Malobrojni znaju da je danas, treće nedjelje u lipnju – Dan očeva. I dok su o majkama, ženama, zlostavljanim ženama i samohranim majkama, o majkama koje za djecu ne primaju alimentaciju – napisane stotine novinskih stranica, o očevima se piše daleko manje, najmanje pak o očevima – bez djece. Danas nešto o tome piše Novi list. Nešto o tome napisao je i Kruno Čudina:

“Toliko dana kasnije. Sjedit ćemo u kafiću blizu tržnice. Rano ujutro. Imat ćeš zimski cvijet u ruci, drveni, bijeli, zatvoreni. Daaaa! Ići ćemo na put. Neće nas biti strah. Dignut ću te na ramena, izaći ćemo van. Nebo će biti svijetloplavo. Puhat će povjetarac. Padat će kosa, sitna kiša. Mahat ćeš zimskim cvijetom. Daaaaa! Govorit ćeš iš, iš, iš! Vjetru I kiši I zubatom suncu. Daaaa, oću! Potjerati sve, tata! Iš, vjetar! Iš, kiša, iš, iš! Sjest ćemo u munjeviti auto. Crveni, muuuu-njeviti! Zimski cvijet će nam dati snagu, tata? Da. Ti si moj zimski cvijet. Maši, samo maši, ljubavi! Idemo do velike planine. Jaaaako velike, tata? Jako velike, Katiko. Joooj! Moram puno mahati. Iš. Iš. Iš!”

Ispisujući traumu nakon bračnog sloma, svoju i institucionalnu bespomoćnost u posredovanju među rastavljenim roditeljima, Kruno Čudina opet se vraća istraživanju odnosa roditelja i djeteta. Nakon prvog romana “Bdjenje”, koji je tematizirao ljubav prema ocu, sada je autorov pogled usmjeren prema roditeljskoj ljubavi.

“Nije bilo dovoljno” zapravo je neuobičajen ljubavni roman o onemogućenoj očinskoj ljubavi i boli zbog odvojenosti od djeteta, uobičajenoj praksi društva i socijalnih instrumenata prema kojima je majka uvijek u prednosti, sposobna donositi odluke bez obzira na preporuke socijalnih i inih, zapravo nemoćnih službi.
Duboka i potresna drama isključena roditelja potiče na razmišljanje o ispravnosti vjerovanja da je samo majčinska ljubav biološki uvjetovana, dok je ona očinska naučena.
No, biti dobar roditelj mnogo je više od biti odrastao i odgovoran, potrebno je oživjeti vlastito djetinjstvo, pa onda s djetetom u sebi i s djetetom na ramenima krenuti u avanturu roditeljstva.

***
Kruno Čudina, rođen 1979. godine u Zagrebu. Studirao filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Piše prozu, poeziju i razne zapise. Objavljivao kratke priče i pjesme u raznim časopisima i knjigama. “Nije bilo dovoljno” njegov je drugi roman. Prvi roman, “Bdjenje”, objavio je 2008. godine u izdanju nakladničke kuće Aora. Živi i radi na potezu Zagreb – Bejrut – Teheran
***

Imao sam čast prisustvovat predstavljanju nove knjige Krune Čudine “Nije bilo dovoljno”. I bilo je inspirativno, na više razina. No jedan dojam, ni nakon nekoliko dana ne popušta, naprotiv. Odijelo ipak čini čovjeka. Nije važno tko govori, čak ni što govori, danas je važno na koji način govori. Pa tako, u medijskom smislu, nije važno što je proživio Kruno Čudina, ni što je to gotovo identično pričama tisuća ljudi, djece… ostala je to mala i beznačajna vijest koju ćete teško pronaći čak i ako ciljano tražite. Kruno, kao i brojni drugi nije izašao sa transparentom na ulici, nije tražio policijsku zaštitu prilikom organizacije skupa, nije provocirao nikog, jednostavno je, tako obično, napisao knjigu.

I dok god smo takvi, nezainteresirani za fenomene u svijetu i oko sebe koji nisu vizualno atraktivni ili dok god ne uključuju (mrska mi je i sama ta riječ) “selebove”, ne očekujem pomak…
Mrzim vjerovati da jedini pomak može napraviti tek ulica!

Sretan Vam dan očeva, dan onih običnih ljudi koji daju sve od sebe kako bi zamjenili supermena.