Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Bumerang prošlosti

Zašto je oslobođenje Beograda 1944. bio povijesni događaj za Hrvate?!

Jedne takve obljetnice sjetio se dr. sc. Darko Bekić hrvatski povjesničar, autor, diplomat i vanjskopolitički savjetnik prvoga predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana
Objava 22. listopada 2020. 9 komentara 4180 prikaza
Foto:  Muzej revolucije naroda Jugoslavije (www.znaci.net)
Foto: Muzej revolucije naroda Jugoslavije (www.znaci.net)
Oslobođenje Beograda 1944.

Iz godine u godinu prisjećamo se svakakvih obljetnica, i s njima različitih komentara na same obljetnice, ali i na njihove posljedice, između ostaloga i na one koje su se odrazile na Hrvate i Hrvatsku. Jedne takve obljetnice sjetio se dr. sc. Darko Bekić hrvatski povjesničar, autor, diplomat i vanjskopolitički savjetnik prvoga predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana. Bekić je, između ostaloga, služio kao hrvatski veleposlanik pri OESS-u u Beču i kao stalni predstavnik Hrvatske pri Ujedinjenim narodima u Ženevi.

Bekić je također jedan od prvih autora koji je još u Jugoslaviji, neposredno prije njezinog raspada, javno pisao o Bleiburgu, ponukan knjigom “Ministar i pokolji” britanskog povjesničara ruskoga porijekla Nikolaja Tolstoja. Bekić je također bio jedan od autora prve knjige na tut emu odmah 1990. godine – “Otvoreni dossier-Bleiburg”.


Tijekom rujna 1944. godine Tito je u razgovorima sa Staljinom sklopio sporazum o načinu ulaska Crvene armije u granične predjele Jugoslavije (FotoWikimedia Commons)


Bekić je, naime, na svome profilu na Facebooku prokomentirao obljetnicu oslobođenja Beograda u listopadu 1944. godine te je ovo napisao:

"Ovih dana, prije 76 godina, sovjetska Crvena armija, u dogovoru s Titom, oslobodila je Beograd od Hitlerove armije i Nedićeva kvislinškog režima. Za Hrvatsku je to događaj povijesnog značaja jer je bio dio širega političkog sporazuma Tito-Staljin, čija je najvažnija stavka bila da SSSR napušta svoju dotadašnju podršku izbjegličkoj kraljevskoj vladi u Londonu, a time i dogovor sa Churchillom i Rooseveltom na Teheranskoj konferenciji o povratku dinastije Karađorđevića na prijestolje.

To je bila najveća Titova političko-strateška pobjeda, daleko važnija i od onih na bojištima. Lukavom zamisli (u vojnom smislu, i jedino mogućom!) da Crvenoj armiji prepusti oslobođenje Beograda, Tito je Staljina privukao na svoju stranu i politički ga odmaknuo od kralja Petra, ali istovremeno preduhitrio moguće iskrcavanje zapadnih saveznika na hrvatsku obalu, s kojima bi se velikosrpska dinastija vratila u zemlju.

Hrvati su četiri prethodne godine morali trpjeti od Hitlera nametnuti kvislinški režim Ante Pavelića koji ih je, mimo narodne volje, svrstao na gubitničku stranu sila Osovine. Plativši kod Bleiburga - "hrvatske Hiroshime" - golemu cijenu za ustaške zločine, Hrvati su morali prihvatiti komunističku vlast i federativnu jugoslavensku republiku u kojoj su ipak uspjeli obnoviti svoj, barem formalni državno-pravni suverenitet i teritorijalni integritet.

Ocjenjujemo da je u ondašnjim političko-strateškim okolnostima i odnosu snaga, ovakav ishod moskovskog dogovora Tito-Staljin o oslobađanju Beograda bio manje zlo i - dugoročno gledano - povoljnije rješenje nego povratak na vlast dinastije Karađorđevića, u čijoj bi vladi Tito bio samo ministar obrane ili, u najboljem slučaju, predsjednik vlade.

Staljinu, koji je na "oslobođenje" Beograda gledao u širem geopolitičkom kontekstu, odgovarao je i Titov zahtjev da Crvena armija nakon oslobođenja Beograda skrene prema mađarskoj granici, a ne da, zajedno s JNA, nastavi prema Zagrebu.Time je sovjetski vođa izbjegao da Crvena armija okrvavi ruke "oslobađajući" Zagreb, već je "prljavi posao" kod Bleiburga prepustio "dogovoru" OZNA-e i britanskih generala. Staljinu je bilo najvažnije da u poslijeratnom razdoblju na Balkanu uspostavi svoju zonu interesa i komunističke režime, isto kao i u cijeloj Istočnoj i Srednjoj Europi.

Tako je, paradoksalno, Staljin, a ne zapadni demokratski vođe, pokazao više razumijevanja za kolektivna ljudska prava hrvatskoga naroda i u krajnjoj konzekvenciji na njegovo pravo na "samoodređenje do otcjepljenja".

Treba podsjetiti da se Staljin za pravo hrvatskoga naroda na vlastitu državu zalagao još od 1925., od njegova spisa "O nacionalnom pitanju u Jugoslaviji", što zapadne sile nisu bile spremne priznati. Kao što još i danas konstitutivni hrvatski narod u BiH pokušavaju "utopiti" u građansku, ustvari u "neootomanističku" erdoganovsku državu.
 

  • Avatar Ivan_Putak
    Ivan_Putak:

    A zamislite što bi se dogodilo da su Hrvatsku oslobodili (ali ovoga puta pod tim pojmom zaista mislim oslobodili) zapadni saveznici iskrcavanjem na jadransku obalu: Nakon toga bi kasnije sudili i osudili zločince NDH režima, a ne bi masakrirali hrvatsko ... prikaži još! civilno stanovništvo više od 200.000 njih na Bleiburgu i križnim putevima. Hrvatski nacionalni korpus imao bi nakon rata još uvijek jezgru za nadgradnju: više stotina novinara (koje su komunisti pogubili samo zato da obezglave hrvatsku inteligenciju, a ne zbog zločina u NDH), više tisuća intelektualaca (koje su komunisti pogubili kako bi onemogućili Hrvate u nastavljanju očuvanja narodnog identiteta) i više stotina tisuća običnih građana (koji su istrebljeni kako bi se smanjio biološki potencijal hrvatskog naroda). Usporedite što se dogodilo sa Austrijom nakon rata, a što sa Hrvatskom; Austriju je ostala u zapadnom krugu, a mi smo ostali u komunističkom leglu. Da barem nije Staljin bio tako "dobar", a Tito tako "milostiv" pa da nam Večernji list ne podvaljuje tragedije pod "povijesne događaje" za, zamislite, Hrvate. Tko je ono vlasnik Večernjeg lista i tko uređuje usmjeravanje VL članaka?..Ah da, sad sam se sjetio...

  • Avatar manjejeviše
    manjejeviše:

    " Time je sovjetski vođa izbjegao da Crvena armija okrvavi ruke "oslobađajući" Zagreb, već je "prljavi posao" kod Bleiburga prepustio "dogovoru" OZNA-e i britanskih generala. E pa hvala Staljinu na tolikoj brizi za HR narod !

  • Neonacionalist:

    Mislim da je mnogima slabo poznato da se upravo Staljin zalagao za razbijanje Kraljevine Jugoslavije i za uspostavu nezavisne Hrvatske i da kada je osnovana NDH je Kominterna iz Moskve naložila hrvatskim komunistima da se formira KP NDH ali je ... prikaži još!e upravo Tito i naravno posebno ta srpska struja unutar KPJ inzistirala na očuvanju Jugoslavije . Zapravo Staljin ne bi imao ništa protiv komunističke Hrvatske van Jugoslavije ali naprosto kod vodečih hrvatskih komunista na čelu sa samim Titom koji su bili projugoslavenski orjentirani nije imao potporu u tome .