Blogosfera Glazbeni intervju

Grof Kanizsai: Prije nego nestanem, htio bih snimiti hrpu dobrih albuma

Objava 06. siječnja 2015. 0 komentara 317 prikaza
Foto: Tonka
Foto: Tonka
Foto: Tonka

U prvom ovogodišnjem Glazbenom intervjuu predstavljam Grofa Kanizsaija - zagrebačkog kantautora i gitarista koji je prošle godine izdao album prvijenac "Polomljeni okovi" koji se može besplatno poslušati na Bandcampu. Kanizsai je također frontman i osnivač hard rock benda Robija Hrvata, a osim osvrta na prošlost i pogleda prema budućnosti, zagrebački glazbenik čitateljima Večernjakove blogosfere detaljno opisuje i kako on doživljava glazbu:

Bok Grof! Što tebi predstavlja glazba?
Zdravo Zvone! Ti baš drito pa u glavu. Pa, odgovor na ovo pitanje ja više osjećam u sebi nego što bih ga znao racionalno objasniti. Za mene je glazba Bog, Svemir, otajstvo, čista energija, nešto što je mnogo jače od mene. Ovdje govorim o onoj glazbi koju ja doživljavam kao glazbu želeći pri tom reći da ne mislim na ono što se danas naziva glazbom a u stvari je u službi konzumerizma. 

Ali da skratim, svakako, glazba je moj život.

Kad smo već kod glazbe, idemo se malo dotaknuti tvojih uradaka. Napisao si puno pjesama i snimio jedan album. S čime jesi, a s čime nisi zadovoljan u svom dosadašnjem radu?
Zadovoljan sam kada radim i kada stvaram, tada se osjećam dobro, volim taj trenutak gradnje. „Nezadovoljan sam što sam snimio samo jedan album a imam materijala barem za dvadeset“ - govori onaj duhovno neosviješten dio mene. Onaj dio mene koji stremi neotuđenosti, tapše me po ramenu i govori: „Čovjek treba biti zadovoljan svojim radom ako radi s ljubavlju.“ 

Svakako, nastojim probiti barijere u svome umu i biti zadovoljan s onim što radim. A radim glazbu.

Tvoj album prvijenac "Polomljeni okovi" publici je ponuđen na Bandcampu. Kako je nastao taj album?
Nastanak albuma prije svega mogu zahvaliti gospodinu Miri Munivrani koji mi je sve to omogućio donijevši svoju sjajnu opremu u moj brlog i dopustio mi da se na svemu tome igram u svom svojem ludilu. Dakle sve je snimljeno kod mene doma. Album sam objavio 04.02.2014. iako su sve pjesme nastale i snimljene barem tri, četiri godine ranije a neki tekstovi i daleko ranije kao na primjer tekst Kroz mirise koji je napisan još daleke 1988 dok sam kao ročni vojnik JNA držao stražu u Prizrenu. Zanimljivo je da naslov albuma nisam osmislio ja več moj frend Darko Karadža koji ga je preslušao i uzviknuo: „Polomljeni okovi“.

Oni koji te znaju, povezuju te i sa tvojim bendom "Robija Hrvata". U kakvoj je fazi rad sa bendom?
Hmmm... Neki dan me je na cesti potpuno nepoznata žena pogledala, dignula ruke u zrak i viknula: „Robija Hrvata!“. Pogodila me je ravno u srce jer je bend bio u raspadu i ja sam gotovo odustao od svega toga iako duboko u meni sve kuca u ritmu Robije Hrvata. Svalit ću svu krivnju na sebe i reći samo da sam bio loš vođa, previše popustljiv i kompromisan pa me je sve to jako umorilo. Uglavnom, bend ne funkcionira već nekoliko mjeseci i ja sam se posvetio svom radu.

Nedavno su nas pozvali da sviramo u sklopu Kvarture u Vintage industrial baru 20.01. 2015. u vezi promocije kompilacije CDa i DVDa. Nazvao sam dečke i pitao da li ćemo odraditi tu svirku, svi su pristali a dalje ćemo vidjet.

Osim svojih projekata, svirao si i sa drugim glazbenicima na našoj sceni (između ostalih i samnom). Ima li za tebe razlike svirati svoje i tuđe pjesme?

Da, radio sam s tobom i sa gospođom Obajdin sa kojom sam snimio njen prvi album. Ono što je bitno u radu na tuđim pjesmama jest proniknuti u duh pjesme, dokučiti njenu energiju i na kraju krajeva shvatiti poantu onog što je autor te pjesme želio izraziti. Ja se svakako trudim i nadam se da mi to barem donekle uspijeva. Za to je potrebna i empatija a ne samo sviračko znanje jer nerijetko jedan pravi ton govori više od salve nabacanih tonova.

Razlika između sviranja svojih ili tuđih pjesama za mene u osnovi ne postoji, to više ovisi o energiji i vibri ljudi koji zajedno sviraju i ako se to poklopi dragom Bogu sve jedno čija je pjesma, bitno je da stvar hoda. Sad momentalno radim sa Karlom Slavikovskim, sjajnim glazbenikom i nadam se da će iz te suradnje proisteći jedan dobar album.

Virtuoz si električne gitare. Postoji li neki tajni recept kako naučiti svirati?
Slatko i hvala ti ali ja sebe doista ne doživljavam kao virtuoza. Smatram da je moje poznavanje gitare sasvim solidno ali dalje od toga ne bih išao. Mislim da se tajna sviranja kao i bilo čega drugog čime se čovjek u životu bavi krije u samom čovjeku odnosno u količini ljubavi koju posvećuje onome što radi. Dakle, mogao bih reći da se tajni recept krije u beskompromisnoj ljubavi.

Kao i tvoja životna suputnica Ivana Janković, pišeš i poeziju, a rekao si mi da si znao napisati nekoliko pjesama dnevno. Odakle dolaze i kako nastaju pjesme?
Znam da je samoća jedan od bitnih elemenata stvaranja s jedne strane kao i sposobnost shvaćanja svog unutarnjeg svijeta u odnosu na svijet oko sebe s druge strane.Henry Miller je to lijepo opisao u eseju Stvaralačka smrt.

Pjesme dolaze iz toka misli, iz mutualne simbioze proživljenog i izmaštanog, zamišljenog i stvarnog.

Moje pjesme su uvijek kombinacija mene samog i nekog ili nečeg drugog. One uglavnom dolaze u jednom dahu, naprosto se konektiram na energiju koja mi je u neposrednoj blizini i počnem pisati pa šta ispadne. Kasnije to eventualno ispravim i doradim ali uglavnom sam zadovoljan sa onim što prvo iscuri iz mene.

Postoji li nešto što bi htio postići u glazbi?
Mislim da više od ovoga što sam postigao ne mogu postići jer je gradim i stvaram. A ako me pitaš da li bih volio da moja glazba dopre do većeg broja ljudi, naravno da bih, to i jest bit ovog stvaranja, da podijeliš svoje emocije sa drugim ljudima, da nekog dotakneš, da se poveže sa tvojom energijom i na kraju krajeva da se ljudi ne osjećaju sami dok slušaju tvoju glazbu.

U svakom slučaju želio bih prije nego što fizički nestanem, snimiti hrpu dobrih albuma i ostaviti ih budućim naraštajima.

Možeš li čitateljima Glazbenog intervjua otkriti koju glazbu najviše voliš slušati?
Pa, na ovo pitanje je istovremeno i lako i teško odgovoriti zbog toga što je slušanje glazbe stvar trenutnog raspoloženja. Meni je slušanje glazbe istovjetno čitanju knjige i na glazbu ne gledam kroz žanr več kroz energiju i priču koju mi priča. Dakle, to može biti bilo što što u određenom trenutku dopire do mog uma i srca.

U svakom slučaju, kada bih baš morao spomenuti neko ime onda bih rekao da je za mene Tom Waits vrh.

Koja je tvoja životna ideologija?
Oduvijek sam se nemilosrdno borio protiv ogromne količine gluposti koja me okružuje a nerijetko sam i sam u nju upadao uglavnom na uštrb sebe samoga. 

Mediji su oteli duhovnost iz čovjeka, ljudi čitaju novine koje nameću doktrinu, televizija nam nudi ispraznost, glupost i bijeg od primordijalne slobode, svi tipkamo po mobitelima i ne gledamo kuda hodamo, internet nam nudi lažna prijateljstva i zbog toga se možemo družiti a da ne izađemo izvan svojih sigurnih okvira vlastitog doma dok u sebe trpamo sve ono što nam ne treba.

Sistem ideja koje sam pokušao izraziti kroz pjesme na „Polomljenim okovima“ svakako mogu biti odgovor na tvoje pitanje a sve sam to koncizno naglasio u podnaslovu albuma: „Tehnologija i kultura načinile su od čovjeka većeg majmuna nego što je ikad prije u povijesti bio...“

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.