navigacija

Skolioza-iskrivljenje kralješnice

Foto: freewallpappers

Skolioza predstavlja iskrivljenje kralješnice gledano sa prednje ili stražnje strane pacijenta. Jedan je od najčešćih deformiteta kralješnice i lokomotornog sustava općenito. Rijeđe su urođene, ali je zato prisutan niz nepovoljnih utjecaja koji posljedično dovode do stečene skolioze.
Bitno je napomenuti da nije svako takvo ili slično odstupanje od središnje linije isključivo skolioza. Primjenom specifičnih testova ona mora zadovoljavati konkretne patološke kriterije za njeno dijagnosticiranje.

Promjene vezane uz skoliozu se primjećuju u stojećem stavu. Nalazimo nagnutu glavu na jednu stranu, asimetriju nivoa ramena, lopatice i zdjelice, nejednakost glutealnih brazdi i Lorentzovih bočnih trokuta između trupa, ruku i bokova. Uočava se iskrivljenje kralješnice ukoliko promatramo stražnji koštani dio (spinozni nastavci). Iskrivljenje može zahvatiti cijelu kralješnicu u istom smjeru (totalna skolioza), njen dio (parcijalna skolioza) ili je jedan dio izbočen na jednoj (primarna krivina), a drugi i ponekad treći na suprotnoj strani (sekundarne krivine)-kompenzatorna S skolioza. Bočno se može vidjeti opuštenost trušne muskulature, hipertonus lumbalne muskulature, pojavu „rebrane grbe“, udruženje skolioze sa kifozom, tzv. kifoskolioza (pojačana pogrbljenost torakalne kralješnice). Koljeno jedne noge može biti u hiperekstenziji ili savijeno.

Skoliozu nazivamo prema primarnoj krivini, lijevostranoj ili desnostranoj, i lokalitetu (torakalna, torakolumbalna, lumbalna). Npr. dekstrokonveksna torakolumbalna skolioza.

Glavna podjela skolioze dijeli na funkcionalne i strukturalne.
Funkcionalne ili reverzibilne skolioze su u većini slučajeva rješive, tim više ako je uzrok poznat. Ovdje ne dolazi do promjena na anatomskim strukturama koje zahvaćaju skoliozu. Ovakav oblik najčešće nastaje zbog lošeg držanja prilikom sjedenja i stajanja, neprimjerenih posturalnih navika kao što su teške školske torbe, neadekvatna raspodjela težine, neudoban madrac i dr. Pogodovanje nastanku skolioza mogu biti loši posturalni odnosi tijela, asimetrija tonusa mišićnih skupina, asimetrija donjih ekstremiteta, spuštena stopala, bol razne etiologije, neke bolesti i dr. Pronalaskom uzroka terapija se usmjerava na isti i skolioza se uspješno liječi.
Strukturalne ili fiksne skolioze uzrokuju anatomske promjene kralješnice jer nisu reverzibilne. Zahvaćaju koštani i ligamentarni dio, mišiće i zglobove između trupova kralješaka, kao i onih između kralješaka i rebara. Zbog većeg pritiska i zaostajanja u razvoju, tijela kralješaka konkavne strane skolioze se stanjuju, tako da kralješak s vremenom poprima oblik romboida. Usto su u torziji i rotiraju po vertikalnoj osi u jednu stranu. Ukoliko postoji tzv. kompenzatorna skolioza, obično je krivina sa torzijom kralješaka primarna. Druga, sekundarna krivina se može naći ispod i iznad primarne,a kompenzatorno se savija u suprotnu stranu (oblik slova S) kako bi se organizam posturalno prilagodio, odnosno „uhvatio“ balans. Tzv.„rebrana grba“ se stvara na strani konveksiteta na stražnjoj strani, a prema naprijed na strani konkaviteta fiksnih skolioza.

Metodom po Cobbu određujemo stupanj iskrivljenja kralješnice, tako da razlikujemo:
- Lake skolioze (1. stupanj) – do 30°
- Srednje skolioze (2. stupanj) – od 30 do 50°
- Teške skolioze(3. stupanj) – preko 50°

Po uzroku nastanka dijele se na idiopatske, kongenitalne (urođene) i stečene.
Najviše su zastupljene idiopatske skolioze (80%) kojima se ne zna uzrok nastanka. Njihova je karakteristika da se javljaju kod zdrave djece, a njena progresija je sukladna rastom i razvojem. Kod ove vrste je važno što ranije uočiti skoliozu i odmah krenuti sa konzervativnim fizioterapijskim tretmanom koji se mora primjenjivati do kraja tjelesnog razvoja.
Stečene nastaju kao posljedica neuromuskularnih bolesti, prijeloma, operativnih zahvata, infekcija, oboljenja pluća i rebara i dr.
Prema životnoj dobi ih dijelimo na infantilne (nastaju do 4.godine), juvenilne (od 4. do 10. godine), adolescentne (iza 10. godine) i adultne (poslije završetka koštanog razvoja).

Najteže skolioze su infantilne. Često brzo napreduju i nerijetko liječenje zahtijeva kirurški zahvat.
Od svih su najzastupljenije juvenilne skolioze. Terapija konzervativnim tretmanom kod njih daje odlične rezultate. Kod djevojčica u dobi prije puberteta (8-12 g.) se najčešće javljaju.

LIJEČENJE:
Liječenje skolioza se sastoji od konzervativne terapije (fizioterapija, kineziterapija, manuelna treapija i dr.), terapije ortozama i kirurški.

Fizioterapijska dijagnoza:
Fizioterapeuti se u dijagnostičkom i kontrolnom radu koriste skoliometrom za mjerenje površinske rotacije kralješnice i ostalim metodama u cilju planiranja fizioterapijskog programa.

KONZERVATIVNA TERAPIJA (kineziterapija,fizioterapija, manuelna terapija…)
Terapijom se kod mlađih pacijenata nastoji postići posturalni optimum jer je u toj dobi kralješnica podložna promjenama sve dok traje koštani rast.
Kod odraslih pacijenata fizioterapija ima za cilj sekundarnu prevenciju. To znači da se usmjerenim fizioterapijskim postupcima i tehnikama utječe na posljedice skolioza, kao što su miofascijalni blokovi, bolovi kao posljedica skolioze, promjenjen respiratorni volumen pluća, utjecaj na srce, cirkulaciju, unutarnje organe itd.

Terapija vježbom(kineziterapija) predstavlja najzastupljeniju terapiju koja se primjenje kod skoliotičnih loših držanja u funkcionalnom stadiju. Vježbe jačanja, istezanja, disanja, cirkulacije, kondicije, stabilizacije i balansa se koriste u cilju ispravljanja loših posturalnih odnosa, sprečavanja progresije stanja i usvajanja pravilnog sjedenja, stajanja i hodanja. Kineziterapija skoliotično lošeg držanja ima za cilj simetričnim vježbama osnažiti leđnu i abdominalnu muskulaturu čime se povećava stabilnost kralješnice. Izvode se istovremenim jačanjem konkavne i konveksne strane. Jednako važno je i istezanje skraćene muskulature. Provode se i vježbe na švedskim ljestvama, sa loptom i štapovima, a ako je moguće provodi se i hidroterapija. Preporučuje se plivanje.
Indicirana je preventivno-terapijska metoda ljepljivim trakama (Kinesio Taping), koja ima za cilj brže uspostavljanje pravilnije posturalne odnose tijela. Trakama se vrši ekscitacija oslabljenih mišića i inhibicija mišića povećanog tonusa čime se utječe na ispravljanje deformiteta.

Kineziterapija lakših strukturalnih skolioza (do 30°) je usmjerena na individualan pristup rada kroz terapijske metode s ciljem povećanja mobilnosti kralješnice, jačanja i istezanja suprotnih grupa mišića kod primarne krivine (asimetrične vježbe), poboljšanje disanja, cirkulacije, generalnog jačanja tijela (simetrične vježbe), kondicije, stabilizacije i balansa sa ciljem održavanja postojećeg i sprečavanja pogoršanja stanja. Kod ove grupe skolioza koristimo i druge terapijske metode u cilju što bolje efikasnosti usmjerene na posljedice skolioze (elektrostimulacija, Kinesio Taping, Trigger point, medicinska masaža, kraniosakralna terapija, miofascijalne tehnike-opuštanje miofascijalnih lanaca)
Ukoliko stanje zahtijeva, kineziterapija se kombinira sa nošenjem ortoza za skoliozu.

Kod srednjih (30°-50°) i teških strukturalnih skolioza (više od 50°) se također kroz individualan rad sa pacijentom izrađuje individualan plan terapije i vježbi. Od kineziterapije se naglasak stavlja na asimetrične vježbe s pravilnim pozicijama trupa i ekstremiteta uz terapeutsku manualnu fiksaciju specifičnih područja.

Indikacija je također za primjenu vježbi disanja, cirkulacije i kondicije, kao i druge adekvatne terapije (elektrostimulacija, medicinska masaža, Kinesio taping, Trigger point, kraniosakralna terapija, miofascijalne tehnike).

TERAPIJA KOREKCIJSKIM STEZNICIMA (Milwaukee steznik, Bostonski steznik, Lyonski steznik)

Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (1 ocjena)