navigacija

Patnje mladog Perwerthera & jadi starog pedera

Foto: Sandra Sabljak Gojani

LJEVORUKA DIJAGNOZA DR. ANTE HOMIĆA-TOMIĆA & VEZA SGP-SDP

Ako pripadnici tzv. LGBTQ-populacije imaju demokratskoj pravo “izraziti svoje mišljenje” (svoj stav ili životnu orijentaciju), na splitskoj Rivi ili bilo gdje u svijetu, uz pratnju devet stotina specijalnih policajaca, onda i ja po istim demokratskim standardima i kriterijima imam isto pravo IZRAZITI SVOJE MIŠLJENJE (ili prenijeti tuđe!) na blogu bez ijednog policajca. Baš kao što sam svojedobno učinio u kolumni u ugašenom tjedniku Arena komentirajući tzv. vjenčanje Eltona Johna s partner(ic)om Davidom Furnishom. Nakon toga odmah je pravni tim zagrebačkih homogayaca učinio “iskorak” i krenuo u “kontru”… pa sam morao na Krim-policiji odgovarati na pitanja “što je pjesnik htio reći”. Poslije je – tijekom jednog mojega gostovanja u Malnarovoj tv-”Noćnoj mori” izravnim pozivom u emisiju – sâm tadašnji predsjednik homo-udruge “Iskorak” Dorino Manzin javno priznao da su pogriješili odnosno da su se tom prijavom policiji nepotrebno zaletjeli…

No to je tek usputna primjedba. Glavni poticaj za ovaj post – nakon što je vrhunski ‘uspio’ promašeni međunarodni “projekt SGP” (Split Gay Pride)! – dao mi je kolumnist JL-a Ante Tomić (“djevojački” Homić). On se u svojoj kolumni u SD (u ti/jeku terora medijske GSP-kampanje) ‘poigrao s vatrom’ i – u ulozi vrhunskog ‘naučnika’ svjetskog renomea s titulama i akademskim gradusima najprestižnijih međunarodnih medicinskih ustanova (po formuli kojom je “dr. Bojler otkrio toplu vodu”) kao svojevrstan&jedinstven medijski dr. Perwerther konačno “razotkrio” najveću od svih zagonetki od Adama i Eve do Eltona i *eve:
ŠTO JE TO U LJUDSKOM BIĆU,
ŠTO GA TJERA KA HOMIĆU?!

Prije nego prijeđem na Antin izum (‘antizam’), moram pojasniti kako nije nimalo slučajno ni njegovo ‘umjetničko’ ime – dr. Perwerther – jer nije on samo novinar, nije on samo kolumnist… & čovik od knjige iz Poskokove drage (izliječio je on te kamenjarsko-ognjištarske komplekse… ta i šešir ga njegov odaje!)… ‘nega’ on je ‘brte si ga moj’ literat, on je pisac, on je književnik, on je ON! On je “naš Goethe”! On je (poput ‘oca penicilina’!) konačno ne samo dao dijagnozu nego i pronašao ‘cje-pivo’ za ublaženje ‘hrvatskoga weltschmerza 21. stoljeća’ – užasnu spoznaju o ispraznosti ljudskog postojanja i nepostojanja prave iskrenosti i osjećajnosti prema “istospolno orijentiranoj populaciji”! Ali u toj priči, tj. u tom romanu On je i liječnik i patnik, On je i romanopisac i glavni lik – jer LGBTQ-patnje duboko prožimaju i razdiru i njegovo nježno biće, ranjavaju njegovu toplu i osjećajnu dušu. On je dakle i Goethe i (Per)Werther! A prefiks u zagradama počasna je titula koja ga ‘mirita’ za zasluge u metropoli, kao što je npr. Michael Phillip “Mick” Jagger od britanske kraljice dobio titulu SIR za “udarnički rad” u rock-tvornici!

Međutim, ako slučajno netko poželi dešifrirati Goetheov ‘kod’ pa u imenu glavnog lika njegova slavnog djela iščita samo pojam Wert (vrijednost) ter pomisli kako je (naš) EPH-ov Ante (prezime mu znate) nešto “prevrednovao”, u tom slučaju ja ne želim arbitrirati…! Samo ću – za slabije upućene ili zaboravljive – podsjetiti da je roman “Patnje mladog Werthera” (Die Leiden des jungen Werthers) J. W. Goethea objavljen 1774. godine. Veliki njemački pisac tim je djelom postigao zapažen uspjeh, a po tom romanu nastao je i izraz “verterizam”, koji označava pretjeranu sentimentalnost i romantičnost, emocionalnu prenaglašenost, modu oponašanja Wertherova načina oblačenja i svjetonazora. Likovi u djelu temeljeni su na stvarnim osobama iz Goetheova života. Lik Werthera je nadahnut životom njegovog prijatelja, koji je iz ljubavi počinio samoubojstvo.

Naravno, da ne bih bio krivo shvaćen, ja Anti Tomiću-Homiću želim dug život i blaženu starost! Kao i svima, “a ne samo njima” na SGP-u – dakle i ministrima iz SDP-a & comp. (SDP ovdje znači: Sex Drugs Pride) bez obzira na razloge njihova ‘marša’ u “povorci ponosa” (tj. jesu li nastupili kao podvorci ponora u moralno-etičku provaliju, ili su zbilja bili iz uvjerenja ponosni, ili su zloduhom bluda zaslijepljeni pa ne vide da cijela ova civilizacija već pleše na rubu civilizacijskog sunovrata, ili je to bila obična politička cijena tzv. političkoj korektnosti u kojoj najobičniji trabanti i uhljebljeni trbuhozborci ulagivački ljigavo lošom glumom povlađuju i onima ‘gore’ i onima ‘dolje’ kako bi “ostali u sedlu”…) – želim ‘samo’ Božji blagoslov & da zraka božanske Svjetlosti bar jednom snažno obasja njihovu dušu!

Tako. A sada idemo na ‘Antišinu dijagnozu’ (ili dia-gnozu). On tvrdi, tj. siguran je jer su neki drugi u to sigurni, da homoseksualnost nije niti izbor, niti svoje uzroke i korijene ima u djetinjstvu/mladosti, nego jednostavno – čovjek se S TIM rađa!!! Doslovce – kao LJEVORUKI ljudi! Dakle, taj genijalni izum (‘antizam’) odnosno dijagnoza (formula, šifra, kôd, cje-pivo, lijek…) glasi: homoseksualnost = ljevorukost (a onda po toj logici vrijedi: heteroseksualnost = desnorukost?)! Jednostavno – čovjek se S TIM rađa! Uz to, Antiša korigira i Freuda, tj. njegovu tezu da je u podsvijesti čovjeka libido. Otkriva (se) da je u Antišinoj podsvijesti kao temelj ljudskog bića – spolovilo i lijeva ruka! To zavrjeđuje “Nobela”!

Dobro. Sada (i)pak malo ozbiljnije – budući da zbog toga fenomena “i krv pada”, a u Moskvi je “parada ponosa” zabranjena za sljedećih pet stotina godina! Naime, homoseksualna sklonost, kao i zakonska pitanja uz nju vezana, sve više postaju predmet rasprava u medijima, političkih igara i javnih prijepora. Gotovo neizostavno se u tim slučajevima poteže i Katolička Crkva ter njeni stavovi s tim u svezi pa se ona najčešće optužuje za nesnošljivost prema homoseksualcima. Zato je Katolička crkva u Austriji svojedobno organizirala simpozij (u Salzburgu, od 4. do 6. rujna 2000.) o temi “Crkva i homoseksualnost”. Rezultati toga stručnog skupa objavljeni su u knjizi (u Hrvatskoj pod naslovom “Homoseksualnost s katoličkoga gledišta”). Ta znanstveno utemeljena studija, koju je priredio dr. Andreas Laun, stručnjak na području moralne teologije, predstavlja ozbiljan i argumentiran doprinos upoznavanju javnosti s autentičnim katoličkim gledanjem na homoseksualnost. Priređivač te knjige posvetio je to djelo svima onima koji pate od homoseksualnih sklonosti, njihovim roditeljima i rodbini ter svima onima čija je zadaća pomoći tim ljudima: svećenicima, psiholozima, socijalnim radnicima. Stoga ona – sam dr. Laun to ističe – nije upravljena “protiv homoseksualaca”, nego je nastala iz brige za one koji podnose istospolne sklonosti.

To djelo spominjem zato što na temelju stručnih argumenata pobija tezu da je “homoseksualnost urođena” i raskrinkava tzv. gay-dogmu da postoji “homoseksualni identitet”. Također – uz vrlo korektan navod da nije u nadležnosti crkvenoga učenja odluka je li homoseksualnost genetski uvjetovana ili nije ter da Crkva nema vlastito “mišljenje” o podrijetlu istospolne sklonosti čovjeka, nego je u tome pitanju ovisna o odgovarajućim istraživanjima i od njih treba učiti – poseban naslov “Uzrok homoseksualnosti” donosi odgovor vjere i odgovor znanosti. Tu se na kraju ističe:

“Nitko se NE RAĐA kao homoseksualac”, kaže američki terapeut R. Cohen (koji je i sam bio homoseksualac!). Cohen kaže kako homoseksualnost nije seksualni problem, nego poremećaj u razvoju s obzirom na vlastiti identitet. Osim drugih čimbenika, čini se da važnu ulogu igra odnos s ocem. U svakom slučaju, čini se da je sigurno ovo: objašnjenja koja navode jedan uzrok nisu dostatna, a ni svaki slučaj nije jednak. Taj podatak stručnjaka važan je za Crkvu i za svakoga odgojitelja. Feministička ideologija pokušava svaki oblik muškoga i ženskoga “ponašanja” svesti na “ulogu” – koja se može zamijeniti – ter potiče koliko je moguće “jednak” odgoj dječaka i djevojčica. Ako je pak očeva muškost važna za razvoj djece, onda je i govor o “Bogu Ocu” također važan na toj razvojno-psihološkoj razini, a isto vrijedi i za položaj muža u obitelji. On sprječava mogući homoseksualni poremećaj, dakle, to je prevencija protiv homoseksualnosti. Tu odgovara ono što kaže židovski liječnik Satinover: među ortodoksnim Židovima gotovo da nema slučajeva homoseksualnosti!

A spomenuti Richard Cohen, psihoterapeut i pedagog, jedan je od vodećih stručnjaka s područja seksualne reorijentacije i autor knjiga “Iskorak iz homoseksualnosti: Razumijevanje i liječenje homoseksualnosti”, “Gay Children, Straight Parents” (Gej djeca, heteroseksualni roditelji) i “Straight Talk About Homo-sexuality” (Heteroseksualci govore o homoseksualnosti). Ravnatelj je neprofitne organizacije International Healing Foundation, skraćeno IHF (Međunarodna zaklada za izlječenje), koju je osnovao 1990. godine. Sa sjedištem u Washingtonu, D.C., ta zaklada organizira obrazovne programe, savjetovanja i seminare za izlječenje namijenjene pojedincima, obiteljima, terapeutima i svećenicima. Kao ravnatelj, često putuje po SAD-u i Europi i drži predavanja o bračnim odnosima, komunikacijskim vještinama, roditeljskim vještinama, seksualnoj reorijentaciji i izlječenju od posljedica zlostavljanja i ovisnosti. Kao stručnjak za terapiju seksualne reorijentacije, kao savjetnik i zato što je osobno doživio promjenu iz homoseksualca u heteroseksualca, osamdesetih je godina davao intervjue novinama, radijskim i televizijskim postajama ter je nastupao u raznim emisijama. R. Cohen živi sa suprugom i troje djece u Washingtonu, D.C.

Knjiga ISKORAK IZ HOMOSEKSUALNOSTI, koju je nedavno i na hrvatskom jeziku objavio Verbum, rasvjetljuje temu koja je dugo bila neshvaćena. Bavi se uzrocima osjećaja privlačnosti prema osobama istoga spola i načinom na koji homoseksualna osoba može postati heteroseksualna. Knjiga “Iskorak iz homoseksualnosti” donosi temeljit prikaz autorova osobnog putovanja iz homoseksualnosti u heteroseksualnost i njegovih iskustava u pomaganju tisućama muškaraca i žena da steknu svoj pravi rodni identitet. Na njezinu omotu je i autorova napomena da “knjiga donosi svjedočanstva osoba koje su se uspješno promijenile, plijeni pozornost, prosvjetljuje i mnogima je uslišanje njihove molitve. Iako bi mogla izazvati kontroverze, njezina je namjera izlječenje mnogih – voljenih osoba… ili možda vas!”

Nakon svega, kako piše dr. Laun u spomenutom djelu, može se reći kako postoji još jedan čvrst argument za tvrdnju da je homoseksualnost bolest: neka “varijanta prirode” čija uporaba sama po sebi (a ne tek zlouporaba ili nesreća) dovodi do bolesti – proturječna je sama po sebi. Normalna uporaba organa ne dovodi do oštećenja organa. Ovdje pak vidimo: tijelo “ne podnosi” homoseksualnu praksu, kako pokazuju tipične bolesti homoseksualaca. Pri tome ne treba samo misliti na AIDS, koji se može prenijeti i heteroseksualnim odnosom, nego na uobičajene fizičke posljedice homoseksualnoga života. One su posebno teške U STAROSTI jer anus, kakva god bila ideologija, “za to” nije prilagođen. Ima homoseksualaca koji mole liječnike da upozore mladež na mučne i sramne muke koje ih čekaju!

U istom pravcu ukazuju i istraživanja koja kažu: u odnosu na heteroseksualne muškarce, homoseksualni (osim već navedenih teškoća) češće pate od zaraznoga hepatitisa, raka jetre i debeloga crijeva, probavnih teškoća, smetnji u obrambenom (imunom) sustavu i depresija povezanih s povećanom stopom samoubojstava. Posljedica je: njihova očekivana životna dob je oko 25 do 30 godina niža nego kod heteroseksualnoga stanovništva – možemo li to nazvati “zdravom varijantom prirode”? Već samo zbog financijskih troškova svih tih bolesti državi bi moralo biti od gorućeg interesa smanjenje ulaska ljudi u homoseksualni stil života. Stoga su “homoseksualiziranje društva” (Ch. Meves) i svakovrsne reklame za homoseksualnost i s medicinsko ga stajališta neodgovorni postupci.

Zato, na kraju, ‘doktoru Anti Homiću’ (i svim sličnim medijskim ‘homogay-medicinarima opće prakse’) savjetujem da u svome ‘istraživanju’ “ode do kraja”, tj. da bude ‘do daske’ “politički korektan” pa svojim čitateljima opiše i psihofizičke posljedice životne homo-prakse. Tako će barem izbjeći nečiju zlobnu optužbu da je kukavički “prešutio jade starog pedera” umjesto da je navrijeme upozorio i na medicinske teškoće homoseksualaca u starosti (ako je dožive)!

Uoči blagdana Sv. Antuna Padovanskog – koji je imao nadimak “malj heretikā”
(12.6.2012.)

—————

WeAK Lik’s:

1. Potpuno se slažem što je prvi (ili drugi?) hrvatski premijer Emil Tedeschi po hitnom postupku na savjet svoga glasnogovornika Zorana Milanovića smijenio onu darkericu Mirelu. Da je ostala možda bi se (ponovno) otkrilo koliko utjecaja u Vlasti (tj. u Kapitalu!) u Hrvatskoj ima Mafija. U pravu je i šjor prešidente Josipović – i ja vjerujem da tajna služba nije špijunirala Mirelu Holy. Činila je to javna služba! Ali tajno. Kao što cijeli svijet “špijuniraju” Mark Zuckerberg Fejs & cijela legija suradnika Velikog Brata… S ponosom!

2. U Milanu ponovno skandal oko muškog modnog dvojca Dolce & Gabbana – morat će opet na sud jer su utajili ‘samo’ milijardu eura da ne plate porez. Na Twitteru kažu kako svi znaju da oni nisu ništa učinili! Ništa? Stvarno NIŠTA u životu pod vidom vječnosti! Ali od početka su SVE (u)činili da modom muškarca pretvore u ženu, a ženu u kost&koža-vješalicu. Za masnu lovu. I svjetsku homo-slavu. S ponosom!

3. U Zagrebu sve je spremno za koncert već svjetski poznatog hrvatskog muškog dvojca 2Cellos. Jučer sam kupio VL s njihovim CD-om samo da se uvjerim je li bio u pravu Aldo Paquola, jedini NE-SNOB na polju kulturne kritike u Hrvatskoj, koji se (u NL) usudio kritički pisati o njihovoj glazbi, nazvavši njihovo lupanje gudalima po čelima najobičnijom BUKOM! Na koju zg&cro-snobovi režu žile. Sada Cro-music Dolce&Gabbana, uoči nastupa koji je do neukusa izreklamiran kao rock na klasičnim instrumentima, izjavljuju da su se uvijek “pitali kako je to kad svi vrište dok mi sviramo”. Pa, gospodo, jednako kao kad dvojica gluhih šapuću nježne riječi u vodenici! Ili kao kad npr. Elton John za klavirom ispušta rock-vriskove dok mu neki duet u fortissimu pjeva parodiju Candle in the Ass ili ga lupa gudalima po… Stvarno je to glazba… – tuče los snoba. S ponosom!

4. I nakon cro-euforije, izazvane sretnom i zasluženom EURO-pobjedom naših plavih Vatrenih nad zelenim Ircima – koja još ništa ne znači ako ostane jedina! – ima onih koji kukaju. Žale zbog Olićeve ozljede, zbog neigranja još nekih zbog ozljede… itd. Zbilja – kolika šteta! Znam da kvarim veselje, ali zar doista ZADNJA LOŽA jednoga ganjatelja napuhane mješinice po zelenom travnjaku mora biti PRVI PROBLEM jednoga “malog” naroda koji “ide prema groblju izumrlih europskih naroda?! S ponosom?

5. U Varaždinu je održan Caritasov susret s roditeljima petero i više malodobne djece. I dok se danas govori o nekim drugim ponosima, mi možemo istaknuti da su upravo višečlane obitelji ponos Crkve, društva i države, poručio biskup Mrzljak… A ja ističem da sam iz obitelji s devetero braće i sestara – premda smo svi rođeni u “mješovitom braku”: otac nam je muškarac, a majka žena! S ponosom! :D

 

Ocijeni:

1 2 3 4 5

0 (0 ocjena)