navigacija

Je li vjerovanje u Boga uzaludan napor?

Foto: Sandra Sabljak Gojani


KRŠĆANIMA ČESTITAM (BLAG)DAN SVIH SVETIH A POGANIMA (ZLO)NOĆ SVIH VJEŠTICA!

Proslava “poganskog” Halloweena, odnosno Noći vještica, postaje sve popularniji oblik zabave (hm, zabave – zabavljači zaboravljaju ili ne znaju da (zlo)duh djeluje i u zabavama!) u noći između 31. listopada i 1. studenoga i u Hrvatskoj. Tako se i kršćani “zabavljaju” uz bundeve, svijeće i vještičje metle – no to bi kršćanski vjernici doista trebali izbjegavati, ignorirati ter dobro poznavati značenje i zračenje (tj. duh) raznih nekršćanskih i poganskih simbola.

“Holywin”

Nasuprot tom pomodarstvu prihvaćanja novopoganskih ludosti, istu noć, tj. uoči velikoga kršćanskoga blagdana Svih svetih, širom Hrvatske i BiH, a u organizaciji misijske europske katoličke inicijative “Kristov stol”, u brojnim crkvama i katedralama nastavlja se tradicionalna “Noć otvorenih crkvi“, dok se u Zagrebu, u organizaciji Ureda za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije, osmu godinu zaredom održava HOLYWIN (svetost pobjeđuje), tradicionalno misno bdjenje mladih, koji će se okupiti u Međubiskupijskom sjemeništu na Šalati. Ugodno sam iznenađen da je tako Marijana Cvrtila u SD prije nekoliko dana najavila svetkovanje Blagdana i obilježavanje Zlonoći…

Tako će se, piše ona dalje, katoličke, a u inicijativi “Kristov stol” nadaju se i grkokatoličke, pravoslavne i ostale kršćanske zajednice u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, okupiti u svojim župnim crkvama i katedralama, organizatori se nadaju najmanje do ponoći, u kojima će se odrediti prostori za duhovno i kulturno promišljanje. Preporuka je da se tu noć organiziraju koncerti, izložbe, predavanja, molitve i ispovijedi ter govori o svetcima, osobito onima čije ime nosi crkva ili katedrala, a za mlade također igrokazi i kvizovi.

- Inicijativom se želi očitovati da su kultura i duhovnost u Europi izvor društvenog života te vratiti puninu kršćanskog smisla uoči noći Svih svetih – ističu u priopćenju iz Kristova stola (koje sam i ja dobio mejlom). Podsjećaju da se njihova inicijativa ponešto razlikuje od Holywina mladih iz Zagrebačke nadbiskupije, budući da su otvoreni svim obiteljima i mladima ter računaju na domaću i međunarodnu suradnju u smislu duhovno-kulturne nadgradnje. Rekao bih, neka – jer raznolikost nam je potrebna i krajnji je čas da svi shvate – “in capite et in membris!” – kako su isključivost ter bolesni i umišljeni ekskluzivizam (= “ništa ne valja što drugi rade, vrijedi samo ovo naše…!”) vrlo štetni i pogubni u izgradnji širine i zajedništva.

Dalje SD prenosi da se “Noć otvorenih crkava” organizira po uzoru na austrijsku “Lange Nacht Der Kirchen”. Tako će se mladi Zagrebačke nadbiskupije okupiti na Šalati na bdijenju koje će voditi p. Sebastijan Šujević, studentski kapelan na Jordanovcu. Osim bdijenja i molitve, moći će pogledati i scenski prikaz o životu Sv. Martina iz Porresa. Geslo ovogodišnjeg Holywina je poruka pape Franje sa Svjetskog dana mladih “Idi, ne boj se, da bi služio drugima“, a velečasni Ivica Budinšćak, voditelj Povjerenstva za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije, kaže kako se prijašnjih godina na Holywinu u Zagrebu znalo okupiti između 800 i 900 mladih. On odbacuje tvrdnje kako je Holywin zapravo katolička konkurencija Halloweenu (a zašto ne bi bio, pitam se ja!).

- Cilj Holywina je obnoviti običaj okupljanja na molitvu i bdijenje uoči velikih katoličkih svetkovina, kao što su Božić, Uskrs, Velika Gospa. Otprije je u našoj tradiciji poznata takozvana misa vigilija ili “misa uočnica“, koju smo željeli obnoviti. Svatko neka slavi ono što osjeća u srcu! – poručuje velečasni Budinšćak. To je u redu. Ali, poštujući slobodu izbora svakog čovjeka, Dobro mora planski, sustavno i svjesno stvarati konkurentske programe Zlu! To je zadaća Kristovih učenika i ne treba se bojati to javno priznati i svjedočiti.

Prigovori vjernicima

A glede odgovora na pitanje iz naslova ovoga posta – je li vjerovanje u Boga uzaludan napor? – znademo da tako neki doista tako misle i govore prigovarajući vjernicima. Evo nekih prigovora:
Zar je pametno postavljati pitanja: Odakle dolazimo, kamo idemo, koji je smisao ljudskog života? Pitanja o Bogu i o vječnom životu? Zar nismo na zemlji jednostavno zato da živimo i iskoristimo život za uživanje? Vi grozničavo tražite apsolutnu Istinu? Time uzrokujete nesnošljivost i fanatizam… Sanjate o vječnoj Ljubavi? Tako pripremate groznu prevaru … Pustite, dakle, sve to kraju i držite se Voltaireova savjeta: Mudrost je u radu i uživanju. Zašto se gubite u oblacima? Ostavite Boga u njegovu nebu, a živite na zemlji. I obrađujte svoj vrt…
Čovjek je previše malen za apsolutno i vječno. Velika pitanja nemaju odgovora. Zato ih ne postavljajte. Apsolutna Istina, vječna ljubav?… Tlapnje, obmane, varke, opsjene, iluzije, od kojih treba liječiti vaš bolesni duh. Treba živjeti iz dana u dan: tu je mudrost! Ako vas to ne zadovoljava, bavite se problemima čovječanstva…

Navedeni prigovor odnosi se na ljudsku narav. Već na prvi pogled očito je da su ljudi često ravnodušni, slabi. Stvoreni su za Apsolutno, a zaokupljeni svojim brigama – objašnjava temu i problem Andre Fauvelle (u knjižici ZNAM KOME SAM POVJEROVAO, u izdanju nakladnika “U pravi trenutak). Dakle, ljudi su pozvani na Vječnost, a zarobljeni brigama svog kratkog života… Ipak, odgovaramo:
Pogledajte pažljivo oko sebe, proučavajte povijest. Uvijek i svuda vidjet ćete ljude kao nemirna bića, nezadovoljna i u stalnom traženju. Zašto?

Neotklonjivi “zašto?”

Čovjek želi spoznati, gladuje za Istinom. Ne prestaje postavljati pitanja. Uvijek neprestano pita sad ovo sad ono. Ako nas dijete uznemiruje zbunjujućim pitanjima, znači da je po naravi usmjereno prema zadnjoj Istini. Kasnije, kao odrastao čovjek nastoji se osloboditi uznemirujućih pitanja, predajući se poslovima i uživanju. “Obrađujte svoj vrt”, govorio je Voltaire. Ali pitanja ostaju i dalje svuda… pa i u vrtu! Kad gledate nebo puno zvijezda, kad se divite ružičnjaku, kad gajite zečiće, stalno će se javljati pitanja: “zašto”.
Naš vijek nastoji ukloniti “problem Boga”. Bog je već gotovo jako daleko od misli mnogih naših suvremenika. Negdje je službeno izbačen iz javnog života. Ozbiljnijim stvarima odnosno temama smatraju se ekonomija, gospodarstvo, stupanj života, standard, politika, uživanje. Živi se tako kao da Boga nema. Čemu se uznemiravati problemima o Bogu?
Ipak neotklonjivi “zašto” svuda je prisutan. Zašto prepreke, svađe, borbe i razdori u obiteljima ili među narodima? Zašto tolike brige? Zašto ogorčenja, očajavanje i terorizam? Zašto odbačena djeca? Zašto ratovi? Zašto mržnja? Zašto život? Zašto smrt? A, iza tih pitanja, koja se ne mogu izbjeći, osim uz stalnu restresenost, skriva se veliko pitanje o Bogu.
“Zašto?” Kako se osloboditi te riječi? Ta riječ urezana je u ljudski duh. Pomiješana je s ljudskom mišlju. Ako je istina da je čovjek “trska, koja misli”, kako reče mudri Pascal, onda se čovjek ne može osloboditi toga “tereta«” a da ne misli. Nije mu moguće osloboditi se od onoga, što on jest!

Neotklonjivi “uvijek!”

Još više nego težnju za shvaćanjem i spoznajom, svi ljudi osjećaju potrebu za ljubavlju. Nema čovjeka bez srca. Duša čovjeka, duša, koja ljubi, htjela bi izići u susret ljubljenom biću i s njim se sjediniti. Ako je ljubljeno biće udaljeno, čovjek zbog toga trpi. Sreća u zajedništvu, žalost u odvojenosti… Radost u prisutnosti, žalost u odsutnosti…
Ljubav se ne može smiriti odvojenošću. Po ljubavi smo nakalamljeni na Apsolutno i na Vječno. Ljubav – STALNOST, uvijek!… Ljubav je glad za apsolutnim. Majka, koja izgubi svoje dijete, teško dolazi do smirenja, ne može se pomiriti s prekidom. Mjera je ljubavi: biti bez mjere!
Ali nesnosna odvojenost je neizbježna. Doći će dan, kad će oni koji se ljube, biti rastavljeni jedno od drugoga. Tako, ljubav i smrt postavljaju nužno pitanje o apsolutnom, o vječnom, o Bogu. Zar ćemo zauvijek biti odvojeni? Zar će ljubav biti pobijeđena smrću? “Uvijek”… kako ugasiti taj plamen? Kako izbrisati tu riječ, koja je utisnuta, utkana u vlakna našeg srca?

Sebičnost, egoizam “male sreće”

Razum se ne može osloboditi pitanja “zašto?” Srce ne može izbjeći ono “uvijek”. Ali, te dvije riječi su kao rane. Zadaju muku. Zbog njih čovjek trpi. Da bi izbjegao te strijele, čovjek može nastojati izbjeći ih, ali neće u tome uspjeti.
Opet se može ponuditi “rješenje”: Da ne bismo trpjeli, ne postavljajmo pitanje i ne povezujmo se ni s kim. Tako mudruju neki. Ali, je Ii to moguće? Zar se može biti sretan bez ljubavi? Zatvorite svoje srce, ako možete! Ljubite samo stvari i sami sebe… Nije li to nesnosna tvrđava sebičnosti? Odurni egoizam! I je li to pravi život?

No, Božja nas riječ hrabri na našem putu, učvršćuje u vjeri i traganju za pravom mudrošću.
“Svaka je mudrost od Boga i s njim je dovijeka.
Tko će izbrojiti pijesak morski
i kaplje kišne i dane vječnosti?”
(Sir 1,1-2)

WeAK-Like’s:

1. SDP je izgleda izgubio bitku protiv referenduma i braka. Priznao je to i predsjednik “nečega” za Ustav mladi partijski kadar Peđa Grbin, koji, očito je, mrzi brak. Baš je neki heterofob! No ništa nije slučajno, tj. taj Službeno Dokumentirani Poraz imao je savršen tajming – umalo se počela opasno širiti epidemija SDP-ove “peđofilije”.

2. Bivša “peđofilka” Mirela Hallo… pardon, Holy osnovala vlastitu stranku (ho-ly znači: homo liderica = jedan čovjek – jedna stranka). Zato će je sada zvati: Esdepeova Pašalićka :-D A strančica-biljčica zove joj se ORAH – to je kratica za nešto… Vidi se da je žena čitala i zapamtila Njegoševe stihove: “Tvrd je orah voćka čudnovata, ne slomi ga, al zube polomi!” Ali nisu svi čitali Njegoša. Ne znaju što on kaže o… pa i onima koji mijenjaju stranke (a odnosi se i na muškarce): “Ćud je ženska smiješna rabota! Ne zna žena ko je kakve vjere; stotinu će promijeniti vjerah da učini što joj srce žudi.” Neki novinari već komentiraju kako je M.Holy unijela u hrvatsku politiku velike novosti. Ne misli se tu samo na karnevalsku odjeću i šminku… No budući da se politika služi diplomacijom, koja je često najobičnija laž, ovdje vrijedi citirati i Jovana Dučića (iako je bio četnik – za maturu 1972. godine morao sam i njegovu pjesmu znati napamet!): “Kao što gusenice imaju boju lista na kojem leže, ili kao što polip dobije boju predmeta za koji se uhvati, i žena kad laže daje sebi izgled kakav joj treba.” Šteta, možda je punk-Mirela trebala stranku nazvati GRAH. Barem bi na tržnicama imala besplatnu reklamu: “Izvol’te super grah – daleko se čuje!”

3. Budući da su naši mudri političari davno blagdan Svih Svetih pretvorili u državni praznik “Dan mrtvih” budućnost nam ne može biti dobra. Zato bi, dok se razmišlja o pokojnima i obilazi grobove valjalo imati na umu barem dva prava bisera iz Biblije: “Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba!” “Prije smrti nikoga ne zovi sretnim, jer se tek nam svom koncu spoznaje čovjek!” Jako mudro. Božja Mudrost!

 

Ocijeni:

1 2 3 4 5

0 (0 ocjena)