Zašto se sve hrvatske vlade boje demokratskog referenduma?
“Bilo je to u nekoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu”, početni su stihovi glasovite pjesme srpske pjesnikinje Desanke Maksimović, koju je još i moja generacija iz školskih klupa morala učiti napamet. Boraveći skoro cijelo stoljeće u jednoj državi s Balkancima, Hrvati su bez ikakve sumnje i sami postali sastavnim dijelom ovog zemljopisnog, a što je još važnije mentalnog sklopa. I onda je, navodno “zasjalo sunce demokracije”, zapuhao je slobodarski “Wind of change” s razvalina Berlinskog zida, a Hrvatska se trebala vratiti “uljudbenoj Europi” (bolje rečeno trebali smo opet postati europske sluge i ratnici za tuđi interes),tamo gdje je “oduvijek pripadala…” Obećana nam je tada bila sloboda i vladavina naroda, a na tisuće mladih je i poginulo za ispunjenje “ludom radovanja”. Hrvatski političari su redom pričali o “novoj političkoj paradigmi”, “narodnoj volji”, “participativnoj demokraciji švicarskog tipa”, dodajući tome još mnoštvo inih floskula, koje nisu razumijeli ni oni sami, a pogotovo ratom i “tajkunizmom” pogođen narod. No ipak, u zraku se osjećao neki optimizam, ljudi su iskreno vjerovali da su istinske promjene moguće i da će se pojaviti neka nova generacija političara, koji će se u važnim odlukama konzultirati s onima koji su ih izabrali.
Ali nažalost, isto onako kako su se 1944. četnici masovno presvlačili u partizane, tako smo i početkom devedesetih bili nijemi svjedoci političke transformacije negdašnjih partijskih drugova , čiju su opskurnu golotinju u „ideološkoj svlačionici“ početkom devedesetih godina prekrile euforija i oduševljenje hrvatskog naroda, koji je nakon tisuću godina ponovo dočekao rađanje slobodne i suverene države Hrvatske. Većinu ljudi, koji su „presvučene HDZ komuniste“ tada slavili, nije se zbog kontroliranih i cenzuriranih medija moglo potaknuti na suvislije kritično razmišljenje o činjenici da se gotovo cijeli tadašnji vrh HDZ sastojao od bivših partijaša, politički odgojenih u tzv. „kumrovečkoj školi.“ Stoga je središnja riječ u imenu masovnog političkog pokreta na čelu s Dr.Franjom Tuđmanom, ostala samo „sanak pusti“ određenih ljudi koji su unutar HDZ-a istinski sanjali i pokušavali izgraditi temelje nove političke paradigme u zemlji, koja je unatoč referendumskom odcjepljenju od SFRJ, ipak u mnogočemu nastavila hodati starim i dobro „utabanim“ stazama bratstva i jedinstva. A kako i ne bi, kada su u vrhu HDZ-a 1991. sjedili ljudi poput Josipa Boljkovca, Josipa Manolića, Luke Bebića, Slavka Degoricije te dugogodišnje „sive eminencije“ hrvatske politike, Vladimira Šeksa. Drugu najveću stranku SDP na ovom mjestu ne moram posebno ni spominjati, jer je ona pravna nasljednica nekadašnje Komunističke partije Hrvatske…
Od takvih se “likova”, ruku na srce i nije realno mogla očekivati uspostava vladavine demokracije, već je nastavljeno po staroj “udbaškoj praksi”, a kad pogledamo krug suradnika recentnog hrvatskog predsjednika Josipovića, nije nam teško zaključiti da UDBA i danas plete svoju paukovu mrežu na hrvatskoj političkoj sceni. Znajući sve ovo gore napisano, ne treba biti doktor znanosti da se odgovori na pitanje postavljeno u naslovu osvrta. Zamislite, naprimjer da netko uspije prikupiti dovoljan broj potpisa za referendum o izručenju udbaškog agenta Josipa Perkovića Njemačkoj? Ivo Josipović iz razumljivih razloga ne voli takve tematike i novinarske upite o njima, a njegov najčešći odgovor je da takva pitanja nisu u njegovoj ovlasti te da se moramo okrenuti budućnosti, završavanju pristupnih pregovora s EU i pokušaju ostvarenja gospodarskog prosperiteta u „zemlji nezaposlenih“. Predsjednik time očito želi reći kako UDBA više ne postoji i kako je riječ o pričama „u pluskvamperfektu“, u čemu je Josipović samo djelomično u pravu. Naime, ne trebamo se zavaravati da su danas vremena bitno drukčija, mada su UDBAŠKE metode malo modernizirane i prilagođene “EU standardima”, pa se sada ljudi uglavnom ne ubijaju, već se njihove egzistencije i obitelji uništavaju medijskim lažima i poreznim obmanama.
No, Perkovića bi se još nekako i dalo žrtvovati, ipak mu je sedamdeseta godina već pred vratima, pa mu neće škoditi da u zatvoru prije smrti pročita Bibliju i doživi eventualno pokajanje za sve mutne radnje u kojima je sudjelovao. Ali što, razmišljaju dalje naše pokvarene političke “tikve”, što ako se netko dosjeti raspisati referendum o zabrani prodaje hrvatskih šuma i voda, a mi te iste već tajnim dokumentom (potpisanim vjerovatno u Tedeschijevoj vili) obećali Francuzima? Što ako se netko dosjeti raspisati referendum o zabrani genetski modificirane hrane (GMO) u Hrvatskoj, a vlada već obećala suprotno emisarima iz “Monsanta”? U današnjem tekstu donosim tužnu vijest za sve ove političke štakore i manipulatore – netko se već dosjetio tome! Naime, mreža udruga “UZMAH” je jučer u Zagrebu predstavila “Deklaraciju o poboljšanju referendumskih uvjeta Republike Hrvatske”. Deklaracija je nastala zbog potrebe da se hrvatskoj javnosti ukaže na neodržive uvjete za raspisivanje građanskog referenduma, koji praktički onemugućuju pokretanje ovog, najučikovitijeg instrumenta demokratske participacije građana u donošenju važnih političkih odluka. “Deklaraciju o referendumu” predstavili su Gordan Masnjak, zamjenik predsjednika udruge “Hrvatski Dom” te Nada Landeka, predsjednica udruge “Veronika Vere”.
O razlozima nastanka Deklaracije i odnosu hrvatskih vlasti prema participativnoj demokraciji, Gordan Masnjak je rekao:
“Političke vlasti, bez obzira na opcije i programe koje zastupaju, nisu voljne provoditi demokratske procese od javne rasprave do samog refrenduma, u skladu s željama i potrebama državljana Republike Hrvatske, promijenama kojima se to stvarno pokazuje i dokazuje. Nepravovremenim i manjkavim izmjenama Zakona u referendumu uoči organiziranja referenduma o ulasku RH u EU, pokazuju se svi nedostaci ovog zakona, na štetu ovog osnovnog prava svakog građanima, već ga pretvara u instrument za ostvarivanje uskih političkih ciljeva vladajuće političke strukture. Tako je prvi referendum od nezavisnosti Hrvatske organiziran na brzinu, uz niz nereguliranih pitanja, posebice javnog financiranja informativnih i promidžbenih kampanja i uloge medija; nova vlast šute o zahtjevu udruga i sindikata za olakšavanjem pokretanja referenduma od strane građana (povećanje broja dana za prikupljanje potpisa s 15 na 30 i smanjenje postotka broja potpisa birača na 200 000 ili 5%), uz preciziranje pitanja o kojima se ne može odlučivati putem referenduma (ustavne vrijednosti). Naime hrvatska je regulativa ne samo u praksi neprovediva već je i među najrestriktivnijima u Europi.”
Nada Landeka je zatim ukazala na porazne referendumske brojke i činjenice koje su malo poznate široj javnosti:
“Deset posto glasova biračkog tijela koji su u Hrvatskoj potrebni za raspisivanje referenduma, jedan je od najviših pragova u Europi; npr u Sloveniji je potrebno prikupiti 40.000 potpisa (oko 2,3 posto), a u Italiji i Švicarskoj manje od 1 posto birača. Postotak je neproporcionalno visok u odnosu na druge oblike izbora – za kandidaturu za predsjednika republike potrebno je sakupiti 10.000 potpisa, a saborski se zastupnik u pravilu postaje već sa petnaestak i manje tisuća glasova.
Rok za prikupljanje referenduma je u europskoj demokratskoj praksi znatno duži nego u Hrvatskoj. U Litvi je to 3 mjeseca, u Mađarskoj 4 mjeseca , Italiji 3 mjeseca, Švicarskoj 3 mjeseca itd. Jasno je vidljivo je, kada otvaramo demokratsko pitanja referenduma i neposrednog izjašnjavanja građana, Republika Hrvatska jedna od najnedemokratskijih zemalja u Europi.”
Iz mreže udruga “UZMAH” su na kraju konferencije najavljene daljnje akcije koje vode prema cilju postizanja prava na demokratski referendum, a aktivnosti se nastavljaju već ovog vikenda, podjelom letaka s tekstom “Deklaracije o poboljšanju referendumskih uvjeta RH” u svim hrvatskim gradovima, dok nas na jesen očekuje niz zanimljivih tribina i javnih diskusija na ovu temu. Najavljeno je i pokretanje gore spomenutih referendumskih pitanja, o zabrani prodaje hrvatskih prirodnih resursa i zabrani GMO-a. Molim poštovane čitatelje da ovaj današnji tekst dožive kao poziv, kao apel na konstruktivnu akciju. Pitanje referenduma i participativne demokacije su nevjerovatno važne teme, a koliko je to “nevjerovatno važno” bojim se da mnogi nisu svjesni. Probudimo se sada i aktivirajmo se svi zajedno u konkretnom smjeru, inače će nas probuditi zvona koja označavaju konačnu uspostavu Novog svjetskog poretka.
Referendum nam je, dakle jedina realna šansa za spas hrvatskih šuma i voda, za zabranu GMO-a te za mnoga druga pitanja od općeg dobra za sve nas i naše obitelji. Javite se, uključite se i idemo raditi pametno i organizirano!
Share
a zašto očekivati od stoke sitnog zuba(koja je mirno prihvatila taj status) da se nekakvim referendumima bori za nekakva LJUDSKA prava
Pa valda zato , sto se isti ti ljudi koji su ih birali , boje ISTINE ( promjena ) koju bi takav referendum donio !!
ma da, trebao ti je doci ante pavelic i napraviti ndh
Ublažavanje uvjeta za pokretanje referenduma je jako bitno da bi se omogućilo široj javnosti da događanja u državi. Npr. ako bi se ljudi jednog dana odlučili da zahtijevaju monetarnu i bankarsku reformu, tada bi za tu akciju trebala ogromna organizacija, ali i dobro znanje velike većine ljudi. Ublažavanjem uvjeta se može lakše učiniti i krenuti ka rješenju. http://patriotpokret.com.hr/ – http://www.scribd.com/doc/89402033/Financijski-Sustav-i-Novac
Romano,hvala Vam sinko na zrelom razmišljanju.
O toj nesretnoj rak rani, UDB-i i njenoj zločinačkoj priošlosti,se mora što prije riješiti. VELIKO JE PITA ANJE KADA I TKO ? Hrvati su dokazali da sami to ne žele,ili neznaju kako?
Da nam neće stvarno biti lako, malo tko je toga svjesan u Hrvatskoj. Razloga imamo tisuću.Njima jedna neovisna Hrvatska u biti ne znači ništa. Ima li u hrvatskoj političkoj glavi neke fantazije da barem imaginiramo, kakva bi nam se ponovna bruka mogla dogoditi potonemo li kao politički subjekt u katastrofalnom brodolomu na mračno dno stvarnosti nekakve protuprirodne zapadnobalkanske asocijacije, sa svim popratnim elementima političkog i državnopravnog bankrota.
Zar nije više nego jasno, da je londonsko-versailleska zamisao Zapadnog Balkana samo maska za restauraciju Jugoslavije. Nakon svega što nam se u protuprirodnoj državnoj zajednici obiju Jugoslavija, kako u onoj monarhofašističkoj, tako i u totalitarističko komunističkoj, dogodilo, nitko pametan ne može shvatiti ovu ponovnu epodemiju političke šizofrenije, koja se očituje u bezglavnom srljanju u neka u neka zapadnobalkanska udruživanja.
Nastupa još jedna somnambulna faza hrvatskih povjesnih lutanja.Obnavlja se kontinuitet hrvatske političke gluposti i sramote, koji traje čitavo jedno stoljeće.Ne znam kakva bi pamet bila potrebna i kakva bi još krvava iskustva trebala steći, pa da konačno shvatimo u kakav duboki mrak srljamo.
Već je A.G. Matoš zapazio, kako smo ” začudo bogati intelektualnim energijama, a oskudni državnim koncepcijama”.Kult slugaštine s nekim patološkim pervezitetom mazohizma prodire u naše brzoplete stavove i poglede. Javlja se toliko političkih slijepaca, koji tapkaju po tminama povijesti i po bespućama sadašnjosti. U tome lutalačkom povjesnom udesu trajno nas obuzima neka iluzionistička inspiracija, koja nas vodi u bezizlaznu kvadraturu kruga, u ukleti balkanski perpetuum mobile ovisnosti,podređenosti i bezperktivnosti. To je ponašanje pseta koji se vraća “starom gospodaru”.
Dokle ćemo na liniji hrvatske političke gluposti izmišljati na našem povjesnom putu po mazohističkom moralnom uvjerenju neku novu konbinaciju opasne povjesne igre, koja u pravilu završava uvrijedljivim poniženjem (Strossmeyer),desperativnim ludilom (Suplilo),atentatom (Radic),masovnim pokoljem (Bleiburg),montiranim politickim procesom (Stepinac),podmuklim umorstvom (Hebrang),brutalnom agresijom i terorizmom (Domovinski rat)i kriminalizacijom hrvatske samoobrane(Haaško tužiteljstvo).
To naše povjesno političko ponašanje je toliko stupidno, da se svaki komentar takvoga paraplegičnog političkog uvjerenja i konfuzne političke svijesti čini suvišnom. Haluciniramo politički po jednom te istom kalupu i sami sebe dovodimo u poziciju samouništenja. Neprestano nedotupavo ponavljamo kako Europa za ovaj prostor nema koncept. A svakome političkom diletantu je jasno, da Britanija ima svoju providnu kolonijalno prokušanu formulu, a onda je ima i konsenzualno preparirana Europa i saveznički partner SAD.
A naš glavni hrvatski grad Zagreb, ta naša lijevo orijentirana draga metropola i uspavana Trnoružica, se u ovome nokturnu hrvatske politike ponaša tako, kao da će doista postati svjetionikom u toj mračnoj regiji Zapadnog Balkana! Nije uzalud Zagreb bio unionistički grad od Hrvatsko-Ugarske nagodbe 1868. do sloma Austrije.Lp.
U potpunosti se slazem u svemu i podrzavam tu akciju. Hrvatski narod mora odbaciti GMO-a jer mi se ne trebamo bojati da necemo imati prostora za zivjeti i biti gladni, pa neka to cine zemlje koje imaju taj problem. Politika nasa mora biti takova, da nasi proizvodaci svega, prodaju prvo nama, a sa viskom na vanjsko trziste. Moramo se svi suprostaviti nasoj i vanjskoj politici guranja nam takovih proizvoda na nasa trzista sa ciljem da nam sve to uniste pa i na kraju i zdravlje koje nam je i najvaznije. Ne zaboravimo da ce zdrava hrana imati vrlo visoku cijenu pa cemo lako s njom.
Potpuno se slažem s gornjim člankom i komentarom gospodina Milana T.
“…zapuhao je slobodarski “Wind of change” s razvalina Berlinskog zida, a Hrvatska se trebala vratiti “uljudbenoj Europi” (bolje rečeno trebali smo opet postati europske sluge i ratnici za tuđi interes), tamo gdje je “oduvijek pripadala…”
Bivšim slugama dugo treba da nauče biti dobri gospodari. Stoljeća ratovanja sigurno stvaraju ratnički mentalitet koji se teško miri s nuždom da se za život ne zarađuje pljačkom i ratom, već radom.
Već se nekoliko godina bavim istraživanjima ranijeg – za vrijeme feudalizma – rusinskog (galicijanskog, ukrajinskog) doseljavanja u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. O tome se gotovo ništa ne zna iz jednostavnog razloga što se radilo o seoskim rusinskim zajednicama koje nisu imale nikakve nacionalne svijesti, a spcijalizirale su se za sječu i uređenje šuma što su obavljale na temelju ugovora s feudalcima obično na rok od 20 godina, nakon čega bi kretale dalje. (O Rusinima iz tog vremena čuo sam nedavno samo u emisiji Prvog programa hrvatskog radija pod naslovom “Kužni pil” posvećen spomeniku za zaštitu od kuge u Osijeku).
Stoga Rusini niti ne pamte otkuda su došli, a najveći njihov broj i ne zna da su podrijetlom Rusini. No na podatke o njima došao sam preko njihovih prezimena na internetu.
Ovo pišem prvenstveno zbog toga što sam otkrio da su Rusini podsvijesno skloni sklapati međusobne brakove, iako o sebi kaoRusinima ne znaju ništa. A to dalje govori da se određeni elementi mentaliteta prenose s generacijje na generaciju.
Ovo, u krajnjoj liniji može objasniti kako su se u Hrvatskoj i BiH održali pravoslavni Srbi. Održali su se, jer su ljubomorno čuvali svoj status naoružanih seljaka, najčešće graničara, što Rusini nisu bili.
I na kraju pokazalo se da i mnogi Hrvati imaju mentalitet tih naših Srba, jer jednako kao i oni nose u sebi nasljedstvo Vlaha iako su ili prije dolaska Turaka primili katoličku vjeru ili su kasnije napustili pravoslavnu Crkvu i prešli u katoličku.
A to je “točka na i” našeg teškog prilagođavanja Europi koja nas je iz svog interesa dugo držala kao graničare, odgađajući koliko je god mogla, “reconquistu”
Poštovani gospodine Kržak, iako smo slični, bilo bi pogrešno reći da smo isti.
Posebnu bi temu mogla predstavljti sociološka analiza sukoba društva miješanog prvog i drugog Tofflerovog civilzacijskog vala (Srbija)s društvom, koje pripada drugom,valu (Hrvatska),sukoba, koji se vodi u predvečerje trećeg vala i predhodi svim popratnim,suštinskim i nezaustavljivim promjenama u društvu. Psiholog-futurist Herbert Gerjuoy piše: “Rezultat idejno zatvorenog drustva je mali broj uzora za oponasanje,s kojima se svaki pojedinac moze poistovjetiti,ili prema kojima se oblikuje,a produženje takvog stanja limitira sva nova pokoljenja u prihvaćanju svjetske baštine” . Robujući dogmi, srpski hegemonizam zatvara cijeli narod u ljušturu svetosavlja,Kosova, Marka Mrnjavčevića i Vuka Karadžića.
“Novokomponovane narodne pesme” su eklatantan primjer oruđa za fosilizaciju narodnog bića na razini prošlosti i zaprečavanja prodora europske misli u svijet srpskog pučanstva. U tome, nažalost, učestvuje i velik dio srpske intelegencije, a neki najkreativniji intelektualci crtaju u inozemstvu Potemkinove kulise velikog srpstva i stvaraju dijabolično lažan prikaz hrvatske povjesti i hrvatskog narodnog bića.
Najgore od svega je što autor, a to je odlika velikog nesrazmjera između sposobnosti racionalnog rasuđivanja i shvaćanja vrijednosti sebe, s pravom propitujući određene stvari, kao gotovu činjenicu (a da je gotova, ne bi trebalo kritičkog propitivanja) nudi određene teze. Time, na žalost, najviše šteti inače potrebnoj UZMAH-ovoj inicijativi.
Inače mi je, osobno, teško, kao ravnopravnog sudionika i osobu, vrijednu pažnje i truda uloženog u pisanje i razmjenu razmišljanja (i činjenica), shvatiti osobu, koja je u stanju idealizirati nešto postavljeno nasuprot nečemu, sa čime se ne slaže; prvi preduvjet za vjerodostojnost i povjerenje jest i sposobnost kritičnosti, neovisno na društveni položaj, političku pripadnost i osoban stav; zapravo, osoban stav bez kritičnosti jest čista glupost.
ma naravno da nece spustiti prag za referendum, jer im ne ide u korist.
demokracija tog oblika postoji u svega nekoliko europskih drzava ; mislim da se Svicarci i Francuzi pitaju u svim manje-vise bitnim pitanjima.
Njemacka je npr. svojim gradjanima nametnula tutorstvo i uoci uvodjenja eura ih nije pitala jesu li za ili nisu, jer se jako dobro znalo da euro ne bi prosao.
nasa je demokracija znaci “duplo indirektna”, jer stranka najprije po listi bira zastupnika kojega ti mozda ne bi birao i onda te taj isti kojega ti neces zastupa ponovno u nekim bitnim pitanjima.
tu od narodne volje nema niti “v”…
Gospodine mislilac, hvala Vam na komentaru, ja se osobno propitujem svaki dan, a propitujem i analiziram isto tako i politicku situaciju u Hrvatskoj. Koja Vam se konkretno recenica nije svidjela u tekstu, koja Vam se teza cini tako stetnom? Molim konkretizirajte, pa se mozemo propitivati. Hessea i Coelha sam apsolvirao jos u srednjoj skoli, a sad mi je stalo do konkretnosti i argumenata. Lijep pozdrav i svako dobro!
mislilac ;
ne trebas kritizirati autora teksta, preispitaj sebe. jer, koliko vidim ; ti u ovim “igricama demokracije” ne vidis niti jednu anomaliju.
ako je ne vidis, onda si : a) provoditelj politike poslusnosti, b) placen po ucinku ili c) naivan ( nisi skuzil nista od onoga kaj si do sad u zivotu procital ).
Svaki kolumnist ima svoje stavove. Gdje to pise da jedna kolumna ne smije zavrsiti apelom ?
to mozda veli Pusicka ?
koliko se ja sjecam, i ona je apelirala pretproslog tjedna na kraju svog izlaganja.
i to na silovane Vukovarke.
da se prikljuce gay – paradi.
sad vidi do kud si dosal u svojoj filozofiji…
ma da, trebao ti je doci ante pavelic i napraviti ndh
romano
iako znam da ćete vi već naći opravdanja za to što ste pisali
no konkretno ću vam dati vašu nekorektnost
pišete
“Ali nažalost, isto onako kako su se 1944. četnici masovno presvlačili u partizane, ”
presvlačili ?????
masovno ??????
ovo su dvije riječi koje su neodređene, paušalne
jer nisu se presvlačili nego su vidjeli kamo ide rat i prešli su na stranu partizana baš kao što su to imali priliku učiniti i zarobljeni domobrani, pa neki su prešli u partizane, neke su partizani pustili, no unatoč tome ujkani danas tvrde da su se partizani borili protiv hrvatskog naroda
također se zna da nisu svi prešli, a masovno je paušalna riječ koja zamagljuje realnost
mogli ste koristiti i druge riječi poput “neki” “dosta njih” “mnogi”……koje su također paušalne ali imaju manju težinu od “masovno”
ali mislim da vam ta usporedba uopće nije trebala, to je moje osobno mišljenje
….
mogli ste pisati i isto tako kao što su vojnici nakon pada vukovara oblačili civilna odijela, “presvlačili” se u civile
ovo nikako nije usporedba četnika i branitelja Vukovara, nego prikaz transformacije sa svrhom
…..
što se tiče referenduma
slažem se da je postotak visok s obzirom na neke druge zemlje
no ako je nešto doista loše, tada ne bi trebao biti problem prikupiti 10 % potpisa
kako mislite nešto mijenjati ako ne možete skupiti ni desetinu na vašu stranu ????
prvo što trebamo mijenjati su naše glave, način razmišljanja
imamo potpuno krivi pristup domoljublju, ljubavi prema domovini
naime, ono se mjeri količinom mržnje prema srbima, komunistima, partizanima, udbi………
umjesto da se mjeri zaštitim interesa zemlje i svih njenih građana
Poštovani Rahan,
Slažem se da je potenciranje teme “ustaše i partizani” u suštini kontraproduktivno, ali učinila mi se zgodna paralela između događanja s kraja 2.svjetskog rata i novog ideološkog presvlačenja početkom devedesetih, kad sam se kao klinac jako čudio zašto su nedjeljom crkve odjednom pune, a navikao sam osamdesetih na poluprazne…
Što se tiče presvlačenja četnika, ostajem pri tome da se nije radilo o “sporadičnim slučajevima”, već je poveznica između četnika i partizana jako očita. Naime, i partizani i četnici bili su za Jugoslaviju, prvi za komunističku, drugi za kraljevinu. Krajem rata stvorili su koaliciju, a velikosrbi su prihvatili komunizam kao sredstvo za stvaranje Velike Srbije. Stoga, kad se komunizam napokon raspao, Velika Srbija se razotkrila u svoj svojoj biti, koristeći pojam “Jugoslavija” za zbunjivanje domaće i svjetske neupućene javnosti, te granatirajući ” vekovni srpski grad – Dubrovnik…
Ovo je, dakle autorski osvrt, a jasno je da sam svjestan da demokratski referendum mora biti izboren zajedničkim snagama i “lijevih”, i “desnih”, i “građana” i “seljaka”. Ja osobno, kad bi me netko pitao jesam li desničar ili ljevičar, puno prije bih rekao ljevičar, mada osobno do tih podijela ne držim, jer su neozbiljne , a u javnosti se ljude zbunjuje se potpuno krivim percepcijama ljevice i desnice. Stoga, uvijek sam za suradnju po pitanjima od općeg dobra, sa svim ljudima dobrih i plemenitih namjera…
romano
puno puta se pitam
što bi mi pričali da je tito bio srbin ?
jer srpski ekstremisti baš kao i hrvatski jednakom žestinom pljuju po titi i partizanima
što je pomalo zbunjujuće, a ustvari potpuno logično
……
opće dobro sam već spomenuo
kao interes zemlje i svih njenih građana
no na žalost nevjerujem da je to kod nas moguće
osobni interes je ispred općeg
ispravite me ako se varam
…..
no to nije samo kod nas, mislim da je svugdje isto
problem je u nivou svijesti
koji sve povlači za sobom
dakle jedino rješenje je podići nivo svijesti
sva ostala rješenja nisu prava, neće donijeti rješenje
Democratic politic of bitch
Uvjeti za sprovođenje referenduma u Hrvatskoj idu od lošijih prema boljima, ali je iluzorno govoriti o demokratskim i referendumskim odlukama, a u stvarnosti u kojoj imamo milijun fiktivnih glasača.
Prvo to treba urediti, a onda i svaka demokratska volja građana dobiva pravi smisao.
Mislim da je ključni dio rečenice: 10% glasača u Hrvatskoj.
To je onda oko 300000 potpisa.
Vremenski period za prikupljanje potpisa bi trebao biti onakav kakav se primjenjuje u najviše zemalja koje koriste referendumsko izjašnjavanje.
Dragi Romano, kada tražite konkretnosti i argumente, najprije ih sami ponudite i uzmite u obzir da nećete dostići “konkretnosti” (usput, naučite značenja tih riječi) nekih ljudi sa vašim konkretnostima; posebno je odvratno u apelu i traženju suradnje podmetati vlastite fantazmagorične stavove, ma koliko bili zamotani u koloplet točnosti. Stoga, pogledajte se najprije u ogledalo. Koji mi se detalj/i nije svidio ? Onaj u kojem postupate baš kako sam naveo. A ‘onešto Vam je naveo i rahan. i ima u ovoj zemlji i drugih ljudi, ne samo UDBAša i preuzetnih glupana.
djedmedjed
Tko kaže da ne vidim anomaliju ? O, gluposti Božija …