navigacija

Mjesto gdje je Marija Majka izdahnula u krilu Artemide Efeške

Kuća Marije Majke (Ephesus, Turska)

„Nevjerojatno puno knjiga sam pročitala u životu“ – rekla mi je gospođa Bijelica, umirovljena i jedra profesorica političke ekonomije u svojim ranim osamdesetima – „a nikada nisam čula da je Marija Isusova mati zadnje godine svog života provela u Efesu u Turskoj!“

A upravo smo se kretale, zajedno sa kolonom hodočasnika, prema kući Majke Marije smještene na brdu Slavuja nedaleko od sela Selcuk u Turskoj. I zaista, kada sam se bolje promislila, malo se ikada povijesno pričalo o Majci Mariji nakon Isusova uskrsnuća. Gdje je mogla otići majka nakon što je svjedočila brutalnostima kojima su država i crkva izložile njezinoga sina Isusa Krista? Gdje je mogla otići majka koja je svjedočila izboru svog naroda da se razbojnika Barabu pusti na slobodu a njenog sina pribije na križ? Gdje je mogla otići majka koja je gledala, potom, posljedice sinovog izbora koji ga je doveo pod teški križ na surovi put od 14. postaja uglavnom popraćen indiferentnošću naroda koji je to sve mirno promatrao iz prikrajka? Gdje je mogla otići majka koja je gledala kako joj sina razapinju na drveni križ kojemu je britki vršak Longinovog koplja došao kao melem na izmučeno tijelo? Gdje je morala otići majka koja je shvatila da njezin sin nije uspio spasiti čovječanstvo dajući im sebe?

Jer vidjela je majka ubrzo da su i države i crkve ostale podjednako željne opstanka na vlasti po cijenu ratova, intriga, razaranja i bratoubilaštva. I vidjela je majka ubrzo da su ljudi bili u istom (većinskom) omjeru onesvješteni i indiferentni na dobro a da su nastavili puštati barabe a razapinjati ljude slične njezinome sinu.

A onda je vidjela majka Marija nešto što ju je gotovo dokrajčilo – da su ljudi nastavili raditi iste i još gore gnjusobe a dosjetili su se uzeti časno ime Isusa Krista u svoja šporka usta ili, još gore, često su tvrdili da djeluju u ime i Sina i Oca njegovoga, kojega poznaju.

Znala je, međutim, koje su bile posljednje riječi njezinoga sina jer obratio se Isus, na kraju samo dostojnim ušima, njezinim i Ivanovim: „Majko evo ti sina, sine evo ti majke.“ Kažu da je Majku Mariju nezin novi sin Ivan Evanđelista poveo u Efes i da je tamo provela posljednjih desetak godina svoga života.

Zanimanje za posljednje dane Bogorodice oživjelo je ponovno u 19. stoljeću kada je redovnica Anna Catherina Emerich u svojim vizijama vrlo detaljno opisala kuću: „... Marijina kuća je jedina bila sagrađena od kamena. Staza iza nje vodila je preko stjenovitog brda odakle se kroz granje mogao vidjeti Efes i more sa mnogim otocima.... Barem su tako potvrdile naredne vizitacije.

MARIJINOM KULTU je prethodio KULT VELIKE ARTEMIDE EFEŠKE

A u Efesu se nalazilo ono što se nekada ubrajalo među sedam svjetskih čuda antikeveličanstveni Artemidin hram. To je bila ona božica koja je predstavljala Majku Prirodu. Artemida nikada nije prikazana kako sjedi. Ona je imala crno lice i ruke crne kao zemlja koju predstavlja odjevena u plašt od biljaka i životinja koje se rađaju iz njene fertilne crnine, čuvala je gradove okrunjena i sama gradom na glavi a bila je, nadasve plodna. I svoje se plodnosti nije sramila jer je predstavljala - prirodu – koncept koji postoji od pamtivijeka.

Artemidina plodnost akcentirana je višestrukim dojkama hranilicama a univerzalnost stavom čvrstim kao mumija.To što su je nazvali poganom nije joj smetalo jer je znala da prirodi, koju predstavlja, davaju mnoga imena. Neka, često, pogrdna. No Majku Mariju je prepoznala odmah kada se približila močvari (u kojoj se nekada nalazio njezin veličanstveni hram) jer je i sama bila Majka. I njezin hram su rušili luđaci kroz povijest pokušavajući je prekriti velom. Ali ona, vrlo prirodno, uvijek trijumfira.

Vrlo značajno i nimalo slučajno, kip u kući Majke Marije u Efesu prikazuje onu verziju Marije kao Žene iz Apokalipse – s Mjesecom pod nogama – i dobro je da je tako. Previše smo se ogriješili kroz stoljeća o ženu i majku i prirodu. A Žena iz Apokalipse nikada ne sjedi! Baš kao i Artemida iz Efesa na čijem je razrušenom hramu sklopila oči Majka Marija. Nekada ih, zbog blata u koje su ih obje uvaljali, zovu Madonne della Palude ili Crne Madonne ali kako god da ih nazoveš – bezvremenske su, neuništive i dugo pamte!

Ocijeni:

1 2 3 4 5

4 (4 ocjena)