Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Bumerang prošlosti

Tko je bio Rafael Boban

Objava 20. kolovoza 2013. 2 komentara 5850 prikaza
Foto: VL
Foto: VL
Zvonimir Despot

Rafael Boban rođen je u Bobanovoj Dragi kraj Gruda 1907. godine, bio je djelatni časnik u vojsci Kraljevine Jugoslavije. U ljeto 1932. osvanuo je u ustaškom logoru Bovegno u Italiji te je u toj zemlji, s prekidima, bio do povratka ustaša u Hrvatsku u travnju 1941. godine.

Pripadao je krugu najpovjerljivijih Pavelićevih suradnika. Boban je u studenome 1941. promaknut u čin ustaškog satnika. S Jurom Francetićem osnovao je Crnu legiju. Početkom 1944. postavljen je za zapovjednika Petog ustaškog zdruga u Koprivnici, a kraj rata dočekao je u činu ustaškog pukovnika i generala Hrvatskih oružanih snaga (HOS-a).

U svibnju 1945. povlačio se sa svojom postrojbom prema Austriji, te se, prema sjećanjima i tvrdnjama svjedoka, kod Bleiburga probio i nije pao u partizansko zarobljeništvo. Prigodom rekonstrukcije izbjegličke vlade NDH 1951. godine Pavelić ga je imenovao ministrom oružanih snaga. Ostala je, međutim, dvojba je li to imenovanje bilo samo fiktivno ili je Boban zaista bio blizu Pavelića u emigraciji. Vjerojatnije je ono prvo.

O njegovoj sudbini postoji, zapravo, više priča. Neki govore da je poginuo 1945. u Podravini ili 1947. u Hercegovini kao križar. Po drugima, uspio je emigrirati u Argentinu i preko nje u SAD, te da je pristupio američkoj vojsci i sudjelovao u korejskom ratu 1950.-1953. godine.

Bobana su komunističke vlasti teretile za mnoge ratne zločine, a ovaj se dokument odnosi na zbivanja u Podravini:

“ODLUKA o utvrđivanju zločina okupatora i njihovih pomagača
ZLOČINAC: RAFAEL BOBAN, 35. godina star, Hrvat, ustaški pukovnik, zapovjednik Crne legije, boravio u Koprivnici, navodno u engleskom zarobljeništvu;
ŽRTVE ZLOČINA (OŠTEĆENICI): IGNAC ŽIVKO, poljodjelac, 38 godina star, iz Đurđevca; HERBERT KUKEC, privatni činovnik, 40 godina star, iz Đurđevca; JOSIP BERTA, urar, 42 godine star, iz Đurđevca; ZLATKO MIHALIC, gimnazijalac, 19 godina star, iz Đurđevca;
KRATAK OPIS I KVALIFIKACIJA ZLOČINA: hapšenje, zlostavljanje, umorstvo i pljačka;
POJEDINOSTI O ZLOČINU: Dana 19. i 20. lipnja 1944. godine uhapšeni su u Đurđevcu po Crnoj legiji seljak Ignac Živko, 38 godina star, Herbert Kukec, privatni činovnik, 40 godina star, Josip Berta, urar, 42 godine star i Zlatko Mihalic, gimnazijalac, 19 godina star. U zatvor su kroz cijelo vrijeme, danju i noću dolazili ondašnje ustaše Stjepan Šante i Branko Fantoni, tukli ih bikovačom i toljagom, turali im igle pod nokte, naređivali im da ližu pod i uzimaju sol od čega su nastupali srčani bolovi, a Živku su još i ruku slomili. Dne 5. srpnja 1944. imenovana četvorica osuđena su po ratnom prijekom sudu na smrt i strijeljana na đurđevačkom groblju. U to vrijeme u Đurđevcu se nalazila 20. bojna Crne legije pod zapovjedništvom bojnika Devčića, a na mahove je dolazio iz Koprivnice zapovjednik Crne legije Rafael Boban. Sa Crnom legijom surađivala je ustaška milicija čiji je zapovjednik bio Drago Štefinec iz Đurđevca. Prilikom hapšenja Josipa Berte Crna legija mu je opljačkala urarsku radnju i uzela i druge predmete i time mu prouzročila štetu u iznosu od 300.000 dinara. O strijeljanju je izdat oglas kojeg je potpisao zapovjednik Crne legije pukovnik Rafael Boban, dodavši svom imenu riječi vrhovni sudski glavar.
DOKAZI: Zapisnik o saslušanju Treze Živko od 17.IX. pod 1), Matilde Berta od 17.IX. pod 2), Luke Švace od 18.IX. pod 3) i Mate Legrada od 18.IX. pod 4);
ŠTETA: Josipu Berti opljačkana urarska radnja u vrijednosti od 300.000 dinara;
SUUČESNICI: 1. N. Devčić, 2. Dragutin Štefanec, 3. Stjepan Šante, 4. Branko Fantoni;”.

Ivo Rojnica, bivši dubrovački visoki ustaški dužnosnik i kasniji emigrant, iznio je u svojim sjećanjima zanimljive pojedinosti:

“Šimić (general Frane Šimić, na. Z. D.) mi je posebno opisao katastrofu Crne legije, koja je bila pod zapovjedništvom ustaškog dopukovnika Rafaela Bobana. Od cijele ove slavom ovjenčane legije uspjelo se je spasiti i stići u Imotski oko 900 ljudi (nakon operacija u Bosni, na. Z. D.). Prema pričanju bivšeg poručnika Zvonka Buljana (koji živi u Buenos Airesu), koji je bio u stožeru Crne legije, ova je prije napadaja brojila oko 2500 momaka. Prema tome, poginulo je 1600 momaka, propala čitava ratna oprema, moral se srozao i još k tome nadošle i druge nedaće, kao posljedica neposlušnosti i neodgovornosti Rafaela Bobana. Prema svim vojničkim normama, za ovakvu katastrofu je morao biti pozvan na odgovornost. I taj netko je trebao biti dopukovnik Rafael Boban. Umjesto toga, Bobana se prebacuje s ostacima Crne legije u Podravinu, da u nepoznatim krajevima popuni izgubljeno ljudstvo, jer na području Bosne, gdje je Boban djelovao, nitko živ nije htio u sastav odreda pod njegovim zapovjedništvom. Bio je imenovan pukovnikom, zatim generalom, a da bude još veći paradoks, postao je i vitez”.

Rojnica optužuje Bobana da je kriv “pred hrvatskim narodom i pred poviješću kao sudionik u dovođenju na vlast Tita i pri uspostavi komunističke tiranije i druge Jugoslavije”, te za ubojstvo generala F. Šimića 9. kolovoza 1944. u Mostaru. Šimićeva je smrt, međutim, vrlo dvojbena. Postoje, naime, neki dokumenti iz kojih se može zaključiti da su ga ubili komunisti, a prema drugima četnici.

Boban je imao Pavelićevo neograničeno povjerenje, te je bio jedan od rasova. Ras je, naime, isprva bio naziv za petoricu utjecajnih ustaša povratnika: Eugena Kvaternika, Ante Moškova, Vilka Pećnikara, Ivu Herenčića i Eriha Lisaka. Nakon smjenjivanja E. Kvaternika 1942. godine tim su nazivom označavani i Vjekoslav Luburić, Vjekoslav Servatzy, te Boban.

FOTO: Zapovjednik “Crne legije” Jure Francetić, zapovjednik I. stajaće djelatne bojne Rafael Boban (desno) i zapovjednik IV. bojkra Julije Fritz u istočnoj Bosni početkom 1942. godine (iz knjige “Ustaška vojnica 1″).

  • Otporaš:

    Poštovani prijatelju Zvonimire Despot, Pročitao sam ovaj vaš opis. Divim vam se na trudu što tražite i iznosite ono što se tronašli o povijesti Ranka Bobana, jer niste znali više ili niste htjeli iznositi istinu. Mislim da sam ja vama ... prikaži još! nekoliko puta pisao da Ranko Boban nije mogao biti u bivšoj kraljevskoj jugoslavenski "djelatni oficir" jer naprosto za to nije bilo vremena. On je otišao u kraljevsku povjsku koncem ljeta 1927. i otpušten iz iste nakon odsuženja vojnog roka od godinu dana. U jesen 1928. je otišao za Seraing, Belgija gdje je radio u željezari. Pred Božić 1928. je moslao moje ocu Petru Boban, Gabrić garanciju da ga može doći u Seraing i sa njim raditi u istoj željezari. Moje otac nije mogao dobiti potrebne papire za odlazak u Seraing, te je zamolio svojeg kolegu Antu Grubišića koji je već imao sređene papire za odlazak u Seraing, belgija. Ali u to vrijeme otac Ante Grubišića - Marijan - umire i Ante nije mogao ostaviti brojnu obitelj bez muške glave u kući koja će kućom upravljati. Ante je dao mojem ocu Petru svoje papire na kojim u ta doba perd Božić 1928. godine nije bilo slika na papirima, koje dans zovemo "putnica" ili "putovnica" a u prošlosti se zvao "pašoš". Tako ti je moj otac Petar Boban, Gabrić bez poteškoća otišao u siječnju 1929. godine u Seraing kod ranka Boban. Zato velika je LAŽ I NEISTINA tvrditi da je Ranko Boban bio "djelatni oficir kraljevske vojske" i VELIKA JE LAŽ da je Ranko Boban došao u Belgiju 1932. Mile Boban.

  • Avatar Rafy
    Rafy:

    sve je laž