navigacija

Kad su mi oteli Dinamo, oteli su mi i djetinjstvo

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

Da sam kao dijete ostao bez Dinama, to bi se još i moglo shvatiti. ali voljeni klub uzeli su odraslim ljudima

Kolega mi je ponudio pristupnicu za članstvo u MNK Futsal Dinamo. Ne znam koliko je vremena prošlo da mi je itko ponudio bilo kakvu pristupnicu, ali ovu sam potpisao bez razmišljanja. Sjećam se koliko sam bio ponosan kad mi je tata prije više od 40 godina donio Dinamovu člansku kartu i pokazao da smo sada "plavi" i službeno. Mislio sam da s tim "dokumentom" u ruci lebdim pola metra iznad zemlje. 

Šutnja i nemoć odraslih
Dobro, bio sam dijete, ali i nosilo je to neku atmosferu pripadnosti kolektivu koji možda i nije osvajao titule, ali je svakako osvojio srca i obojio ih u plavo. Zauvijek, mislili smo tada. Da me je netko tada pitao hoću li ikada o Dinamu pomisliti nešto drugo osim da je moj, smatrao bih to neslućenom provokacijom. Do suza uvredljivom. S današnjim iskustvom ukradenog mi Dinama, kluba o kojem su se nekad pjevale himne, a danas se redaju tužaljke, mogu reći da sam u međuvremenu odrastao, ali to je u stvari još gore. Jer da su mi ukrali Dinamo dok sam bio klinac, bilo bi razumljivo.

Ali ukrali su mi klub kad sam bio navodno odrastao, navodno svoj čovjek i pitam se što sam to radio? Zašto sam šutio i stajao? Zašto nisam ništa učinio? Onda sam opravdanje pronašao u sustavu, u činjenici da je teško spriječiti krađu koja zaleđe ima u zakonu. Zato sam bez razmišljanja prigrlio ponuđenu pristupnicu, kao neki djelić osobnog otpora i akcije protiv otimačine moga djetinjstva. Pristupnica je bijela, ali meni je bila modra, jer kako je to govorio Ćiro dok je bio normalno naš, "samo je nebo iznad nas, a i ono je plave boje".

Pitao sam Žnoru želi li on potpisati. - Ja sam potpisao za HDZ i to je moj klub za koji navijam - odbrusio je. - A za koga si navijao dok HDZ-a nije bilo, u mladosti i onako, sportski - cimao sam ga. - Ja sam ti oduvijek navijao za HDZ. Nije uopće nužno da je postojala stranka da bi čovjek drukao za nju - pojasnio je. - To je točno, dosta vas u HDZ-u je i prije osnivanja stranke za nekoga drukalo - potvrdio sam vrijednost "drukerske" vjernosti u okvirima naše najdomoljubnije domoljubne stranke. Meni je to bio i signal da prestanem s aktivizmom i da ostavim Žnoru na miru. Zato smo gledali rukomet. Igrala je Bjelorusija s nekim.

Puhovski igra i rukomet
I tako, komentatori spominju igrače i u jednom trenutku Žnora i ja u isti tren skočimo na noge lagane. - Jesi i ti to čuo?! - zaurlao je Žnora. - Još uvijek ne vjerujem! - vikao sam i ja. - Mislim da gledamo Otvoreno! - vikao je Žnora. Onda smo se pribrali od prvotnog šoka i čekali potvrdu. Da, za Bjelorusiju je igrao Puhovski. 

- Nevjerojatno, sad više ni utakmice nećemo moći gledati, a da iz ekrana ne iskoči Puhovski! Komentira, analizira, sugerira, docira i još pivotira! Nevjerojatno svestrana osoba - govorio je Žnora. Ja sam za svaki slučaj prešaltao program, da nam se stvarno nije omakao neko političko šupljiranje, ali nije, Puhovski je igrao rukomet. Dobro, čovjek se pisao Pukhovski. Bar tako stoji na leđima. Ali dovoljno za šok. Žnora je gledao u prazno. - Treba mi nešto protiv ovog šoka, neki lijek - procijedio je. Ja sam mu pružio pristupnicu...

Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (13 ocjena)

Komentari

Registracija
  • malino malino

    07.06.2016 u 13:20h

    clanak je ok, samo sumnjam u " dinamovu člansku kartu". to je onako vise folklor, to nije "priča" starih dinamovaca.
    0 0% 0
  • malino malino

    07.06.2016 u 13:20h

    clanak je ok, samo sumnjam u " dinamovu člansku kartu". to je onako vise folklor, to nije "priča" starih dinamovaca.
    0 0% 0