Oh, Misti,
drago mi je da moje riječi dopiru do tebe. Inače ti ne bi ni znao da su izrečene “u ambisu nezadovoljstva i frustracija”! :-) :-) :-)

E to je već malo bolje, misty.
Ne ide mi baš od ruke, al’ molit ću i ja za tebe. Vjerovatno džabe. Meni ovakvom sigurno neće uslišati molbe, a ti se i dalje trudiš spominjati ga uzalud.

@geo, profesor se obraća kršćanima, ako nisi primjetio … onim posrnulim i lijenim

Nego, i svećenici se ispovjedaju i to MOŽDA pred onima ‘čija je savjest šporkija’.
Isus ih je ovlastio da u njegovo ime opraštaju i otpuštaju grijehe. Svećenik u Crkvi je ‘in persona Christi’, vidljivi znak Kristove prisutnosti. Osobno sam puno puta iskusio djelotvornu ljubav Božju koja dolazi po iskrenoj i skrušenoj ispovijedi. Pa i sam znaš koliko pozitivan učinak ima kad imamo priliku nekom prijatelju samo izreći ono što nas muči. Onaj tko se ispovijeda posvjedočit će da oslobođenje koje nastupa po ispovijedi daleko nadvisuje jedno takvo iskustvo.

@Misti, ne bi on smio tako ni samo svojima govrit, jerbo
ih dovodi u zabludu.!!!
Uvjerava ih da su svi drugi u NEREDU!!!
A to jednostavno nije istina!!

Točno, da pozitivan učinak ima kada se “ispovidiš” PRIJATELJU!!!

Pravi prijatelji se “ispovidaju” jedan drugom , kad ih nešto muči, kad su u dilemama ….

Ali ne da “operu grižnju savjesti, da operu šporku savjest”!!!
Ivančić to misli, da grešnici idu na pranje griješne savjesti!

A to nema veze sa odnosom dvaju prijatelja.

I to Ivančićevo ispovidanje je Crkva uvela kako bi mogla lakše i bolje
kontrolirati svoje članove.
Dalo bi se na tu temu pričat!!

Osmišljen je on već davno, Darko. Samo čeka da se počne široko primjenjivati preko vladajućih garnutira koje će ga uvesti u zakone kao i na osnovu “blagoslova” medija koji će nas uvjeriti da je sve to za naše dobro. Znaš ono: manje papira, manje hodanja, manje birokracije, sve jednostavnije itd.

@ abakus: da, nije problem u staroj i poznatoj ideji, nego što se sad o tome već govori na ovakav način, praktički se priprema teren. Umjesto da nastavnici osvijeste djecu koliko je takvo što pogubno po njihovu autonomiju, ovdje profesorica igra ulogu mentora. Ne znam, meni je ovo najmračnija vijest u zadnjih nekoliko mjeseci.

@ Lethe: naravno da ima onih koji su oduševljeni tom idejom, i to naprosto kao tehnološkim “dostignućem”. Transhumanizam, kiborgizacija itd. Kako bilo, čak i ako netko knjigu Otkrivenja ne smatra relevantnom, meni se takvo što čini krajnje odbojnim.

@ abakus: ja nastojim sagledati stvari i “s druge strane”, ali da, postoje i ‘relativistički fundamentalisti’ koji bi sravnili sve i sva.

Zoran Vignjević says:
18.06.2012 at 13:58
@abakus
Hvala na vašoj porciji percepcije.
“slobdona volja znači da smiješ činiti što hoćeš, ali da ćeš i primiti nagradu ili kaznu prema onome što si činio – nagradu za DOBRO, a kaznu za ZLO.”
Potpuno se slažem s vama. Svaki korak kojeg napravimo nosi sa sobom svoje posljedice jedino što ljudska vrsta sebi uzima za pravo osuđivati. Pokušajte me pratiti!

U kojem momentu ste vi došali na ideju da se ja drogiram? U momentu kada ste moje pisanje usporedili sa svojim razmišljanjem. Sa vašom istinom ili shvaćanjem svijeta. Ja ovako “nadrogiran” poštujem vaše mišljenje i pitam se zašto vi tako razmišljate? Što je to što vas motivira da tako razmišljate. Vi s druge strane razmišljate (tako ja to vidim), njegovo je razmišljanje drugačije od mojeg pa ne valja. Znači pravite usporedbe. Kada ne bi radili usporedbe, situacija bi bila drugačija.
Ja sam ZVIJER jer ne razmišljam kao vi.
Kako se ZNA što je dobro a što loše u ovom slučaju? Ako pratimo zakon, onda je dobro ili mi želite reći da zakon ne valja. Nekakva većina je dolučila što je dobro a što zlo u ovom slučaju. Znam, nekada nam ne odgovara ono što većina odlučuje ali to je stvarnost. Molim vas nemojte se pozivati na božje zakone jer to je samo vaša interpretacija istih. Ako će neko odgovarati za ono što je učinio pred bogom ili nečim drugim dozvolite mu da to tako i bude a u međuvremenu možemo samo reći.
“Oprosti mu bože jer ne zna što čini!”

Hvala
Zoran Vignjević ( a vi se zovete kako?

Darko

Da, postoje, ali samo do trena kad njih nešto neugodno pogodi, kakvo prozivanje ili nešto, ne daj Bože, puno ozbiljnije: onda svi ti “relativistički fundamentalisti” najednom promijene ploču i udare u kuknjavu i tužakanje… :) I to daleko većom kuknjavom nego što bi inače normalan čovjek koji nikad ne bi rekao da “ništa nije dobro niti loše nego jednostavno je” reagirao na neko zlo koje je njemu učinjeno.

@ abakus: tebi, ali svi će moći pročitati :)

Dakle, mene je taj sklop, “kultura do 1945.”, u spomenutom kontekstu asocirao na “kulturu” NDH, dakle, u tom sklopu nisam iščitao ništa pozitivnoga (premda će netko primijetiti da je bilo nekog kulturnog života u to doba, i to bez navodnika, ali to je druga tema, i o tome se može raspravljati pro i kontra, argumentirano dakako).

Na što je tebe taj sklop asocirao, to ti znaš. Ja mogu smatrati ovo ili ono, zašto bi to bilo važno? U tvoju polemiku s @ rahanom ne želim ulaziti. Osobno mislim da nitko zdrave pameti ne može smatrati “sustav vrijednosti” ustaša i nacista (kao ni ostalih koji su ubijali nevine ljude ili ljude koji nisu imali pošteno suđenje) pozitivnim.

geomir says:
17. lipanj 2012. at 10:21 poslijepodne

@Misti, ne bi on smio tako ni samo svojima govrit, jerbo
ih dovodi u zabludu.!!!
Uvjerava ih da su svi drugi u NEREDU!!!
A to jednostavno nije istina!!
————————————

@geo,
kršćanstvo, kao i sama Biblija, polazi od toga da “svi sagriješismo” i da nam svima treba milosrđe Božje.
U prvim stoljećima Crkve obraćenje od grijeha je išlo preko ‘starijih’ članova obitelji (Sv.Pismo navodi primjere kako se ‘obratio on i sva njegova obitelj’). Kasnije kad je kršćanstvo postala slobodna i službena vjeroispovijest postavilo se pitanje krštavanja male djece, međutim to je sa sobom povuklo i jednu problematiku, koja se tiče svjesnog i slobodnog izbora, pa je uvedena Potvrda (Krizma). Tako npr. kod se pravoslavaca i dalje krštenje i mazanje uljem spasenja događa sve u jednom. Nemaju Potvrdu na prelasku iz dječje u odraslu dob. Kod katolika krštenik kroz Potvrdu ‘obnavlja’ svoju vjeru tako što svjesno i slobodno pristaje uz Krista, a uvjet tomu je skrušena i ponizna ispovijed koja otvara vrata drugim sakramentima, tj. obnovi sakramenata inicijacije. Na žalost, mnogi se ne pripreme valjano, nego je ‘obave’ formalno, tako da se može reći da zapravo i nisu srcem pristali uz Isusa i Njegovo učenje. Dokaz tomu je što se potom okrenu iskustvu tijela i svijeta (tjelesnim užicima i slavi svijeta), što će reći da nemaju iskustvo Duha. Još kad k tomu dodamo da se dobna granica Ženidbe podigla daleko iza adolescentne faze, koja kao da za mnoge ne prestaje ni nakon 30-tih (zbog nedostatka osjećaja za žrtvu i odgovornog prihvaćanja životnih obaveza) čemu pogoduju ovaj potrošački mentalitet i duh hedonizma, tada dobivamo ‘kršćanina’ na papiru, koji u većini slučajeva zna ‘na čemu je’, ali i koji ne zna da su vrata ‘povratka’ (iskustvo Duha, tj. Novog rođenja) skrušeno, raskajano i ponizno srce. Oni pak koji znaju da je valjana ispovijed uvjet povratku u kuću milosrdnog Oca nerijetko pribjegavaju ‘odgađanju’, tj. kalkuliraju. Malo bi da sjede na jednoj, a malo na drugoj stolici. Htjeli bi i Boga i bogatstvo, i milost Božju i užitke zemaljske.
Dakle, nije samo da su ‘ostali’ koji se ne izjašnjavaju kao kršćani U NEREDU, nego i svi oni koji žive kao da nisu kršteni.
Znam da ova tema otvara brojna pitanja ZAŠTO i odgovore ZATO i da bi se mogla razvući do u nedogled, poput onih o spasenju nekrštenih, no da skratim, ono što ti mogu reći: “Ako te savjest tvoja ne optužuje, slobodno živi po njoj. Ja nisam niti mogu biti gospodar tvoje savjesti. Ako misliš da je tvoj život ispunjen smislom i da ti ne treba Spasitelj, ti živi kako si i živio. Ja pak mislim da se odbacivanjem vjere čovjek ne može riješiti sumnje: ‘A što ako ipak jest … ?’ Sumnja ostaje i ona nagriza ‘vjeru’ da ne postoji osobni Bog samim tim što čovjek nije apsolutan i savršen, nego ograničen. Nemoćan da svojim snagama riješi temeljna egzistencijalna pitanja koja ga muče, a koja on periodično potiskuje i na mjesto odgovora na njih nastoji ‘ustoličiti’ neke ‘svoje vrijednosti’, on pribjegava surogatima koji stvaraju privid sreće, što u konačnici opet dođe na isto kao kad govorimo o onim kršćanima koji znaju, ali ne žele promjene u svom životu, tako da je tu zapravo riječ o jednoj te istoj kovanici s licem i naličjem. Ono što pak kod nekih stvara zabunu jest kako jedan čovjek koji se izjašnjava kao nevjernik može moralnije (a nerijetko i duhovnije) živjeti nego netko tko se izjašnajva deklarativno kao vjernik, a živi kao ‘poganin’. Eto može, no to uopće ne zadire u pitanja, tj. opstojnost vjerskih istina. Evo, ja npr. mogu tebi puno bolje prezentirati (s teološke strane) kako stvari stoje kad je riječ o sakramentu ispovijedi, no to uopće ne znači da ja osobno imam više povjerenja i poudanja u Boga od tebe. Zbog nekih razloga ja mogu da nemam vjere niti kao ti kod koga je ona velika kao npr. zrno gorušičino. Za onog poganina ‘rimskog stotnika’ Isus reče da ne nađe vjere takve u cijelom ondašnjem Izraelu, što će reći da ju je imao veću nego oni (apostoli) koji su uz Njega hodali sve tri godine Njegovog javnog djelovanja i gledali silna čudesa koja je činio. Na dojavu kako je Stotnikov sluga bolestan i da dođe ozdraviti ga Isus odgovara Stotniku da ide kući i da će On doći za njim, međutim Stotnik odgovara: “Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego SAMO RECI RIJEČ i ozdravit će moj sluga!”
Evo @geo, ovdje je riječ o vjeri koja je povjerenje i pouzdanje u Božju moć i milosrđe. Nju može neka bakica iz nekog sela (iz neke zagorske ili ličke zabiti, koja ni grada ni metropole nije vidjela, a niti nogu svojih do gležnjeva umočila u Jadranskom moru) imati veću nego neki visokoobrazovani teolog s Gregoriane, ili ja koji ovdje s tobom o vjeri mudrujem.
Prije nekih 25 godina sam naišao na jednu skriptu za studente prve godine teologije (‘Fundamentalna teologija’) od profesora Ivančića i u njoj sam naišao upravo na ovo o čemu ti sad govorim. Plus toga, donekle sam upoznat s njegovom Hagioterapijom, koja je kao takva priznata i vrednovana i u crkvenim i izvancrkveno-znanstvenim krugovima, tako da mogu reći da znam da to što mu prišivaš ne stoji (kao ni @abakusovo uočavanje ‘nedostatka’ riječi Isus i grijeh). Upravo je on taj koji je ‘liječenje duha’ približio i ateistima i vjernicima, bez razlike što su po uvjerenju. Velike rezultate postiže pri liječenju oboljelih od PTSP-a, a njegovi su svojevremeno znali imati duhovne vježbe i za rimsku kuriju.
Nemoj da se više ‘trošim’. Preveć si paušalno izrekao svoje mišljenje. Bit će da si vođen prilikom za contru? :))

rahane
Nisi u pravu što se abakusa tiče. U malo čemu se ja i on slažemo, ali jedno je sigurno- u “abakusovom sistemu” ni tebi, nit ikome drugome, neće usfaliti dlaka sa glave. I moći ćeš pričati štogod poželiš.
Čovjek iznosi svoje mišljenje, protiv je ovoga ili onoga, ali, bogami, ne čuh da je ikad zucnuo nešto u stilu “pedere (komunjare? ustaše? liberale) na liječenje!” Naprotiv, ne jednom sam se uvjerio kako napada one koji zastupaju takva stajališta. Zato i nije baš omiljen kod naših “katolika”. Jednako kao i kod ateista.
Ono što je najbitnije jest: Što ne želi sebi- ne želi ni tebi. Kao takav, ima se pravo zalagati za “štogod mu srce poželi”. Evo, odvalit će i meni jednu, jer relativiziram. Neću mu zamjeriti.

@mistagog

Nisam tu razdjelnicu (1945.) stavio ja, već ju je stavio neki prijatelj Josipa Pavičića s kojim je on u svom članku polemizirao (naslov članka: “Juridički čisti, moralno prljavi”). Na taj članak dao sam link jer se apsolutno slažem s time da koješta može zakonom biti odobreno, a da moralno ipak bude neprihvatljivo. @rahan se dohvatio jedne rečenice iz tog Pavičićevog teksta, a Darko je našao za potrebno reći kako on smatra da se inkrimirani izraz iz tog razgovora između Pavičića i njegova prijatelja odnosi upravo na “kulturu” NDH i ustaša. Što je po meni potpuna ludost i jasno sam rekao da ja ne mislim tako, ali evo, nekako imam dojam da su ostali neki repovi iza toga pa želim to razjasniti.

link na članak:

http://www.vecernji.hr/kolumne/juridicki-cisti-moralno-prljavi-kolumna-418705

Sheol Jehanum
ispeci pa reci :)

evo što on meni piše kada sam spomenuo teoriju reinkarnacije

” Ili, još gore, tko ima pravo tvrditi da su ti ljudi sami krivi što nisu rođeni savršeni(?) i da je to rezultat nekog njihovog grijeha, zla koje su počinili u – nekom prošlom životu? A sve u funkciji omalovažavanja i ponižavanja drugih ljudi i nivoa njihove ljudskosti? Nitko nema to pravo!”

odi na prošli tekst i vidi što tamo lupeta
o moralnom sustavu do 45 ??????
pa ustanike u srbu naziva zločincima…..
čovjeku je rekao da je ZVJER samo zato što nemože razumjeti što mu ovaj priča jer je fanatik

s tim idiotarijama se ne mogu složiti
pa neka sam u krivu :)

Rahan
evo, tek sad primijetih da se prvi citat odnosio, konkretno, na teoriju reinkarnacije. Ali i dalje mi promiče što je sporno u abakusovom mišljenju. Opet, ono “…A sve u funkciji omalovažavanja i ponižavanja drugih ljudi i nivoa njihove ljudskosti? Nitko nema to pravo!”…” svaku nerazumljivost čini tričarijom.

@ abakus: u redu, dakle, svatko je rekao što izraz znači za njega, i to bi bilo to.

shoel
isto radi i barti
ja kažem kako je Isus divan, kako je put prema Bogu, kako ga treba slijediti
a on kaže da ga vrijeđa moje mišljenje o Isusu
dok on za sve ostale religije, učenja……….kaže da su sotonska
pa sad ti vidi ko je tu lud :)

očito ja jer poštujem Isusa :)

Darko

Kad kažem da mislim to i to, onda mislim upravo tako. I ne želim da itko u tome traži neke skrivene “agende”. Vjeruj mi, da mislim drugačije ne bih se uopće ustručavao to i reći. Mislio sam da je barem to, nakon svih rasprava koje sam ovdje već imao, sasvim jasno. :)

Joj izgubio sam svaku olju za komenturanjem. Eto @sheolčića sa svojih tisuću komentara u kojima ništa ne kaže. Svojevremeno sam ga radi toga nazvao pederčinom, pa sam se ispričao, ali jok, on mi nije oprostio.
Crni @rahane, kakav ustanak u Srbu. Kaćunko je o tome ‘ustanku’ pisao i dao imana djece koja su izvučena iz vlaka zajedno sa ostalih dvjesto putnika civila. Hej civila. Ali Bože, ja zaboravih da je to tebi svejedno. Sve su pobili a svećenika ispekli na ražnju.
Slaviti pokolj u Srbu kao ustanak značilo bi kao i npr slaviti ustaška klanja po srpskim selima. Užas.

Ova sinoćnja “rasprava” potaknula me je da razmislim o nekim pitanjima. Prije svega o pitanju podmetanja drugome onoga što on nije rekao, a potom i o pitanju kukavičluka.

Na prošloj temi, nakon više komentara u kojima sam raznim komentatorima kroz više različitih prilika rekao da nešto može biti možda pravno čisto, a da ipak bude moralno prljavo (a to je tema koja se često nameće, jer upravo kod npr. pobačaja neki ljudi to što je on zakonom dozvoljen pokušavaju protumačiti kao pokazatelj da u njemu nema ničega problematičnog), dao sam link na članak Josipa Pavičića u kojem on upravo o tome progovara. Članak ima naslov “Juridički čisti, moralno prljavi” – dakle njegova je tema ovo pitanje o kojem i sam govorim. Svi komentatori ispod tog članka bavili su se upravo tom temom na koju on ukazuje: činjenicom da nešto može biti i zakonom dozvoljeno ili barem nezabranjeno, a da ljudi to ipak prepoznaju kao neispravno i moralno prljavo.

No umjesto da se i mi ovdje eventualno pozabavimo tom temom, jedna komentator koji i inače samo radi nered i podmeće drugima i to najčešće potpuno neke njegove proizvoljne i izmišljenje zaključke u cijelom je tom tekstu vidio samo jedan djelić rečenice prijatelja s kojim Josip Pavičić, autor članka, polemizira u tom svom članku. Taj djelić rečenice nigdje ne spominje ni NDH ni ustaše, već je dio jednog pasosa u kojem autor obrazlaže da nije moralno da ugledni javni ljudi odlaze na pogreb mafijašima, a njegov prijatelj tugobno pita o kome on to zapravo moralu govori. Evo tog dijela teksta:

“Ljudi iz društvenog podzemlja mogu biti juridički čisti, no to ne znači da automatski prestaju biti moralno prljavi. A što se duše tiče, nju ostavi dušobrižnicima i ne zaboravi da pogreb jest vjerski obred, ali i društveni događaj. Moral, kažeš, rezignirano će mi prijatelj. Koji moral, kakav moral? Misliš li na Kantovo zvjezdano nebo nad nama i moralni zakon u nama ili na etički kodeks trgovaca nogometnim robljem i rezultatima utakmica? Na ono što smo kao sustav vrijednosti imali do 1945., a što danas malo tko i pokušava oživiti? Na nametnuti sustav “jugoslavenskog socijalističkog samoupravljanja”, od čega ostade ono što je u tom sustavu bilo najgore, a to je prijetvornost i “glajhšaltovano”, jednoobrazno, uprosječeno partijsko mišljenje? Na što da se oslonimo? Na moral prodaje diploma, namještenih natječaja, varanja na ispitima i bušenja vreća s državnim blagom?”

Pročitao sam taj članak i ni u jednom trenutku nije mi palo na pamet da se ova rečenica “Na ono što smo kao sustav vrijednosti imali do 1945., a što danas malo tko i pokušava oživiti.” odnosi na sustav vrijednosti NDH i ustaša. Pročitali su taj članak i brojni drugi ljudi, mnogi su ga i komentirali i ama baš nitko nije zaključio da se ta rečenica odnosi na sustav vrijednosti NDH i ustaša. Jedini koji je to iz nekih svojih pobuda zaključio bio je onaj problematični komentator, dežurna svađalica, osoba banirana na čitavom nizu blogova, osoba koja zato komentira pod jedno desetak nickova i koji na svako suprotstavljeno mišljenje reagira upornim i grubim vrijeđanjem, lažima i podmetanjem i prenosi te svoje napade i na bilo koji drugi blog ili temu – njemu je potpuno svejdeno o kojoj se temi radi, bitno je da on laže i grubo vrijeđa one koji su mu se zamjerili jer nisu prihvatili njegovo mišljenje kao jedino ispravno. Dakle, jedino taj komentator u onoj rečenici “uoči” nešto što je po njemu problematično. Što i nije čudo, jer o svađalici je riječ koja samo traži izluku za nju.

Ono što već jest problematično, Darkovo je ubacivanje s istim tumačenjem. Stavimo na stranu sada činjenicu da sma mu odmah jasno rekao da ja tu rečenicu ne tumačim tako, što bi u normalnom razgovoru između dvoje normalnih sugovornika trebalo biti dovoljno. Ono što me zanima i što mi je u cijeloj priči neshvatljivo činjenica je da je jedan profesor hrvatskog jezika izraz “sustav vrijednosti do 1945.” sveo na onih par godina jedne marionetske države koju je podupirao manji dio naroda i na ljude koji su ubijali druge ljude. Što je, kad to čovjek malo bolje sagleda, strašno.

Kao rukom prebrisana nestala je cijela povijest ovoga naroda do te marionetske države, pa čak i “sustav vrijednosti” onih koji je nisu podržavali, a takvih je bila većina u Hrvatskoj. Gdje su nestali Marulić, Gundulić, Šenoa, Hektorović, Habdelić, Belostenec i brojni drugi hrvatski pisci, slikari, glazbenici, gdje je nestao sustav vrijednosti “malog čovjeka” koji je došao davno na ove prostore sa svojom jednostavnom i za prirodu vezanom slavenskom mitologijom zbog koje i jest tako lako prihvatio kršćanstvo, gdje je nestala povijest ovoga naroda, Zrinski, Frankopani, gdje je nestao jedan Strossmayer, gdje je nestao Radić, gdje je nestao Milan Šuflaj, hrvatski znanstvenik svjetskog glasa i protivnik jugoslavenske ideje kojeg su u Zagrebu tzv. mladojugoslaveni zatukli metalnim šipkama, što je odjeknulo kao skandal u cijelom svijetu i brojni drugi znameniti ljudi – gdje je nestao trudbenički život običnih, malih, poštenih ljudi? Sve, sve je to Darko jednim potezom prebrisao, kao da nikad svega toga nije bilo, i sveo cijelu povijest ovoga naroda i njegov sustav vrijednosti na par godina one marionetske države i na ubijenja koja su u njoj provođena! A to je zaista strašno. Jer ako to jedan profesor hrvatskog jezika može tako lako napraviti, onda zaista nema nikakve nade za ovaj narod i zemlju i mogu reći da je onaj “sustav vrijednosti” koji nam se nametnuo od 1945. pa nadalje zaista dobro obavio svoj posao. Sramota!

Pogotovo je pak problematično to što je u ovom novom “sustavu vrijednosti” čas posla ljudima nešto “napakovati” i što riječ u njemu za NEKE ljude više nema nikakvu težinu. Dakle, jedan provokator i dokazana svađalica nabaci nešto, jedan profesor hrvatskog jezika to potvrdi (zašto, zapravo, Darko?), i gotovo: to je to. Izjava prozvane strane da to nije tako i da navedenu rečenicu sasvim drugačije tumači, nevažna je. Žig je udaren i on ostaje, koliko god bio sulud. A to je opet strašno. Jer tako se nekad, u bivšem režimu, ljude žigosalo i uništavalo zauvijek, unatoč svim njihovim protestima i objašnjenjima. Da taj duh onih ružnih vremena postoji i danas u nekome tko je njihov vjerni zagovaratelj (onom provokatoru i svađalici), ne čudi me. Ali da je prisutan i u jednom profesoru hrvatskog jezika, to već jest nešto nad čime bi se trebalo zamisliti. I evo upravo razmišljam o tome.

Zar nismo rekli da na ovom blogu nećemo o temama koje su na svim drugim blogovima one na koje se više manje svaka tema svede? A onda sam autor bloga nasjedne na onog provokatora, izbriše cijelu povijest i kulturu hrvatskog naroda i ljudi s ovih prostora i da krila upravo “raspravi” na koju ona dokazana svađalica cijelo vrijeme pokušava skenuti svaku temu a na koju je on sam, autor bloga, pozivao da je izbjegavamo. Čudno. I tužno.

@abi

Nisam čitao polemiku na koju se odnosi tvoj posljednji post. I bez toga čitanja ću staviti ruku u vatru da nisi u pravu što se tiče Darka. Pritom ne mislim biti Darkov odvjetnik niti bilo što slično, već govorim na temelju iskustva s njim i svojim mišljenjem koje sam stekao kroz komunikaciju na blogu.
Zato mi se čini da je cijela priča i “vatra” u njoj samo posljedica krivih procjena, krivih čitanja i općenito, krive atmosfere koja se počela pojavljivati na ovom blogu.

Mislim da svatko tko želi dobro sebi i blogu, treba napustiti beskrajne rasprave “tko je u pravu” i slično, jer, htjeli ne htjeli stvar završi nekako ovako.
Rečemo što mislimo, možda damo još jedno pojašnjenje i to je to. Tko je shvatio shvaća iz prve, tko nije, neće ni iz stote.
Kako je rekla jedna: kada počinje objašnjavanje prestaje razumijevanje.
A ako nam se netko ne sviđa, ne ulazimo s njim u polemike.

pozz

OK, Darko. Meni ne treba 50 puta reći da je riječ o nesporazumu. Ako tako kažeš, prihvaćam to. I to bez ikakvih skrivenih pitanja i sumnji.

Da, na svakoga se to može primijeniti. Zato je takvo imputiranje drugome “što je pisac htio reći” besmisleno i nefer. I ono ukida svaku mogućnost za raspravu.

Što se mene tiče, smatram ovo pitanje zaključenim.

Pošto me @rahan spominje već peti put u vezi reinkarnacije i u vezi Isusa, a nisam reagirao, jer sam to objasnio prije, evo opet radi čitatelja. Nije istina da je rođenje bolesne djece dokaz reinkarnacije. To se ne može utvrditi znanstveno. Znanstveno je utvrđeno (genetski) ono što piše u Bibliji u Knjizi Izlaska (2 Božja zapovjed i na još puno mjesta) da se bolesti u većini prenose sa roditelja na djecu. Još čekam znanstvenike da utvrde da se to prenosi do 4 koljena (dok se pokaže) Istočni grijeh se prenosi od početka itd.
Objasnio sam da ja osobno ne cijenim Isusa kakvim ga @rahan vidi. I ne znam šta se @rahan vrijeđa. Nek se Isus vrijeđa, ako hoće. Isus je Isus Raspeti i Uskrsnuli. On je prvorođenac mrtvih. I svaka usporedba Njega sa bilo kojim čovjekom je po mojoj vjeri bespredmetna. I nisam ja rekao da su druge vjere sotonske. Nijedna vjera nije sotonska osim sotonizma. Ali da ima kod egzorcizma pojava da se đavli koji izlaze iz čovjeka i koji po tom čovjeku viču svoja imena tipa -reiki, joga itd to je nedvojbeno i tome sam svjedočio kod egzorcizma koji je radio James Manjackal, rođeni Indijac.
To nije razlog da ja neku vjeru proglasim sotonskom niti to smijem. Ja pokušavam doći do izvora vjera i mislim da uspjevam. I o tome pišem. Ako me se krivo razumije, šta mogu. Bog će na kraju reći koje su vjere njegove, koje su sotonske, koji su ljudi njegovi, a koji sotonski. I bit će u paklu onih koji su pripadali formalno ispravnoj vjeri, kao što će biti u raju i onih koji su formalno pripadali ne Božjoj vjeri. Ako ja tvrdim da je Nauk Katoličke crkve jedini ispravan nisam time rekao ništa vrijednosno o katolicima niti o drugim vjerama i vjernicima, taj Sud će izreći Bog. Molim da se ovo uvaži, ta nije valjda toliko intelektualno zahtjevno.