navigacija

Zašto Dubrovčani nisu i ne mogu biti Srbi

Foto: Wikimedia

Na pisanje ovog teksta potaknule su me tri stvari. Ključna je bila konstatacija jednog komentatora mojeg bloga u kojoj je kao argument iznio tezu da su Dubrovčani Srbi. Druga je pak ta što još uvijek među pojedinim hrvatskim povjesničarima egzistira teza prema kojoj su Hrvati 1918. godine dobrovoljno ušli u državnu tvorevinu s Kraljevinom Srbijom. Tu tezu osporava već i samo zdravorazumsko promišljanje o brojnim hrvatskim žrtvama u Prvome svjetskom ratu za čije je obitelji takvo udruživanje zacijelo ostavilo teško opisivu gorčinu. Treća stvar koja me je potaknula na ovo pisanje jest teza o potlačenosti hrvatskoga naroda u Austro-Ugarskoj koja se često prezentira izvan njezinog povijesnog konteksta.

Sve tri teze, zapravo, idu u prilog nastojanju opravdanja širenja srpske krune na hrvatske zemlje, iako uopće ne dvojim oko toga da su Hrvati u Austro-Ugarskoj težili većim političkim slobodama, što je samo po sebi u potpunosti razumljivo i opravdano. No, carevina je tu mogućnost, postepenim jačanjem i razvijanjem demokratizacijskih procesa, nudila i unutar svojih granica! Izbori za narodne predstavnike u Carevinskom vijeću ili pokrajinskim saborima, iako nisu uvijek polučivali rezultate koji bi Hrvatima išli na ruku, ipak su bili dijelom demokratske utakmice unutar povijesnog konteksta. Postepena demokratizacija austrougarske političke scene predstavljala je odgovor multinacionalne carevine na trend stvaranja nacionalnih država i traženja političkog dijaloga s njezinim podanicima. Ne smijemo ispustiti iz vida ni mađarske nacionalne težnje, kao ni oprečnost nacionalnih težnji i povijesnih prava. Bila je to mješavina težnji koje je bilo vrlo teško izmiriti. Kako bi shvatili svu kompleksnost prilika, ne smijemo zaboraviti ni činjenicu da se dio Hrvata još uvijek zanosio romantičarskom južnoslavenskom idejom koja je išla u prilog podjeli i slabljenju hrvatske političke scene.  

Kao primjer uzeti ću proslavu otkrića spomenika Ivana Gundulića u Dubrovniku 1893. godine, čiji primjer ne svjedoči u prilog trima gore navedenim tezama, ali daje dobar uvid u stanje i složenost hrvatske političke scene i nacionalnih težnji na prijelazu stoljeća, za koji vjerujem da će pridonijeti boljem poznavanju kompleksnosti problematike hrvatsko-srpskih odnosa. Proslava otkrića Gundulićeva spomenika u Dubrovniku bila je jedan od brojnih nacionalno-integracijskih skupova, kojima se nastojalo odaslati jasne poruke o jedinstvu hrvatske političke misli tijekom druge polovice 19. stoljeća. S obzirom na političke prilike u Dalmaciji i Dubrovniku, ovu manifestaciju bez dvojbe možemo svrstati među zahtjevnije i nacionalno-integracijski osjetljivije poduhvate druge polovice19. stoljeća.

Pjesniku Ivanu Gunduliću pripada istaknuto mjesto u hrvatskoj književnosti. Njegovo plodno stvaralaštvo tijekom 17. stoljeća pobuđivalo je veliki interes tijekom 19. stoljeća te je bilo predmetom nacionalnog nadahnuća hrvatskih preporoditelja. Gundulićeva djela pronašla su svoju svrhu i u političkim borbama Hrvata protiv autonomaša, talijanaša u Dalmaciji. U svojim nastojanjima da održe talijanski jezik službenim u Dalmaciji, talijanaši su svoje nastojanje pravdali tvrdnjama o nerazvijenosti i neizgrađenosti hrvatskog jezika. Tim su tvrdnjama nastojali hrvatski jezik prikazati nepodobnim i neprikladnim za uporabu unutar službene komunikacije. Od ovih tvrdnji dalmatinski Hrvati, narodnjaci, branili su hrvatski jezik podsjećanjem na bogatu hrvatsku književnu baštinu, kao dokaz razvijenosti hrvatskog jezičnog izričaja. U tom smislu i Gundulićev stvaralački opus poslužio je kao oružje u rukama narodnjaka te je s djelima ostalih hrvatskih književnika predstavljao čvrsti temelj na kojemu je počivala obrana hrvatskog jezika pred autonomaškim napadima.

Politička scena onodobnog Dubrovnika odlikovala se vrlo konfliktnim političkim odnosima. Malaksalost hrvatske Narodne stranke vješto je iskoristila Srpska stranka, koja je na izborima za Dalmatinski sabor 1889. za zastupnika u kuriji gradova, za grad Dubrovnik, uspjela postići pobjedu svog kandidata, Frane Gondole, srbokatoličke orijentacije. Iduće godine, ponovno u koaliciji s talijanskim autonomašima, Srpska stranka na općinskim izborima ostvaruje uspjeh u dubrovačkoj općini te postavlja Frana Gondolu za njena načelnika. Dubrovački Hrvati, poglavito pravaši grupirani oko Frana Supila, jer tada još nije postojala dalmatinska Stranka prava, nisu se mirili s postojećim stanjem. Smatrali su nedopustivim da vlast nad Dubrovnikom imaju protivnici hrvatske političke misli, pristaše Srpske i Autonomaške stranke.

Jedno od glavnih onodobnih sredstava političke borbe bile su novine. Stoga pravaši i narodnjaci 1891. pokreću list Crvena Hrvatska, dok sljedeće godine Srbi i srbokatolici pokreću list Dubrovnik, čime se zahuktala dubrovačka politička scena. Obje strane nastojale su za svoje političke ciljeve iskoristiti svečanost otkrića Gundulićeva spomenika. Promišljanja o potrebitosti podizanja Gundulićeva spomenika potekla su od dubrovačkih narodnjaka krajem sedamdesetih godina 19. stoljeća. Narodnjaci su inicijativu o podizanju Gundulićeva spomenika pripisali dubrovačkoj omladini jer su smatrali najprikladnijim da prvi glas za podizanje Gundulićeva spomenika bude podignut od strane dubrovačke omladine. Općinsko vijeće u Dubrovniku nalazilo se u rukama srpsko-autonomaške koalicije pa je samim time i Odbor bio odabran po mjeri tog vijeća.

Srpsko-autonomaška koalicija bila je stvorena u želji za borbom protiv hrvatske političke misli. Koliko je silna bila ta želja, najbolje nam govori činjenica da ih u toj želji nisu priječile ni međusobne nepomirljive oprečnosti Autonomaške i Srpske stranke koje su se očitovale u autonomaškom zagovaranju Velike Italije, proširene prema istočnim obalama Jadrana i u srpskom zagovaranju Velike Srbije, koja bi također u svom proširenom opsegu zahvaćala i istočne obale Jadrana. U Dubrovniku je 1892. počeo izlaziti list pristaša Srpske stranke, tjednik Dubrovnik, u kojemu su otvoreno izražavane velikosrpske ideje u okviru kojih se Dubrovnik nastojao prikazati srpskim gradom, a dubrovačka književnost srpskom. Bitno je također uputiti na činjenicu da se u ono vrijeme Gundulić slavio i kao srpski pisac na temelju iskonstruirane manipulacije srpskim imenom u njegovom Osmanu.

S obzirom na kompleksnost problematike, hrvatski su domoljubi morali postići trostruki cilj. U prvom redu bilo je potrebno obraniti Dubrovnik od autonomaških i velikosrpskih posizanja dajući proslavi nedvosmislen hrvatski pečat, kako bi ona uopće mogla ispuniti svoju nacionalno-integracijsku ulogu koja joj je bila namijenjena davno prije dolaska srpsko-autonomaške koalicije na vlast. Pored toga, bilo je prijeko potrebno izvršiti utjecaj na Hrvate u okolnim mjestima, podižući im nacionalnu svijest i dajući im snagu međusobnim zbližavanjem. Potonje je svoje ispunjenje dočekalo u organiziranim putovanjima kroz Dalmaciju. U tu je svrhu u Zagrebu oformljen Odbor za putovanje u Dalmaciju, sa zadaćom organizacije putovanja.

Dubrovački Odbor za podignuće Gundulićeva spomenika uputio je javni poziv na svečanost. Premda se u proglasu očitovao pomirujući ton, kojim se poziva u “bratsko kolo”, Odbor je u duhu tog bratstva namjerno izostavio okarakterizirati Gundulića hrvatskim epitetom, vješto navodeći: “da se svi u bratsko kolo okupimo oko svog spomenika, koji zajednički podignusmo.” Jasno je da su Hrvati u proglasu čitali “hrvatskog”, a Srbi “srpskog” spomenika. Budući da su se Hrvati najmasovnije odazvali prilozima za podignuće spomenika, Odbor je javno nastojao biti stranački neutralan, a prešućivanjem nacionalne određenosti Dubrovnika i Gundulića, te s obzirom da je bio sastavljen od tadašnjeg srpsko-autonomaškog Općinskog vijeća, njegovo antihrvatsko stajalište bilo je više nego jasno.

Podjela se zorno očitovala i u kićenju grada. Dana 25. lipnja 1893. Dubrovnik je osvanuo svečano okićen hrvatskim, dubrovačkim, ali i srpskim zastavama. Toga se dana očekivao dolazak izletnika iz Hrvatske i Srbije te dalmatinskog namjesnika, podmaršala Emila Davida s pratnjom, a Dubrovnik je tih dana očekivao ukupno 20 000 posjetitelja. Hrvatski izletnici, na svom putu prema Dubrovniku, nisu bili dobro dočekani u Zadru. Na zadarskoj rivi talijanaši su organizirali protuhrvatske demonstracije, a ostali su zabilježeni i manji izgredi. No, hrvatske izletnike to nije omelo da u grušku luku uplove pjevajući hrvatsku himnu, dok ih je nebrojeno mnoštvo s obale pozdravljalo klicanjem: “živili Hrvati! živila ujedinjena Hrvatska!” Tog je dana u gruškoj luci zavladala neviđena gužva. Bilo je usidreno osam velikih i više malih parobroda, kao i veći broj jedrenjaka.

Sutradan su glazbe zorom svirale budnice, a u grad se slilo oko 5000 Hrvata iz dubrovačke okolice koji su stigli okićeni hrvatskim zastavama. Bokokotorski Srbi iz općine Grbalj došli su u Dubrovnik s dugim i debelim čibucima u rukama, koji su osim za pušenje mogli poslužiti i kao prikladne toljage. Kako bi se u vrlo napetim političkim prilikama izbjegli mogući incidenti, gradske vlasti su na dan proslave zabranile nošenje oružja. Nakon svečane mise, uslijedilo je polaganje vijenaca pred Gundulićev spomenik, koji je otkriven uz 101 hitac topova s obližnje tvrđave Minčete. Pod spomenikom je bilo položeno 150 vijenaca iz svih hrvatskih krajeva, a svečanosti je prisustvovala cijela Dalmacija, Hercegovina, Hrvatska i Slavonija, Bosna, Istra i slavenske zemlje, ali i posjetitelji iz Kraljevine Srbije i Kneževine Crne Gore.

Posebnu pomutnju izazvao je vijenac kojega je na svečanost poslao srpski kralj Aleksandar Obrenović. Taj čin nije prošao neopaženo od austrougarskih vlasti, pa je dalmatinski namjesnik po hitnom nalogu iz Beča upućen iz Zadra u Dubrovnik na postavljanje vijenca u carsko ime. Jasno je da je Beč, s obzirom na trenutnu dalmatinsku političku scenu, u vijencu srpskoga kralja prepoznao određenu političku opasnost.

Na dubrovačkim kućama bili su, pored latiničnih natpisa, izvješeni i ćirilični natpisi, dok je u kazalištu na svakom sjedalu i sa svake lože visila velika pjesma Jovana Sandedića “Pozdrav gostima”, napisana na ćirilici i latinici jer se i tim činom nastojalo Srbe i Hrvate pozvati u kolo sloge i pomirbe. Pomirbeni natpisi u kojima se zagovarala sloga bili su izvješeni i po dubrovačkim ulicama. Zagovaratelji sloge bili su nekolicina dubrovačkih narodnjaka, koji su u nastojanju suzbijanja hrvatsko-srpskih sukoba pokušali nametnuti osjećaj zajedništva, pozivajući se na anakronističko postrenesansno spominjanje slovinstva u Dubrovniku. U tu su svrhu pokrenuli i časopis Slovinac. Slovinstvo se zapravo očitovalo kao izraz političkog romantizma i kao podvala usmjerena protiv hrvatske politike.

Premda je svečanost obilježena u vrlo izoštrenim nacionalno-političkim odnosima, zabilježeni su bili tek manji ispadi. Tisak je ovu činjenicu pripisivao prisustvu brojčano minorne srpske manjine koja se nije usudila otvorenije suprotstaviti hrvatskoj većini. Iako su tijekom otkrića spomenika zabilježeni provokativni povici: “Slava srbskomu pjesniku!”; tome nije pridavan veći značaj jer, kako je izvijestio dopisnik Vienca: “no to se izgubi u oduševljenom klicanju iz tisuće hrvatskih grla: “Slava hrvatskom pjesniku Gunduliću!”, ”Živio hrvatski umjetnik Rendić” i “Slava Mažuraniću!”. Komičnim se pokazalo dovođenje glazbenog sastava “Cigani iz Banata” od strane srpskih organizatora koji su po Dubrovniku izvodili srpske pjesme. A tisak nije ništa manje komičnima prikazao ni Srbe dovedene u Dubrovnik kako bi ulicama paradirali u muzejskim odorama srpskih junaka.

Vijest o otkriću spomenika prenijele su gotovo sve hrvatske i mnoge strane novine. Tog je dana hrvatski tisak izlazio s naslovnicama ukrašenim hrvatskom trobojnicom, a bila je  objavljena i “Himna hrvatskih pjevača – U slavu Ivanu Gunduliću”. Himnu je spjevao August Harambašić, a bila je namijenski napisana i uglazbljena za pjevače iz zagrebačkih i drugih pjevačkih društava koji su je izvodili tijekom otkrića Gundulićeva spomenika.

Upravo protivno nastojanjima dubrovačkog Odbora, cijelo slavlje ispalo je sjajnom manifestacijom hrvatske misli. Slavlje je nastavljeno i pri povratku izletnika diljem Dalmacije gdje su bili srdačno dočekivani od strane domoljuba. Kotorani su izletnike dočekali ushićenim uzvicima “Živila Hrvatska!” O susretu s Kotoranima u Našoj Slogi čitamo: “Na obali bio je sakupljen, uz mnoštvo naroda, cvijet gradjana i gradjankah kotorskih, s kojimi smo u čas bili kao znanci i znanke, prijatelji i prijateljice, braća i sestre.” Nakon što su im pokazali znamenitosti svog grada i ugostili ih u obližnjoj kavani, izletnici su bili ispraćeni pjesmom i povicima “Živila Hrvatska i njena prava! Živio Starčević prvak stranke prava!” Nakon Boke Kotorske izletnici su nastavili putovanje prema Lokrumu, gdje su bili srdačno dočekani od dominikanaca koji su im pokazali znamenitosti ovog malog i osebujnog otoka.

U Splitu ih je dočekalo mnoštvo naroda uz slavlje i glazbu, a dobrodošlicu su im zaželjele i općinske vlasti, koje su za domoljubne posjetitelje oraganizirale razgledavanje gradskih znamenitosti. Dopisnik Naše Sloge je zabilježio: “U cielom Spljetu nismo opazili ništa talijanskoga. Čuli smo samo hrvatske glasove. Uvjerili smo se, da se u njem hrvatski ćuti, i da je Spljet, za Zagrebom, najznamenitiji hrvatski grad.“

Trogirani su izletnike dočekali svečanim pucanjem i glazbom, a Kaštelani su ostali neugodno iznenađeni činjenicom da su izletnici zaobišli njihovo mjesto u kojem su im priredili svečani doček. Vrijedilo je to odmah ispraviti. O dočeku svjedoči isti dopisnik: “čim smo ugledali Kaštela, počelo je iz svih sedam grmiti, u svih zvoniti. Svi su bili ukrašeni zastavami. Na svih obalah vidjelo se je mnoštvo ljudi, koji su nas najoduševljenije pozdravljali i kojim smo mi najsrdačnije odzdravljali. Svuda, kuda smo išli diralo je duboko u srce, kad se je pjevalo našu narodnu himnu “Lijepa naša domovina”…Brodice bile su urešene vienci ruža i hrvatskimi zastavami; ljudi u svečanom odielu, a radost njim se kriesila iz lica, iz očiju i izražavala se uzklici, pjevanjem, pucanjem. Jedna oveća ladja bila je puna pjevača, druga tamburaša. Koga da to ne uznese.” Gostoljubivi Kaštelani izletnicima su donijeli stotinu boca izvrsnog vina, obavitih vrpcama u bojama hrvatske trobojnice. Svaka je boca bila posvećena jednom hrvatskom velikanu kome je bila posvećena i pjesma napisana na boci. Svojim su se dimenzijama od ostalih isticale dvije boce, jedna je bila posvećena Anti Starčeviću, a druga biskupu Josipu Jurju Strossmayeru.

Ništa manje svečan nije bio ni doček u Šibeniku, o kojemu je ostalo zapisano svjedočanstvo: “Na cieloj obali može se reći, da je stajao čovjek do čovjeka, skoro sva je bila prekrivena crven-kapami, tim obljubljenim pokrivalom svih Dalmatinaca, a imenito Šibenčana. Sve što je moglo na noguh stajati, muško i žensko, staro i mlado, bogato i siromašno, bijaše tuj.” Cijelim Šibenikom odzvanjalo je svečano klicanje i pjesma, a izletnici su se tek u kasnim večernjim satima zaputili prema Rijeci. Upornost i odlučnost domoljuba u ustrajnosti oko hrvatske ideje polučila je rezultate. Bila je to prilika kojom se pokazalo da hrvatska svijest u Dalmaciji i Dubrovniku nije zamrla. Proslava otkrića Gundulićevog spomenika naveliko je potaknula novinska pisanja o sjedinjenju Dalmacije s Hrvatskom na temelju hrvatskoga državnoga prava te je time pridonijela jačanju narodne svijesti o nužnosti integracije hrvatskih zemalja.

Vjerujem da su vas dijelovi ove priče potaknuli i na promišljanje o današnjim političkim prilikama i podijeljenosti hrvatske političke scene. No, nemojte zaboraviti da, koliko god postojale određene podudarnosti, one su samo znak demokratke političke borbe. One političke borbe koja nam je dobrim dijelom bila uskraćena u razdoblju između ta dva povijesna trenutka.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

4 (110 ocjena)

Komentari

Registracija
  • toxictwin toxictwin

    18.01.2015 u 16:26h

    Krasan članak. O srpskim presizanjima na Dubrovnik je nepotrebno govoriti. Mene su u mom domu, u mojoj kući prijatelji iz Beograda " ubeđivali" da sam Srbin , a t o je bilo pred sami rat i to nisu bili nekakvi bezveznjaci i primitivci već kulturni i obrazovani ljudi. Samo me moj dobar kućni odgoj i pristojnost spriječio da ih ne izbacim iz kuće. Kad sam im objasnio da valjda ja najbolje znam tko sam i što sam te što su mi moji stari kazali bili su vrlo razočarani pa i ljuti. Pozdrav iz hrvatske Atene, ponosnog DUbrovnika!!!!! P.S. Za temu Srba-katolika preporučam esej Iva Banca "Vjersko pravilo i dubrovačka iznimka" ili tako nekako.
    75 87% 11
  • Trnjanec Trnjanec

    18.01.2015 u 18:04h

    Da je postojala hrvatska pravoslavna crkva pred nekoliko stoljeća, teško da bi na Balkanu bilo više od 1-2 milijuna Srba.
    57 89% 7
  • prof.baltazar

    18.01.2015 u 18:30h

    Odličan tekst gospodine Tatiću. Tu se nema što dodati. Postoje brojne mogućnosti osvajanja teritorija, a ako ne možeš istjerati jedan narod s njegove zemlje onda bar možeš te i takve učiniti svojima. Postoji sam jedna kvaka u cijelom projektu asimilacije. Asimilator mora biti na višoj kulturno-civilizacijskoj razini od onoga naroda kojega asimilira. Brojni su primjeri od Sjeverne do Južne Amerike pa do Afrike i Australije kada su narodi nižeg kulturno-civilizacijskog stupnja asimilirani. Tko ne vjeruje neka se učlani u knjižnicu i neka proučava. Za razliku od Mađara, Talijana i Austrijanaca koji nisu uspjeli asimilirati Hrvate jer nisu bili na toj višoj razini nemoguće je bilo očekivati od Srba da to učine što pokazuje sadašnjost. Srbi su zbog pet stoljeća života na periferiji Turskog Carstva jednostavno nazadovali te su se našli na nižem stupnju kulturno-civilizacijskog razvoja u odnosu na sve ostale narode zapadno od Srbije. To potvrđuju brojni povijesni izvori. Turci su jednostavno dotukli europsku civilizaciju na prostorima koje su kontrolirali. To neki zaboravljaju. U slučaju da toga nije bilo i da su Srbi na višem stupnju od Hrvata, Hrvati bi postali Srbi pravoslavne vjere. Nemoguće je biti Srbin rimokatoličke vjere i danas kad svaki čovjek ima pravo birati svoj životni put. Kad netko spomene Srbina rimokatoličke vjere spaja nespojivo. U Srbiji postoje brojne katoličke crkve ali ne postoji ni jedan Srbin rimokatolik. Pametnome dosta.
    53 91% 5
  • bernard bernard

    18.01.2015 u 18:52h

    dubrovnik je najhrvatskiji grad..
    50 89% 6
  • robo robo

    18.01.2015 u 19:09h

    Dubrovnik dise hrvatski.
    44 92% 4
  • pavo pavo

    18.01.2015 u 18:48h

    Isto kao ”Zasto stanovnici Kragujevca nisu Hrvati"
    41 89% 5
  • Emergo Emergo

    18.01.2015 u 21:39h

    Na ovu temu samo cu napisati sljedece: Tko je barem jednom bio u Dubrovniku a imao je i tu (ne)srecu da posjeti Srbiju,poglavito njezin glavni grad,ili bilo koje drugo mjesto u Srbiji ,shvatit ce da Dubrovnik i Srbi nemaju bas nista zajednickog ili slicnog.Nazalost,Srbi u svojoj agresivnoj zelji da izadju na more ne prezu od laganja,laganja i laganja i pokusaja prisvajanja onoga sto nikada nije bilo njihovo.
    37 88% 5
  • pacijent pacijent

    18.01.2015 u 18:05h

    svaka rasprava o tome je glupost i nepotrebna
    35 85% 6
  • PetarRajkovačić1941 PetarRajkovačić1941

    18.01.2015 u 19:12h

    srbi su uvijek od mora bili daleko najmanje 400 km zracne linije,,, po kojim osnovama dubrovnik moze biti srbija? njima je i isusovac bošković srbin,,, a kod deretića ima još ideja
    34 89% 4
  • santos008 santos008

    18.01.2015 u 23:55h

    Nije grijeh biti Srbin ,to je sramota.
    29 76% 9
  • Ante1956 Ante1956

    18.01.2015 u 20:30h

    Boze moj mili pa daje srpski nebi ga devedesetih rusili .Ona stara nije od mene nego od mog oca ,mog oca od njegovog oca i tako dalje od koljena do koljena( u srbinu ni vijere ni mijere srbin hoce kozu danam dere )toga moramo biti svijesni i odgajati dijecu da nezalutaju kao sto neki nasi preci zalutase u kraljevinu to nebi dosta udjose i u jugo tvorevinu koja nas za dlaku glava i svetinje Hrvatske kostala.Boze blagoslovi narod Hrvatski daj mu mudrost snagu i puno vecu jlubav za jedinu istinsku domovinu jer druge domovine nemamo.
    27 79% 7
  • wolf_cro wolf_cro

    18.01.2015 u 23:12h

    Potpuno suvišan i nepotreban člana. Srbi po običaju odrađuju svoje načertanije, memorandume i slične manideste mržnje i zla. Nema tu niakkve mudrolije. Sve je to bilo hrvatsko do dolaska Turaka. Da nije bilo osmanlija danas bi Hrvati možda imali jednu od najvećih država u Europi. Ovako smo spali na 4 milijuna u domovini i još toliko van nje. Pozdrav starosjediocima Hrvatima u Dubrovniku (i svima ostalima koji vole svoju domovinu Hrvatsku što god vjerom i nacijom bili).
    26 87% 4
  • tomasino tomasino

    19.01.2015 u 01:58h

    Ne moramo se mi Hrvati cuditi sto Srbi kazu da su Dubrovcani bili Srbi. Ustvari to je i najmanja stvar u cijeloj lepezi njihove nakon devedesetih godina, novosmisljene povijesti. Da bi shvatili da je ovo najmanja besmislica od svih, ljudi moraju znati da je po njihovom shvacanju i Fidel Castro Srbin, da je cijela Europa, to jest europski narodi su potomci Srba. Da su Srbi opismenili cijeli svijet, a kruna svega u interpretaciji njihove povijesti je to da je i sam Isus Krist bio Srbin. Mislim da je pametnom dosta. A Srbima bi preporucio da se malo prihvate one japanske poslovice: "Nikad nemoj biti cavao koji viri iznad svih, jer uvijek najvislji cavao prvi dobije po glavi"
    21 88% 3
  • abbott

    19.01.2015 u 11:56h

    O lijepa , o draga , o slatka Slobodo , dar u kom sva blaga visnji nam Bog je do ...........
    19 95% 1
  • zijo zijo

    19.01.2015 u 04:00h

    Dubrovnik je hrvatski, da je srpski ljudi nebi znali pricati jer nebi znali padeze.
    16 80% 4
  • watson2

    19.01.2015 u 07:14h

    Inace prvi sa idejom Velike Srbije je krenuo. Sava Teklija je rođen u Aradu, današnjoj Rumunjskoj, tadašnjoj Mađarskoj-Habsburškoj monarhiji, i bio je prvi Srbin doktor prava, a i vjerojatno prvi srpski doktor bilo čega. On je prvi poceo fantazirati o Serviji od Jadrana do Crnog mora i da su to sve Servi, teski kompleksi su u pitanju . Problemi na ovim prostorima nastaju izmisljanjem tzv Srba i Srbije u 19 stoljecu kad ti bivsi robovi i kmetovi koji su dovodeni sa svih strana tj Servi sad vise ne zele biti robovi i kmetovi i sad bi malo glumili gazde, i tada krece teska mitomanija i lazi i falsificiranje svega i svacega, sve sto imaju danasnji tzv Srbi pokrali su od okolnih naroda fasisticka sekta SPC je najvece zlo ovih prostora . Sva servska (robovska) povijest se sastoji od pokusaja zauzimanja teritorija svojih bivsih gospodara,ali im bas ne ide, a detektor laži je najveci servski neprijatelj
    14 88% 2
  • trolokva trolokva

    19.01.2015 u 08:53h

    ljudi moji o cemu mi ovdje uopce raspravljamo,pa samo spominjanje takve teze je ponizavajuce u uvrijedljivo za nas Hrvate,a kamo li raspravljat o tome,a srbi ko srbi sto reci o njima...
    11 92% 1
  • man_cro man_cro

    19.01.2015 u 10:03h

    Fenomenalan tekst kao podsjetnik svim Hrvaticama i Hrvatima što smo prolazili i kolika je bila cijena slobode od Srba, Talijana, Mađara....
    10 83% 2
  • abbott

    19.01.2015 u 11:47h

    Probali su jednom , ne tako davno. Sad nas cuva NATO , a to je nesto vise od onih10 lovackih pusaka i par glisera . Za vrijeme Juge , Beooogradjani su obozavali Dbk. Imali su par svoji kafana sa rostiljem i pevaljkama. Na otvaranju Igara svirao je orkestar Titove garde ... Bre , bre , na sve strane. Mi smo im govorili : - molim te , ne "brekci" na moru , kvaris ambijent .
    10 77% 3
  • karamarko

    19.01.2015 u 11:37h

    oni su mrzitelji cile HR i kako onda da budu ravnopravni u njoj
    9 82% 2
  • bok

    24.01.2015 u 20:44h

    Da, da. a neki sanjaju o nekakvoj novoj Jugoslaviji i laprdaju s pojmom "regija". Bem ti regiju...
    8 80% 2
  • tracy tracy

    19.01.2015 u 09:50h

    dobar clanak. KK monarhija je bila preteca EU gdje su Hrvati bili ravnopravni s ostalim narodima to . Medjutim srbo-komu Propaganda je uvijek pokusavala navesti kako su Hrvati bili ugnjetavani . KK monarhija je bila rigidna i zakon se provodio a to je onda tumaceno kao ugnjetavanje. Tradicionalno kriminalni Hrvati su dobili ovo sto sad imamo a to je nezadovoljavajuce. Zato nam je jedini izlaz neka druga asocijacija s Austrijom i Njemackom , EU se bude raspao mozda i za 5godina. Zanimljivo je da su stranci pravedniji prema nama nego vlastita struktura parlamenta i vlasti.
    5 63% 3
  • realnim realnim

    19.01.2015 u 09:01h

    tuI danas postoje osobe u Hrvatskoj koje zele da unesu razdor u Hrvatskom narodu da ih djele na slavoniju dalmaciju istru .Pogledajte samo probleme u nogometu i razdor zbog Dinama i Hajduka,mnogi to ne nerazumiju to su perfidni nacini.Koliko je smo clanaka protiv Hrvata iz Bosne i Hercegovine a treba napisati da djelovi Hrvatske koji su granicili sa BiH u kojima su zivjeli Hrvati nisu okupirani niti poruseni od strane Srba u Domovinskom ratu .Naprimjer Split Metkovic,Slavonski Brod .a drugi kao zapadna slavonija Jasenovac ,Dubrovnik,Cavtat su okupirani ili bombardovani
    5 63% 3
  • delminium

    03.12.2016 u 12:28h

    Zato jer nema srba zapadno od rijeke Drine, kad govorimo o pravoslavcima zapafno od rijeke Drine govorimo o vlasima i Cincarima. Ovo nema veze s Dubrovnikom jer u njemu zive Hrvati katolici.
    2 100% 0
  • jujo jujo

    18.01.2015 u 20:11h

    Zasto spominjete za miloga boga svaki dan te srbe. I kakav je to clanak ??? Da nije taj mozda od jednog novinara koji bi htio da se Dubrovnik prepise srbiji. Molim vas izbacite tog pisarcica iz redakcije.
    10 50% 10
  • Ne_Bumo_Se_Dali Ne_Bumo_Se_Dali

    19.01.2015 u 10:31h

    Ovako izgleda članak koji zanemaruje bitno pa onda prede mrežu od mnogo nebitnih činjenica. Dubrovčani "nijesu" u velikoj većini htjeli biti Srbi, jer bi onda potpali pod vlast barbara u svom zaleđu ili na svom istoku (Crnogoraca s kojima su bili zajedno do osnivanja Basnbovine Hrvatske 1939. godine). A sličan razvoj se događao i u Dalmaciji kad su mnogi Dalmatinci paktirali sa Srbima (na primjer na Visu gdje je čak bila izgrađena i pravoslavna Crkva za viške katolike koji su dobili crkvenu (katoličku) zemlju od države pod uvjetom da prijeđu napravoslavlje. A što se tiče Austro-Ugarske, ona je svoju sudbinu prokockala, jer se nije na vrijeme prilagodila težnjama svojih naroda pa nije na pimjer osnovala "Jugoslavensku krunovinu" kao što je htio ubijen pronc Franjo Ferdinand, većžnije htjela (Franjo Josip) ni Dalmaciju priključiti Hrvatskoj (koja se, gle čuda - zvala "Trojedina kraljevina Dalmacija, Hrvatska i Slavonija"), a da ne govorimo o Bosni i Hercegovini. Zbog toga i komadanja Austro-Ugarske (Italija,) bilo je nužno i prirodno da Hrvati potraže saveznika u Srbiji koja je time dobila sjajnu priliku da svori demokratsku Jugoslaviju, ali ju je i ona prokockala, jer joj se svidjelo da igra ulogu male balkanske imperije. Konačno priliku da stvori demokratsku Jugoslaviju imao je i Tito (ma tko on bio) 1949. godine kad je ušao u Balkanski obrambeni savez i brže-bolje iz njega pobjegao, jer je shvatio da mu ostanak na Zapadu neće osigurati doživotno vladanje. Demografski procesi na području bivšeJugoslavije zapadno od Drine još nisu završeni, a njihov završetak usporen je stalnim pokušajima da se miješani narodi, pogotovo na području BiH, međusobno razdvajaju, a svizajedno da se drže izdvojenima iz geopolitičke cjeline koju čine Hrvatska i BiH. Sad je opet prilika da se i taj problem, dakako demokratski, a ne vezivanjem za nacizam, fašizam i komunizam, definitivno riješi i na području Hrvatske konfederacije osigura trajan mir.
    1 50% 1
  • tomi.to tomi.to

    19.01.2015 u 23:24h

    Za razliku od nekih prica o toboznjem privilegiranom statusu Hrvata u Austro-ugarskoj, preko tisucu Dubrovcana-katolika, medju njima mnogi vodeci gradjani, su se deklarirali Srbima-katolicima, krajem 19. stoljeca i pocetkom 20. I to su ucinili upravo jer su se osjecali ugrozeni u doba Austrougarske vladavine i »khuenovštine« hrvatskog Bana Khuen-Hedrevay-a, koji je gazio po pravima Hrvata. To doba mnogi hrvatski povijesnicari smatraju najtamnijim za hrvatski narod, uporabljajuci rijeci ko strahovlada i slicno. Danas se vise ulica u Dubrovniku imenuju po tim poznatim Srbima-katolicima - Šetalište Nika i Meda Pucića, Ulica Pera Budmanija, Ulica Baltazara Bogišića, Bogišićev park, spomenik Baltazaru Bogišiću na cavtatskoj rivi, itd
    3 38% 5
  • davortm davortm

    19.01.2015 u 10:51h

    @kolinje - Srpske medalje na svijetskim vaterpolo prvenstvima - 4 zlate i 10 ukupnih medalja (najvise u svijetu), Hrvatske medalje - jedna zlatna i 4 ukupnih medalja
    1 17% 5
  • davortm davortm

    19.01.2015 u 11:44h

    @petar - mislis da se Srbi u HR trebaju ponasat ko Hrvati u Bih. Hag je presudio da je Hrvatska pocinila agresiju nad Bih, s namjerom da stvori Veliku Hrvatsku, i za to Hag je osudio Hrvate za zlocine protiv covjecnosti nad Bosnjacima, Hrvati pobise vise Bosnjaka u hrvatsko-muslimanskom ratu no sto je pobijeno Hrvata u Vukovaru... Znaci danas trebaju Srbi u Vukovaru vijorit isti broj srpskih zastava, ko sto Hrvati viojere hrvatske zastave u Bih. Srbi u Vukovaru bi se trebali ugledat na Hrvate u Mostaru koji su lani minirali spomenik bosnjackim braniteljima, itd, I tek kad Srbi u Hrvatskoj ucine sve to isto ko Hrvati u Bih, zasluzuju bit ravnopravni
    1 17% 5
  • El Indio El Indio

    19.01.2015 u 12:55h

    Dubrovcani srbi?
    1 17% 5
  • delminium

    03.12.2016 u 12:28h

    Zato jer nema srba zapadno od rijeke Drine, kad govorimo o pravoslavcima zapafno od rijeke Drine govorimo o vlasima i Cincarima. Ovo nema veze s Dubrovnikom jer u njemu zive Hrvati katolici.
    2 100% 0
  • ravnica1 ravnica1

    20.11.2015 u 20:56h

    Da se moglo pitati gospare prije nego sto im je Napoleon unistio Republiku ne bi Dubrovnik bio ni srbski ni hrvatski. Danas je nesumnjivo pripada Hrvatskoj.
    0 0% 0
  • Gunny01 Gunny01

    08.09.2015 u 07:00h

    Dubrovčani su Dubrovčani... ni Hrvati ni Srbi. Danas "Dubrovčani" više ne postoje, izumrli su. Od dolaska Austrougarske, Dubrovnik su naselili došljaci iz okolnih sela. Potporu ovome možete naći u Dubrovačkom Arhivu. Zašto danas nigdje ne nalazimo obiteljska prezimena Dubrovačkog plemstva iz doba Republike? Dubrovačka Republika je dolaskom Napoleona prestala postojati i ukinute su plemićke titule i status starih Dubrovčana. Nakon što je car "Franjo" Josip preuzeo kontrolu, delegacija Dubrovačkog plemstva je otišla u Beč da od cara traži logičan povratak na stanje prije Napoleona. Međutim, car ih nije htio ni primiti, već ih je sve stavio pod Hrvatsku šahovnicu. Iz prosvjeda, dubrovačko plemstvo se proglasilo Srbima katolicima, samo da ne budu Hrvati. Pošto su uvidjeli da je gotovo s njihovom Republikom i izgubljena je sva nada za svijetlu budućnost, učinili su nešto jedinstveno u povijesti... zarekli su se da neće imati potomaka. Njihova prezimena očuvana su samo kod potomaka između plemstva i sluga, koji su se također nacionalno izjašnjavali kao Srbi katolici. Početkom devedesetih godina 20-tog stoljeća, postojala je inicijativa sa Srpske strane (Aleksandar Apolonio), da se vrati Dubrovačka Republika. Tuđman je u Karađorđevu "prodao" Dubrovnik Miloševiću za dijelove BiH. Dubrovnik je u ratu trebao pasti, ali nije zbog herojskog otpora Hrvatskog i Dubrovačkog naroda. Dolaskom Hrvatske umrle su još jednom nade da će ikada više postojati Republika. Tako su Dubrovčane ubila dva "Franje"... Habsburg i Tuđman. Danas u Dubrovniku živi miješano potomstvo Dubrovačkih sluga iz Primorja i Konavala, Hercegovaca, Srba i ostalih.
    1 17% 5
  • bok

    24.01.2015 u 20:44h

    Da, da. a neki sanjaju o nekakvoj novoj Jugoslaviji i laprdaju s pojmom "regija". Bem ti regiju...
    8 80% 2
  • tomi.to tomi.to

    20.01.2015 u 02:49h

    btw, zanimljivo da su na fotografiji dvije zastave trobojke, od kojih lijeva izgleda da je hrvatska, a desna srpska
    2 25% 6
  • tomi.to tomi.to

    19.01.2015 u 23:24h

    Za razliku od nekih prica o toboznjem privilegiranom statusu Hrvata u Austro-ugarskoj, preko tisucu Dubrovcana-katolika, medju njima mnogi vodeci gradjani, su se deklarirali Srbima-katolicima, krajem 19. stoljeca i pocetkom 20. I to su ucinili upravo jer su se osjecali ugrozeni u doba Austrougarske vladavine i »khuenovštine« hrvatskog Bana Khuen-Hedrevay-a, koji je gazio po pravima Hrvata. To doba mnogi hrvatski povijesnicari smatraju najtamnijim za hrvatski narod, uporabljajuci rijeci ko strahovlada i slicno. Danas se vise ulica u Dubrovniku imenuju po tim poznatim Srbima-katolicima - Šetalište Nika i Meda Pucića, Ulica Pera Budmanija, Ulica Baltazara Bogišića, Bogišićev park, spomenik Baltazaru Bogišiću na cavtatskoj rivi, itd
    3 38% 5
  • nekakav

    19.01.2015 u 17:16h

    dubrovčani nisu imali neki pretežiti nacionalni identitet, osim što su bili 'dubrovčani'. znači, nisu se izjašnjavali većinski ni kao hrvati, ni kao srbi. važnije im je bilo biti 'dubrovčan' nego nešto od ove dvije nacionalne grupe. koje su sasvim iste kad se tiče prisvajanja teritorija i stanovništva. vidim da se autor o austrougarskoj raspisao kao da je to bila carevina u kojoj su hrvati bili ravnopravni i poštovani građani. a ne kao što radić i njegovi suvremenici pišu o tamnici naroda. daj, autore, malo se raspitaj kod starijih, što je i kakva bila ta monarhija. kad je to car krenuo s promjenama, davanjem više ovlasti i slobode (!) hrvatima, slovacima, mađarima, slovencima, česima, moravcima... zar zbilja misliš da su hrvati tako rado ratovali za austrijance? bili su jako hrabri, zbilja? pa lijepo, samo se tako može objasniti silne desetke tisuća pobijenih u austrijskim ratovima sa svima oko sebe. kako to da je austrijanac tako malo poginulo? kako su tek oni bili velike kukavice, nisu se ni na bojište dali! a što se tiče dubrovnika, jel naš hrvatski, ili njihov srpski, to je riješena stvar. mi hrvati smo osvojili dubrovnik i on je sada naš. to što marulić piše jest književnost dubrovnika, ne hrvata, i ne srba. tu mi i jedni i drugi prisvajamo sasvim drugu i tuđu književnost i umjetnost.
    1 14% 6
  • osnivačTuđman

    19.01.2015 u 12:58h

    A naslov nije tendencijozan.Eeeeeee moj novinarčiću.Pa ti si prešišao i Milana Jajčinovića.
    1 13% 7
  • mare0801 mare0801

    19.01.2015 u 12:55h

    gledati ću skratiti maksimalno,jer bih mogla do sutra.Rođena u dubrovačkoj obitelji,nalik mnogima oko nas u gradu,bila sam prilično iznenađena,živeći po drugim krajevima Hrvatske,koliko smo nacionalno svijesniji i upućeniji u povijesne okolnosti,od vršnjaka. Odavno su naši stari živjeli sa srpskim nebulozama,i uzvraćali im gospodski,odgajajući u hrvatskom duhu svoju djecu. Taj srpski kompleks,zvani Dubrovnik krasno je dijagnosticirao veliki pisac Mirko Kovač,rođenjem Crnogorac,proveo život u Srbiji,umro u Hrvatskoj,u svom romanu "Grad u zrcalu".S pozicije brđanina iz nekog Trebinja ili Bileće,taj grad,tako blizu,a tako daleko,bio je nedostižna metafora svijeta,koji se otvara kada uđeš u njega,nekog praga koga svi žele prijeći,i čiji komadić svi žele imati.Pa tako Kovač govori o pjesniku,Jovanu Dučiću,Trebinjcu,iz Popova polja,koji je čak izmišljao neke dubrovačke grofovske pretke,nastojeći ugrabiti komad te svjetlosti i aure,kojom je Grad,zračio.Svaka ugledna familija,kaže Kovač,imala je nekog izmišljenog rođaka u Gradu,nekog pretka,ili vanbračnog sina,posijanog po hercegovačkom kamenjaru,koji ju je činio važnim i davao joj na cijeni. Izdvojenost Dubrovnika u hrvatskoj povijesti,izolacija i samostalan razvoj,uvijek se činila kao slabost,koju su htjeli iskoristiti Velikosrbi.Ali ,upravo suprotno,ta posebnost,bi morala biti osnova silnog ponosa Hrvatske ,što ima Dubrovnik,grad,de facto slavniji od nje same,i to koristiti kao jedinstven primjer nacionalne opstojnosti,koja je bila konstantno ugrožavana.
    3 33% 6
  • El Indio El Indio

    19.01.2015 u 12:55h

    Dubrovcani srbi?
    1 17% 5
  • osnivačTuđman

    19.01.2015 u 12:54h

    A rvacka postoji i kotira kao i kuna u kreditima.Hihihihihihihihiiiiii.
    1 13% 7
  • osnivačTuđman

    19.01.2015 u 12:53h

    Zato što su svi Srbi Dubrovčani protjerani 91 god.Zato Dubrovčani nisu više Srbi.Ti Srbi su sada prognani Dubrovčani.U ostalom kao i u svim gradovima "demokratske" rvacke.Al u svakom zlu neko dobro.
    0 0% 7
  • davortm davortm

    19.01.2015 u 12:30h

    @kladionica - ja doslovno citiram Merkel, docim ti izmisljas kretenizme u njeno ime. Idi se javi Merkel osobno da joj ti "objasnis" sto je ona ustvari mislila
    2 25% 6
  • davortm davortm

    19.01.2015 u 12:15h

    Merkel je lani u Dubrovniku dala svoju punu podssku boljim odnosima i zbiljzavanju u regiji, na sastanku regionalnih predsjednika. Tako za razliku od balkanskih huskackih novinara koji izmisljaju kako rasplamsati mrznje, toboze u odgovoru na neki toboznji anonimni komentar u nekom blogu, Merkel i normalna Evropa se zauzimaju za bolje odnose u regiji
    1 14% 6
  • davortm davortm

    19.01.2015 u 12:09h

    @kladionica - btw, kad je Merkel pisla da prva prioriteta Kolindi mora biti da se cijeli zapadni Balkan mora pridruzit EU, tu je konkretno mislila na Srbiju, Bih i Crnu Goru
    0 0% 5
  • davortm davortm

    19.01.2015 u 12:04h

    @kladionica - neces ti odlucivat vec ce Merkel ili tko god ju nasljedi. A Merkel je napisala pismo Kolindi, da joj prva prioriteta treba biti da se cijeli zapadni Balkan pridruzi EU
    0 0% 6
  • abbott

    19.01.2015 u 11:56h

    O lijepa , o draga , o slatka Slobodo , dar u kom sva blaga visnji nam Bog je do ...........
    19 95% 1
  • davortm davortm

    19.01.2015 u 11:55h

    @kladionica - Njemacka, koja nije nasljednica nacisticke Njemacke, jos dan danas isplacuje odstetu Zidovima i do nedavno je i drugima isplacivla odstetu za 2. svijetski rat. Docim Hrvatska nije isplatila ni lipe Zidovima ili bilo kome drugom za ustaske genocide, dok istovremene danas isplacuje 17.000 ustaskih penzija, Cak ni Srbija ne isplacuje penzije cetnicima, jer su tamosnje partizanske organizacije to sprijecile... A osim toga Hag je takodjer presudio Hrvatsku agresiju nad Bih, u kojoj Hrvati pobise vise Bosnjaka, no sto je pobijeno Hrvata u Vukovaru, premo tome nek Srbija plati odstetu kad i Hrvatska plati odstetu Bih
    3 30% 7
  • davortm davortm

    19.01.2015 u 11:49h

    @kladionica - da, i svi zapadni povijesnicari pisu da su ustashe bili daleko najvece genocidne ubojice na ovim prostorima, Znaci svi Hrvati kolektivno odgovorni za ustaske genocide, ko sto su svi Srbi odgovorni za sve srpske zlocine
    0 0% 5
  • abbott

    19.01.2015 u 11:47h

    Probali su jednom , ne tako davno. Sad nas cuva NATO , a to je nesto vise od onih10 lovackih pusaka i par glisera . Za vrijeme Juge , Beooogradjani su obozavali Dbk. Imali su par svoji kafana sa rostiljem i pevaljkama. Na otvaranju Igara svirao je orkestar Titove garde ... Bre , bre , na sve strane. Mi smo im govorili : - molim te , ne "brekci" na moru , kvaris ambijent .
    10 77% 3
  • davortm davortm

    19.01.2015 u 11:44h

    @petar - mislis da se Srbi u HR trebaju ponasat ko Hrvati u Bih. Hag je presudio da je Hrvatska pocinila agresiju nad Bih, s namjerom da stvori Veliku Hrvatsku, i za to Hag je osudio Hrvate za zlocine protiv covjecnosti nad Bosnjacima, Hrvati pobise vise Bosnjaka u hrvatsko-muslimanskom ratu no sto je pobijeno Hrvata u Vukovaru... Znaci danas trebaju Srbi u Vukovaru vijorit isti broj srpskih zastava, ko sto Hrvati viojere hrvatske zastave u Bih. Srbi u Vukovaru bi se trebali ugledat na Hrvate u Mostaru koji su lani minirali spomenik bosnjackim braniteljima, itd, I tek kad Srbi u Hrvatskoj ucine sve to isto ko Hrvati u Bih, zasluzuju bit ravnopravni
    1 17% 5
  • ravnica1 ravnica1

    19.01.2015 u 11:41h

    Dubrovnik je nedvojbeno hrvatski. Da se moglo pitati gospare prije nego sto im je Napoleon srusio Republiku ne bi bio ni srpski ni hrvatski.
    3 33% 6
  • karamarko

    19.01.2015 u 11:37h

    oni su mrzitelji cile HR i kako onda da budu ravnopravni u njoj
    9 82% 2
  • davortm davortm

    19.01.2015 u 11:31h

    @kolinje - Hrvati u Mostaru porusise Stari most, koj je na UNESCO popisu svijetske kulturne bastine, Mozes si vidjet klip toga na Youtube, I to razrusise Stari most i Mostar daleko vise no sto je Dubrovnik bio razrusen, Znaci svi Hrvati kolektivno odgovorni za to barbarsko unistavanje svijetske kulturne bastine, ko sto su svi Srbi odgovorni za Dubrovnik
    2 25% 6
  • markomario markomario

    19.01.2015 u 11:19h

    nepoznavanje povijesti - nisu srbi samo u nišu, već su se spustili i do mora, do dubrovnika razne familije, a dubrovčani su trgovali u južnoj srbiji s rođacima.
    1 14% 6
  • Posmatrac NEU

    19.01.2015 u 11:10h

    Jedan članak ne može izbrisati istinu, zato jer ga je pisala subjektivna osoba. Naravno to subjektivnom čitalaštvu nimalo ne smeta, dapače. Krasan članak, odličan tekst, još malo takvih tekstova i još više EU saksija po srpskim automobilima !
    0 0% 5
  • davortm davortm

    19.01.2015 u 11:08h

    Da zakljucimo s ovim glupostima - Dubrovcani govore istocno-hercegovckim dijalektom, ko i mnogi Srbi u istocnoj Hercegovini. Ti Dubrovcani i istocno-hercgovacki Srbi su si najsrodniji, tako da je to manje-vise jedan narod. I oni koji su govorili latinskim "raguzanskim" nisu bili Taljani, vec isti narod koj je govorio taj latinski jezik, ostatak od Rimljanske vladavine, Tako da govoriti o nekoj bitnoj razlici medju tim "narodima" je bezsmlica, a pogotovo razlike u vjeri (to jest katolicanstvo ili pravoslavlje), niposto ne znaci da su to razliciti narodi, ko sto ni katolicki i protestanstki Njemci nisu razliciti narodi. Prema tome nazivi poput "Hrvati" ili "Srbi" su beznacajni, kad su si "hrvatski" Dubrovcani i istocno-hercegovacki "Srbi" daleko srodniji, no npr Dubrovcani i Splicani ili Zagrebcani
    2 25% 6
  • markomario markomario

    19.01.2015 u 11:03h

    To je strašno da se nekoliko naroda i utjecaja kultura svede na jednu dimenziju. Talijani su potpuno odustali od toga da dokazuju koliki su utjecaj imali na razvoj Dalmacije i uopće fizičku prisutnost. Vide da nema smisla borit se sa jednodimenzionalnim hegemonima. Ali povijest ispravlja sve greške, za 200 godina u udžbenicima će stajati italo-dalmatinska renensansa jer je to jedino ispravno.
    0 0% 6
  • davortm davortm

    19.01.2015 u 10:51h

    @kolinje - Srpske medalje na svijetskim vaterpolo prvenstvima - 4 zlate i 10 ukupnih medalja (najvise u svijetu), Hrvatske medalje - jedna zlatna i 4 ukupnih medalja
    1 17% 5
  • davortm davortm

    19.01.2015 u 10:45h

    @markomario - pa sad mozda ima nesto na tome da je Dubrovnik postigao to sto je, posto je bio mjesanica kultura. Al to je posve drukcije od taljanskog fasizma i razno-raznih balkanskih, ustasko-cetnickih fasizma koji samo gledaju da izbrisu sve ostale kulture
    0 0% 6
Pregledaj sve komentare