Je li logično da se i danas, punih šezdeset i sedam (a uskoro će i 68) godina nakon rata gdje su se ove dvije ideologije sukobile, problematika “ustaša i partizana” nameće kao neriješiva prepreka u konstruktivnoj gradnji hrvatske političke budućnosti? Naravno da nije logično, s obzirom da su gotovo svi akteri ondašnjih nemilih događaja već otišli “Bogu (ili vragu) za kurire”, a nije ni pametno, budući da recentne Hrvate realno mnogo više opterećuje gospodarska i socijalna problematika.

Znaju to naravno i glavni politički akteri ove nesretne hrvatske priče, ali nažalost su danas svakoj budali preko interneta dostupne izreke SunTzu-a i Macchiavelija, od kojih im se za “lov u mutnom” naročito prikladnom učinila ona – “Divide et impera”. Stoga se prije svakih izbora, po dobro uvježbanoj matrici javnost polarizira na “lijeve i desne”, “titoiste i starčevićance”, “marksiste i kapitaliste”…

Pritom, naravno uopće nije bitno da 99% samozvanih marksista nisu pročitali ni jedno Marxovo djelo, a samozvani kapitalisti većinom nemaju “ni za cigare” ; sve je u Hrvatskoj podnošljivo dok ima “kruha i igara”. Kvaziljevičari su se stoga godinama više-manje neuspješno igrali svrgavanja “fašističko-rojalističkog” HDZ-a, a ovi su se uvijek na kraju izvlačili na priču “kako je to sve maslo UDBE i komunista”, pa se tako najpopularnija hrvatska društvena igra za cijelu obitelj, s vremenom nije više zvala “Čovječe ne ljuti se”, nego “Igra ustaša i partizana”…

Tu igru s velikim zadovoljstvom godinama igraju i svi vodeći hrvatski političari, izbjegavajući na taj način odgovore na KLJUČNA pitanja MODERNE hrvatske države. Kako otvoriti 380.000 radnih mjesta, kako omogućiti mladima dostojanstven život i zasnivanje novih obitelji, a pritom ispoštovati starije i nemoćne? “Lijeva” vlada misli da će se to postići kreditima MMF-a i podizanjem poreza (o Bože, kako “ljevičarski”), a već i klinci u srednjim školama znaju da je to samo bijedna “kupovina vremena”.

Kako razviti konkurentnost hrvatske industrije, kako ojačati malo i srednje poduzetništvo i vratiti vjeru mladima u mogućnost kapitaliziranja kreativnih poslovnih vizija i ideja? Pseudo-lijeva vlada tu vjeruje “ludom radovanju” iz Bruxellesa, a propali hrvatski poduzetnici na to samo “okreću očima”. A što na sve to kaže bivša vlada, naš “pseudo-desni gospodin Kurta” koji je nedavno sjašio, pa će se sad nekoliko godina (a možda i manje) pripremati da ponovno uzjaši i zbaci “pseudo-lijevog druga Murtu” ? A što će drugo reći nego – “sve su to partizanska posla”….