptice veštačke. Važno je da su kavezi pravi.
- Nama će suditi naša deca a mi ćemo svedočiti.
- Ma koja budućnost? I prošlost je neizvesna.
- Narod je perspektivan onoliko koliko rukovodioci obećavaju.
- Svaki je početak težak. A tek kad traje 40 godina.
- Ovo je put u svetlu budućnost? Pa, ovde smo već bili!
- Loša prolazna vremena ne umanjuju pobedu koju očekujemo.
- Kod nas su štrajkovi retki jer su radnici svesni… da tu ni štrajkovi ne pomažu.
- Prodao bi on i otadžbinu ali se ispostavilo da je tržište zasićeno.
- Poetska reč može da bude teška i po nekoliko godina.
- Na bivšim neprijateljskim položajima sada sede naši ljudi!
- Više je putera na glavešinama, nego na glavama!
- Kad se toliko pozivate na zasluge, red je da odete!
- Daleko smo dogurali. Još da je adresa tačna!
- Konačno je sagledao sistem. Video je sve zvezde.
- Jednom je već za senatora postavljen konj. Danas je teško biti originalan.
- Svaka vlada je dobra, koja se može oboriti!
- Aplauz: jedinica mere za strah.
- Drugarice, strpite se, ovo je vreme drugova i dugova.
- Ako je znanje moć, kak su neki bez škole postali moćnici.
- Normalno je da su nam vidici toliko široki kada se vrtimo ukrug.
- Birajte reči, kad su vam već ideje ograničene!
- Danas je bolje sutra za još bolje juče.
- Za razliku od sportskih takmičenja, kandidati za najviši plasman, na izborima, uvek pobedjuju.
- Dolaze politički potkovani. Čujem topot.
- Led je probijen! Uskačite.
- Kad čovjek vidi ko prolazi, nije mu do mahanja!
- Teško je utvrditi u kom pravcu idemo kad su nam posljednji prvi!
- Praznici su značajni datumi novije istorije.
- Samo da može, narod bi lako podneo vaše ostavke.
- Sukob inteligencije i vlasti je izmišljen. Nikada inteligencija nije hapsila vlast.
- Doskora smo se pojedinačno školovali na greškama, odskora to činimo celim školskim sistemom.
- Iza nas su velika dela koja će pokoljenja pokušati da otplate.
- Ako revolucija još traje, molim vas pokažite mi koji su naši.
- Drugovi, pomaknite platformu, tu nafte nema.
- Sudeći po inicijativama krivaca, imam dojam da nam privredu vode maloljetnici.
- Ništa nas ne smije iznenaditi. Čak ni bolji dani.
- Pustimo ih neka govore i onako ništa drugo ne znaju.
- Zašto neki rukovodioci ne vjeruju u zagrobni život? – Stvorili su oni sebi raj na zemlji.
- Rodio se, pogledao oko sebe, i odmah umro.
- Berekini laju, krediti prolaze.
- I najjača konstrukcija popušta kada dodje do zamora materijala.
- One bez obraza jedino možeš poljubiti u čelo.
- Kada je brazda duboka, ne može se zabrazditi.
- Neću da slušam dok god imam oči.
- Glava daleko od trupa? Ne, nije to vlada, to je žirafa.
- Kočnice su savršene, sad još samo na napravimo motor.
- Mogli bismo naći izlaz ako im pokažemo vrata.
- Dosta je bilo ringe-range s rajom.
- Naš filozofski nazor: stolicizam.
- Oprostite nam za sve u šta ste nas uvalili!
- Nekada su se greške otpisivale na mladost, danas se pripisuju uz starost!
- Jesmo potrošili silna sredstva, ali smo pronašli rupe bez dna.
- U zaduženoj državi na dobošu je javno mnjenje!
- Oni što su u podeli produžuju našu dramu!
- Da li će ludilo ikad završiti svoje dirigovanje.
- Neslavan kraj se ne primećuje od ovacija slavnom početku!
- Oni koji su nas doveli dovde, odvešće nas još dalje!
- Ovako se više ne može, a drugačije mnogima ne odgovara.
- Oni koji čuvaju poziciju nisu na potezu.
- Teško je napredovati medju karijeristima!
- Nije lako rešavati probleme i to ne može svako. Kao što dugo i pažljivo biramo one koji će praviti greške, tako isto ili još odgovornije moramo tražiti one druge koji će te greške ispravljati.
- Sve možemo obećati sem da ćemo biti mladji nego što smo. I sve nam se drugo može verovati sem da ćemo moći više nego što smo nekad mogli.
- Zbog onih koji nisu prešli sa reči na dela, produžen je prelazni period.
- Na početku partije pešaci su avangarda.
- Nije ipak logično da se sami borimo protiv sebe. To bi morali raditi neki drugi, koji za to imaju više razloga i interesa.
- Šta donosi novo jutro, kad se staro sunce rodi?
- I da su svi satovi sveta u kukavicama ne bi otkucali naše vreme.
- Rodili smo mečku – valja je ljuljati!
- Cilj je opravdao bumerange!
- Dok radnička klasa prima prema radu, avangarda radničke klase prima preko potrebe!
- Dosta je bilo priče, pređite na memoare!
- Za sve naše promašaje – račun ne plaćaju oni koji odlučuju.
- Tapkaj u mestu da ti se ne zamete trag.
- Počeli smo da živimo kao oni protiv kojih smo se borili i koje smo pobedili i razvlastili. Kao da ih nismo mrzeli, kao da smo im samo zavideli.
- Neki naši ljudi toliko su se obogatili da su postali politički nepokretni i nesposobni. Oni ne mogu ni više ni dalje.
- Na našem putu u budućnost neki su skretali levo, neki desno, a mi smo išli pravo, pravo, samo pravo dok najzad nismo srećno stigli dokle smo stigli.
- Rotacija funkcionera odvija se kruženjem.
- Svesne snage nisu uvek oni koji su svesni snage.
- Od inteligencije se najčešće očekuje da ne bude inteligentna.
- Ako mogu da biram, radije bih bio rob strasti nego žrtva ubedjenja.
- Srećan sam gde god pogledam sve moj do mojega.
- Otadžbina nikada nije toliko u opasnosti koliko je spasavaju.
- Zablude koje u meni žive iste su one zablude u kojima ja živim.
- Kad je treći svetski mir ovako strašan, kakav li bi tek bio treći svetski rat.
- Zbog velikog interesovanja Istorija će primati nove istorijske ličnosti.
- Istina je na kraju pobedila – nevine.
- Verujem da raja nema, ali plašim se da pakao ipak postoji.
- Dajte mi sredstvo, cilj ću naći sam.
- Tišina! Partija se igra.
- Vaše delo je originalno. Ni na šta ne liči.
- Koja je kriza najvažnija faza našeg razvoja?
- I dalje ćemo razvijati samoupravljanje tamo gde ga nema.
- Da je vodeća uloga teška dokazuju milioni kaskadera.
- Novija prošlost ne zaslužuje našu pažnju. Još nije dovoljno sjajna.
- Vodeći tim se već svima popeo na pobedničko postolje.
- Žrtva se vraća na mesto zločina da proslavi jubilej.
- U poniznosti javljam da ovde nema slobode govora.
- Da je potpisao tu glavu, ostao bi bez nje.
- Čisto sumnjam, reče islednik.
- Ima poštenih i pametnih ljudi, samo mi to nećemo još dugo trpeti.

P. S. Tekst koji Lučić spominje u jednim novinama o Šuvaru jest tekst Miljenka Jergovića u Jutarnjem listu iz ožujka ove godine (http://www.jutarnji.hr/ministre-simonovicu–vasi-suci-presuduju-knjizevnim-djelima/658108/).
Kolega Milan Jajčinović na to mu je odgovorio u Večernjem listu (https://www.vecernji.hr/kolumne/jergovicev-pravorijek-suvarov-herbarij-zla-kolumna-117241).

nakraj

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.