navigacija

Lijepo da je Balić stao uz Babića, no trebao bi uz njega i na klupu...

Zadržavanje Babića i Vujovića pozitivne su priče i obje pokazuju da je Gobac još uvijek rukometni Zeus Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Da, da, još je tu... Naizgled se samo povukao u posljednje vrijeme, tu i tamo koja izjava, posljednji intervju i ne pamtimo. Nije riječ o Ivanu Baliću, već velikom ocu hrvatskog rukometa Zoranu Gopcu koji je, za razliku od političkih vladara kakve pamtimo, za života prepustio vodeće pozicije drugima, i u klubu i u savezu, i iz zavjetrine prati kako im ide. Nije se javljao kad su se nizali uspjesi, primjerice zagrebaša u lanjskoj Ligi prvaka, prepuštao je pozornicu drugima, pokazavši koliko je mudriji od svog maksimirskog “brata”, ali se sada u prvoj velikoj krizi koja je paralelno uzdrmala i PPD Zagreb i rukometnu reprezentaciju, spustio kao “deus ex machina” (za one koji ne zalaze u HNK, onu zgradu na Trgu maršala Tita – trenutak u predstavi kad se božanstvo u grčkim tragedijama spušta na pozornicu i sudjeluje u raspletu radnje, obično sretnijem od onoga koji bi se očekivao iz same tragičnosti situacije). U nekim prošlim vremenima i Babić i Vujović bili bi bivši, a lako moguće i Balić, no ovo je neki stariji Gobac i nije, nespretno poput društva iz Dinama, skočio na prvu priliku da se riješi (ne)voljenog. Naravno, nastavi li Babić i dalje s neuspjesima, a Balić ga nastavi podržavati, Gobac će imati “green card” javnosti da ih obojicu posmjenjuje bez bojazni od reakcije “pa zar tako s legendom?”.

Koliko god smo bili razočarani nakon poraza od Poljaka u Riju, čini se da se Željko Babić na terenu čak i bolje snalazi nego u javnosti. Možda bi pomoglo da se češće obraća, a ne da se povlači u osamu i ne javlja se. Balić je uložio jako puno svog ugleda na jednu kartu i, iako je očito slab na prijatelja, ne treba sumnjati u Babićevo znanje jer kad bi bio neznalica, onda bi Balić radio protiv samoga sebe. Pogleda li se sastav upravnog odbora koji daje završnu riječ o Babiću, očito je da samo Gobac i Balić imaju taj autoritet da ih uvjere da mu ne usvoje ostavku. Pa kad je već tako puno uložio u spašavanje vojnika Željka, bilo bi najbolje da Ivano i sjedne uz izbornika na klupu. Jer, onda valjda neće doći do pogreške u komunikaciji. Nema licencu? Nema mjesta na klupi? Rušio bi mu autoritet? Izvlačenja!

Ipak, sve te stvari, i izbornikova ljubav prema vjeri i hoće li Balić sjediti na klupi ili neće i što misli o njemu netko u upravnom odboru, marginalne su kad dođe sljedeće natjecanje u usporedbi s ključnim pitanjem – kakve su mu niti s igračima. Jesu li popucale? Priča je da su ga neki zvali i molili da ne odlazi. Valjda u strahu od povratka Goluže! Ako će ga ključni igrači slijediti, ako točno zna na koga se ubuduće može osloniti, a tko je za otpis, i ako ima viziju bolje igre, onda je dobro što Babić ostaje. Ako ne, onda smo u još većim problemima. Iako se karakterno čovjek teško u tim godinama mijenja, svakako treba zaoštriti kurs i unijeti više strasti jer s onim gandijevskim stavom slab će učinak polučiti. Sa stavom “ha gledajte, nekad uspiješ, nekad ne uspiješ” brzo ćeš se uloviti kako objašnjavaš da je i prolazak skupine u prvom krugu SP-a uspjeh.

Opstao je zasad i Veselin Vujović, i to je dobro. Jer, previše toga je bilo dobroga i lijepoga u posljednje dvije sezone da bi ga se samo tako potjeralo. Iako Vujović nije bez krivice u lošem startu u Ligi prvaka, PPD Zagreb morat će hitno ozbiljnije uložiti u momčad misli li zadržati pozitivan trend iz prošlih sezona. I tu je ključnu ulogu u rješavanju krize imao Gobac. Očito je slab na crnogorskog majstora, pa nije Vujović ni Obrvan ni Neno Kljaić da ga samo tako šutne. 

Ocijeni:

1 2 3 4 5

0 (0 ocjena)