Ono što u Crkvi znači riječ “Amen” (Neka bude), to za našu političku “Cosa Nostru” na vlasti označava sintagma “Usklađivanje zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije.” Radi te famozne “pravne stečevine” u Haaškom zatvoru trunu dojučerašnji hrvatski heroji (po pravnoj stečevini EU zločinci), propala su hrvatska brodogradilišta, a ribarstvo i poljoprivreda su na izdisaju. No sve su to  stvari koje konsenzualno ne opterećuju hrvatsko stanovništvo, jer ruku na srce, mnogi Hrvati su podržavali izručenje generala Haagu, mnoge nije briga za brodogradilišta, a među nama nema baš previše ni ribara/poljoprivrednika.  Stoga se “usklađivanje” u tim temama dešavalo relativno javno, iako uz standardno plasiranje brojnih nepotpunih informacija, koje su samo zbunjivale već zbunjenu javnost. Za razliku od tih slučajeva, o nekim važnim “usklađivanjima” nećete u medijima i na saborskim sjednicama pročitati ili čuti gotovo ništa, a jedan od najeklatantnijih primjera za takvu vrstu subverzivnog političkog djelovanja protiv vlastitog naroda je uvođenje (“na mala vrata”) genetski modificiranih organizama (GMO) u Hrvatsku.

Pošto se o temama GMO i “Codex Alimentarius”, s obzirom na njihovu važnost još uvijek premalo piše, ne isključujem da će biti i čitatelja ovog teksta koji uopće neće znati što se krije iza kratice GMO. Kako bi i ti manje informirani, ali ipak za ovu temu zainteresirani čitatelji mogli s razumijevanjem pratiti ostatak teksta, napisat ću samo da su GMO (genetski modificirani organizmi) biljke, životinje ili mikroorganizmi kojima je pomoću genetičkog inženjeringa bio promijenjen genski (nasljedni) materijal i to na način koji nije prisutan u prirodnim okolnostima (kao što je križanje ili prirodna rekombinacija). Obično je riječ o tehnikama unosa dodatnoga nasljednog materijala (pa i među vrstama koje nisu sliče: npr. mikroorganizam – biljka) s namjerom da se poboljšaju određena svojstva organizma: npr. povećanje uroda, povećanje otpornosti na kukce, veće iskorištavanje pri proizvodnji sastojaka (npr. antibiotici, limunska kiselina, octena kiselina…) koje određeni mikroorganizmi proizvode tijekom rasta, promjena uvjeta rasta (npr. povoljni rast i zrenje pri nižim temperaturama od klasičnih).

GMO hrana se na širem svjetskom tržištu pojavila sredinom osamdesetih godina, bez da su prethodno obavljena kvalitetna stručna istraživanja o štetnosti i negativnim implikacijama takve vrste prehrane. Američka korporacija “Monsanto”, najveći svjetski proizvođač GMO-a, potrebu za genetski modificiranom hranom opravdala je pokušajem “suzbijanja gladi u Africi”, a istu “mantru” o navodnoj “plemenitosti” GMO-a, koristi i američka političko-korporativna elita. U svojoj odličnoj knjizi “Sjeme obmane”, američki istraživač i aktivist Jeffrey Smith piše slijedeće: “Tvrtka “Monsanto” je 1990-ih zamolila svoje direktore da opišu kako bi, prema njihovom mišljenju, trebala izgledati savršena budućnost za 15-20 godina. Monsantovi su direktori opisali svijet u kojem će 100 posto komercijalnog sjemenja biti genetski modificirano i patentirano. Savjetnici su zatim na temelju toga izradili strategiju i taktiku kako bi taj cilj i ostvarili. Na istoj su konferenciji predstavnici jedne druge biotehnološke korporacije na video-zidu predstavili dijagram na kojem su predložili preuzimanje 90 posto komercijalnog sjemenja u roku od pet godina. Njihova je namjera preuzeti opskrbu hranom u svijetu…”

Već na temelju ovih nekoliko rečenica se može lako zaključiti kako je GMO samo još jedna od globalnih obmana velikih korporacija, koje u svom suludom pohodu ne zaziru više ni od čega, pa im zdravlje naših obitelji više ne predstavlja nikakvu moralnu prepreku u ostvarenju “svetih ciljeva”, koji su opet sasvim kompaktibilni s američkom imperijalističkom politikom. Štoviše, u današnjem globaliziranom svijetu je pozicija glomaznih multinacionalih kompanija toliko jaka, da one više ne pružaju podršku vladajućoj političkoj eliti, već su u doslovnom smislu od nje preuzele globalnu vlast i donošenje svih ključnih političkih odluka. Zbog toga je poznati engleski pisac i politički aktivist George Monbiot, potpuno u pravu kada kaže da je “korporativna moć danas najizravnija prijetnja demokraciji”. Isti autor u jednom od svojih odličnih osvrta  za britanski list “Guardian” naglašava: “Institucionalna moć korporacija je toliko velika, da su ih jedino druge kompanije u stanju držati pod kontrolom.”

Treba li nas onda uopće čuditi činjenica da je i recentna hrvatska marionetska vlada, kao i sve ostale vlade prije nje, zapravo samo “žrtveni pijun” u bolesnoj partiji šaha moćnih svjetskih koncerna? Naravno da nas  to ne treba čuditi, ali nipošto to ne smijemo uzeti kao “nužnu i nepromjenjivu realnost”, kakvom su je hrvatski prvaci “u kukurikanju lažnih obećanja” već u startu prihvatili. Milanovićeva vlada je tako šutke i “spuštenih gaća”, poput zadnjh uličnih kurvi (prostitutka je preblaga riječ za to što nam rade) donijela “Uredbu o izmjeni i dopunama Uredbe o razini genetski modificiranih organizama u proizvodima ispod koje proizvodi koji se stavljaju na tržište ne moraju biti označeni kao proizvodi koji sadrže genetski modificirane organizme (NN 039/2012)”. Spomenuta uredba je pravno gledajući jako zamršena i teška za “odgonetanje” ( a to je zajednički nazivnik svih “usklađivanja s pravnom stečevinom EU”), no kad ju se pažljivo pročita, može se zaključiti da se njome na hrvatsko tržište uvodi dosada zabranjeni GMO kukuruz, koji se u budućnosti neće morati označavati kao GMO, što predstavlja veliku opasnost za zdravlje hrvatskih građana i budućih generacija.

U svom odličnom osvrtu na ovu vladinu uredbu od 17.03.2012, Prof.Dr.Sc. Marijan Jošt je u nekoliko kratkih “natuknica” opisao što je zapravo GMO:

• Genetičko inženjerstvo je loša znanost u službi velikih korporacija.
• Genetičko inženjerstvo nema zdrave znanstvene temelje. Postavka: 1 gen = 1 protein je netočna. (Ljudski genom se sastoji od oko 30 tisuća gena, a tijelo od oko 250 tisuća proteina!)
• U poredbi s konvencionalnim usjevima niti jedan GM usjev ne daje više urode, a RR-soja čak i do 40% niže.
• Rodnost je kvantitativno genetsko svojstvo – kontrolirano je s većim brojem gena i mala je vjerojatnost da bi se moglo popraviti metodama genetičkog inženjerstva.
• Niti jedan GM usjev ne daje urode veće kakvoće – naprotiv njihova je hranidbena vrijednost manja (siromašni na mikroelementima).
• Sjeme GM usjeva je skuplje, a GM proizvod jeftiniji i teško se plasira na tržištu. (Kome će ih Hrvatska prodavati?)
• RR soja koja se uvozi u EU iz Argentine sadrži velike doze rezidua glifosata (17 mg/kg). Pokusi su pokazali degenerativne promjene u embrija pileta i žabe tretiranih s 2.03 mg/kg glifosata – 20 puta manje doze od one koja se koristi pri prskanju u poljima .
• Roundup (glifosat) ima vijek poluraspada oko 20 godina (ovisno o vanjskim faktorima).
• GM usjevi uzročnici su pojave otpornih korova, otpornih štetnika i novih biljnih bolesti.
• Za Hrvatsku sjetva GM usjeva je ludost – uspješna alternativa je ekološka proizvodnja.

Hoće li hrvatski narod i ovog puta “mudro šutjeti” ili ćemo se napokon znati organizirano suprotstaviti onima koji sustavno truju nas i našu djecu? Došli smo dakle pred jedno od zadnjih “hamletovskih pitanja” za sve Hrvate, i stare i mlade,  i muškarce i žene, i desne i lijeve:  BITI ILI NE BITI?!

* Na ovom linku možete potpisati peticiju za zabranu GMO-a u Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji, Austriji i Mađarskoj:

http://www.gopetition.com/petitions/peticija-za-progla%C5%A1enje-regije-alpe-adria-podru%C4%8Djem-s.html