Po čemu ćemo pamtiti Jovanovića? Po akciji: Otmi djeci da bi dao starcima

Ante Kostelić je genij kao što su to svi veliki vizionari, mislioci, stvaratelji. Ne treba to napisati da bi to bilo tko prihvatio kao istinu. Kostelićevu istinu dokazuje ono što je stvorio, a stvorio je skijašku velesilu od stare lade.

Kao što se epohe dijele na doba Nikole Tesle, ili na Krležino doba, pa na utakmice u vrijeme Bajde Vukasa, Kreše Ćosića ili Dražena Petrovića, tako danas živimo u eri Kostelićevih. I po tome ćemo je pamtiti. Gips je velikan i zato što je u sport, u skijanje kao svoju “borbu za istinu” ugradio sve svoje znanje iz povijesti, književnosti, umjetnosti, medicine… To je znanje enciklopedijsko, nevjerojatno i nepojmljivo za nekoga tko pročita dvije knjige godišnje na plaži (ako i toliko) i tjedno gleda pet “Sulejmana”. “Nisam ja niš’… I ne želim biti niš’ osim običan zagrebački frajer”, reče nedavno odbijajući intervju. “Ja sam ti iz one priče ‘U cara Trajana kozje uši’. Iskopao sam rupu u zemlji i vičem da me nitko ne čuje. Što da kažem, da Hrvatska u svjetskom skijanju, unatoč svemu što smo napravili, ima status Tunisa i Maroka!?

A i doma nije ništa bolje, čemu onda”. Gips zna da je svaki njegov istup veliki prasak, zato radije šuti. Kao što je nedavno uzdrmao FIS jasno i glasno rekavši istinu o Svjetskom kupu. “Znam tko je krivac za brojne ozljede skijaša: FIS i tehnički direktor Bernhard Russi… Namjerno postavljaju staze opasne po život…” Prozvani Švicarac Russi, bivši veliki spustaš, olimpijski pobjednik i svjetski prvak, ostao je bez teksta za repliku, samo je promucao: “Svaki skijaš zna u što se upušta.” Zna i on da je Kostelić prave stvari nazvao pravim imenom. Onaj naš pokušaj intervjua Gips je zaključio: “Znaš kad je društvo u bunaru? Kad dopusti da lošiji među njima donose odluke za one bolje…”

Nacija se svađa zbog zdravstvenog odgoja, ali ministru ne pada na pamet da poveća mizeran broj sati (minuta?) tjelesnog odgoja u školama koji je isti kao prije 50-60 godina

Ante Kostelić to nikad ne bi rekao, ali osobno bih odmah potpisao – za sport (i državu) bilo bi spasonosno kad bismo slijedili ljude poput Gipsa. Na žalost, odluke donose prolaznici kao “dizač tegova” Jovanović koji kao prioritete sad nameće sportske inspekcije i mirovine.

Pa ako ćemo stvari nazvati pravim imenom – Jovanović je totalna šteta za hrvatski sport. Gipsa ćemo pamtiti po genijalnosti, a ministra Jovanovića po akciji: “Uzmi hrvatskoj djeci da bi dao situiranim veteranima i starcima…“ Dobili smo oživjelog Superhika iz Alana Forda – krade siromasima da bi dao bogatima… Nisam vjerovao da je to moguće sve dok Jovanović osobno nije potvrdio da će hrvatski sport iz državne kase dobiti manje, ali da će država izdvojiti ukupno više jer mora osigurati novac za ‘njegove’ sportske mirovine? Prevedeno – zakinuti mlade i aktivne sportaše, gurnuti ih još dublje u krizu, odmaknuti od sporta, da bi se podebljali računi onih koje je sport davno zbrinuo. Što nam ostaje? Rekao bi Gips, iskopati rupu u zemlji i vikati “u cara Trajana kozje uši…”