navigacija

Razgovor s Brankom Kiriginom, muzejskim i znanstvenim savjetnikom u mirovini

Dr. Branko Kirigin

Kratka biografija Dr. Branka Kirigina : Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Hvaru, Zagrebu, Beogradu i New Yorku. Studirao je arheologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu gdje je 1971. godine diplomirao na temu „Neolit u Dalmaciji“.

Zahvaljujući Grgi Novaku, kao asistent za arheologiju 1972. godine zapošljava se u Historijskom institutu JAZU u Dubrovniku, a kao kustos Grčko-helenističke zbirke Arheološkog muzeja u Splitu započinje raditi 1974. godine. Zvanje višeg kustosa dobiva 1981. g. Od 1982. - 1987. godine obnašao je dužnost direktora Arheološkog muzeja u Splitu, a godinu dana kasnije postaje muzejski savjetnik. Sudjelovao je u značajnom broju arheoloških istraživanja još od studentskih dana, osobito na srednjedalmatinskim otocima.

‘‘Doktorat s temom „Faros-parska naseobina“ obranio je 2000. godine na Sveučilištu u Splitu, Filozofski fakultet u Zadru.

Na Filozofskom fakultetu u Splitu je izabran za docenta 2008., a 2009. godine izabran je za zamjenika voditelja  Centra Studia Mediterranea Filozofskog fakulteta u Splitu.

Glavno područje arheoloških istraživanja je Dalmacija (kopno i otoci), a interes vezan uz materijalnu kulturu antičke Grčke civilizacije u Dalmaciji i na Jadranu i njen odnos i utjecaj na autohtono stanovništvo. Pored toga poseban naglasak na grčku i helenističku keramiku, sistematski pregled terena, arheologiju krajolika, zaštitu i popularizaciju spomenika i prirode.
Neki od značajnijih terena opsegom istraživanja i značenjem nalaza bili su: Salona, Vis, Palagruža i Hvar.
Na temelju njegova prijedloga i obrazloženja, Državna uprava za zaštitu spomenika kulture zaštitila je Starogradsko polje na otoku Hvaru, Palagružu, te je proširena zona zaštite antičke Isse. Uz pomoć suradnika projekta Jadranski otoci izradio je bazu podataka o preko 2000 nalazišta na srednjedalmatinskim otocima.
Istraživanja Starogradskog polja rezultirala su upisom na UNESCO Listu svjetske baštine 2008. godine.
U bibliografiji ima brojne knjige i tekstove različitog sadržaja, od znanstvenih, muzeoloških do članaka u dnevnim, tjednim i mjesečnim tiskovinama.  Aktivan je jedriličar, biciklist i planinar.
 

Razgovor

Thor: Poštovani profesore Kirigin, izuzetna mi je čast za priliku za ovaj razgovor s vama.

Gotovo nevjerovatna je činjenica da nigdje nisam vidio, čuo ili pročitao da uopće postoji barem jedan razgovor s vama i o vašemu radu, koliko dosada znam, bilo u medijima ili u stručnim časopisima. Mislim da je to podatak koji nam ukazuje na činjenicu da u današnje vrijeme kulturni, tradicionalni i povijesni značaj sve više biva zamijenjen s značajem svega onoga što se najbolje ''prodaje'' ili nečega što ima ''trenutnu vrijednost na burzi''. Ono što je posljedica ''burzovnih vrijednosti'' je dakako i ''burzovno obrazovanje'' te kao podatak stoji da je Hrvatska na dnu europske ljestvice po obrazovanju. Sve više to se ogleda ne samo u kulturi već i umjetnosti , arhitekturi, te naravno i samom načinu življenja kao i općenito stila života u današnje vrijeme.

Dr.Kirigin:  To što niste našli neki razgovor sa mnom može bit' rezultat toga što nisam zanimljiv i što se ne namećem. Imam luksuzni status arheološkog outsidera. Mediji su me uglavnom znali pitati kada su bile u pitanju razne afere. Na primjer gradnja hotela na antičkoj nekropoli u Visu, zaobilaznica u Solinu. Davno sam dao intervju pok. Zoranu Franičeviću kada smo kopali u Škripu na Braču. No ništa više od toga, iako sam pisao dosta polemičkih članaka u raznim novinama i časopisima. Uglavnom, da parafraziram Danila Kiša, ne bih volio da postanem arheolog koji nije problematičan.

Thor: Želio bih vas stoga upitati koje je vaše mišljenje, kao renomiranog stručnjaka, arheologa, istraživača, autora i pisca o sve većoj deterioraciji  glede značaja naše vlastite, kao i opće kulture i njenih vrijednosti, koje kao zajedničku posljedicu imaju sve veći zaborav na ono što baštinimo iz drevne ostavštine naših predaka, te sustavno s time i kulture koje su oni kao takvi i predstavljali?

Dr.Kirigin: Glavni  uzrok tome smo mi sami, mi iz raznih struka koji se bave baštinom. Mi smo sami sebe doveli u marginalni položaj u društvu jer uopće ne radimo, ili radimo loše, na širenju i popularizaciji baštine (to ne znači da svi moramo raditi na tome). Po tom pitanju ne postoji nikakav dogovor, plan ili strategija. Kao što sam davno napisao u knjizi o Issi: „Svaka aktivnost od civilizacijskog interesa neće doživjeti rast, ako nema barem malo podrške šire društvene zajednice, a podrška se dobiva ako je javnost dobro obavještena i ako su ljudi zaduženi za napredak zainteresirani i stimulirani za unapređenje naše svakodnevice“. Ne vidim nikakvog znaka da se po tome pitanju bilo što mijenja nabolje. Svi uglavnom „plaču mižeriju“, ogovaraju ili šute, ne rade ništa da bi se nešto pokrenulo, i nitko nije zabrinut zbog toga. Pojedinačni pokušaji odmah padnu u vodu ili jako dugo dolaze na svoje (na primjer Muzej krapinskih neandertalaca). Prije četiri godine kolega Ante Milošević i ja objavili smo kritički osvrt na knjigu „Arheologija u Hrvatskoj“ (Matica Hrvatska, Zagreb 2009). Digla se prašina ali nitko nije u pisanom obliku opovrgnuo niti dodao nešto onome što smo napisali, a pisali smo o bitnim stvarima naše struke. Nikome na pada na pamet da se organizira skup na tu temu. Dakle, intelektualne živosti u hrvatskoj arheologiji nema. To samo znači da nikoga nije briga što nam se događa, a to nije dobro, to omogućuje tiraniju prosječnosti. Naime, mi u našoj struci uopće ne znamo što želimo. Uopće nismo postavili kriterije po kojima bi mogli znati što nam je najvažnije istraživati, koja nalazišta i koje probleme, bilo da se radi o znanstvenom,kulturnom ili komercijalnom (turističkom) interesu. Na primjer, svi znamo da jer Salona naš navažniji i najveći antički grad ali u nju se godinama ulaže daleko manje novca nego u Tilurium (rimski vojni logor kod Trilja). Može li tko to racionalno objasniti? Ako može poklonit ću mu moj brod.

Uglavnom, mislim da nas zbog takvog ponašanja ljudi sve manje cijene.

Thor: a) Većina vaših radova stavlja svoj fokus na otoke i otočku kulturu. Primjerice tako su najzastupljeniji  vaš zavičaj Faros /Hvar i  blizak mu  grad i otok Vis /Issa te Brač, Šolta i Palagruža. Nadalje, čitajući i studirajući vaše knjige stječe se dojam da vaše knjige nisu samo akademsko dokumentiranje prošlosti koje će potom služiti u daljnju svrhu istraživanja i dokumentacije u očuvanju baštine. Neki od dodatnih dojmova koji se stječu jest da vaši radovi, poput primjerice i radova akademika Radoslava Katičića i Dr. Vitomira Belaja, kao i u prošlosti velikog prof. Dr. Grge Novaka čiji ste učenik, kolega i suradnik  - daju ogroman obol u smislu približavanja tradicijske kulture budućim naraštajima i kroz vaše promišljanje koje sa sobom nosi i neizostavne elemente književne lirike.

b) Koliko nam je važna stoga ''kultura škoja'' ili kultura otočkog izražaja, osobito u današnje vrijeme, ne samo onome dijelu Hrvata koji žive uz ili na moru, već i onima u kontinentalnom dijelu naše domovine? Uz to i jedno podpitanje - što možemo naučiti iz prošlosti jednoga otoka?

Dr.Kirigin:  a) Gravitaciju i fiziku nitko ne ugrožava, ali baština je itekako ugrožena i svakim danom je nje sve manje, a što je najgore, u većini slučajeva, ne znamo što smo nepovratno izgubili. Tu je bitna razlika između stručnjaka koji se bave prirodnim znanostima i nas koji se bavimo baštinom, prošlošću. Naši mehanizmi zaštite baštine su neučinkoviti, restriktivni su, magloviti i baziraju se na proizvoljnim ( od prilike do prilike) i kritici nepodvrgnutim procjenama. Sustav zahtjeva temeljitu obnovu, a to se neće dogoditi jer establishment je tako dobro umrežen da nema neke šanse za promjenama, a koliko vidim nema ni ljudi koji bi htjeli promjene. Dovoljno je pogledati što se zbiva s Dioklecijanovom palačom, Dubrovnikom i općenito dalmatinskim krajolikom pa da vas uhvati jeza. A za sve to su najvećim dijelom krivi nedostatak jasne kulturne politike na državnoj razini i služba zaštite spomenika kulture koja, naravno, nikome ne odgovara za svoje postupke. Oni o istoj stvari po nekoliko puta donose suprotne ocjene i mišljenja, i uvijek su u pravu.

Kada govorimo o pisanju dosta vremena provodim nad tim da pišem jednostavno, razumljivo i da se ne ponavljam.

b) Svaki otok je otok za sebe čak i u jeziku – lokalni dijalekti čakavskog jezika - (doduše sve manje jer izumire i nema državnu potporu). Da biste bili otočanin mora postojati brod. Brod omogućuje komunikaciju kako među otocima tako i s kopnom i s udaljenim prekomorskim krajevima i to puno brže i jeftinije nego se to može na kopnu (barem do nedavno,ali još uvijek ne i za velike terete). Da bi se to postiglo otočanin je morao imati znanja koja nisu potrebna onome tko živi na kopnu, koja otočanin također mora poznavati da bi opstao, ali on prvenstveno mora poznavati more. Kada, iz tko zna kojih razloga, otok nema mogućnost komuniciranja, on stagnira, umire. To se zorno vidi na Visu i Lastovu koji su od 2. Svjetskog rata pa do 1990. bili zatvoreni otoci. U tom razdoblju izgubljeno je 2/3 vitalnog stanovništva. Vis je sa 10.000 stanovnika pao na oko 3000, a Lastovo danas nema ni 700 stanovnika. Brač i Korčula su malo iznad demografske nule zahvaljujući raznovrsnoj ekonomiji: poljoprivreda, industrija, turizam, dok moj Hvar demografski pada jer je okrenut samo turizmu i to masovnom, što je pogubno za krajolik, baštinu i domorodce koji se ne žele baviti turizmom. Nismo stoga, na primjer, uspjeli ni dostojno obilježiti 400 godina najstarijeg javnog kazališta u Evropi (za usporedbu treba se sjetiti velike fešte koja je u Hvaru organizirana povodom 360. godišnjice), itd. Riblja industrija je uništena, a od nekad 5720 hektara pod vinovom lozom sada smo spali na njih 350! Ne smijemo zaboraviti da su sve one lijepe kuće, rive, trgove, crkve, arsenal, utvrde, Hvarani sagradili od prihoda dobivenih od ribolova i vina! Prihod dobiven od turizma danas najmanje ostaje na otoku, zbog čega ne možemo urediti biblioteku, srediti ambulantu, imati kino ili sagraditi starački dom, itd!

Proučavanje prošlosti otokâ i uočavanja sličnosti i razlika jako je uzbudljivo i korisno. Na primjer, mi smo detaljno prepješačili i sistematski popisali arheološka nalazišto na Hvaru, Braču, Šolti, Visu i manjim otocima oko njih. Slažući kronološki ta nalazišta pokazalo se da su otoci Hvar, Brač i Šolta jako naseljeni u kasnoantičko doba (4.-7. st.) dok Vis nije: od preko stotinu antičkih nalazišta na Visu samo na njih 26 našli smo skromne nalaze iz kasne antike što je posve obrnuto nego na ostalim otocima uključujući i Korčulu i Lastovo. Što se tu događa? Kako to objasniti?  Zašto je antički grad umro? Pisanih izvora o tome nema. Arheologija je ukazala na taj problem do kojeg ni jedna druga struka ne bi došla. Ima i niz drugih zanimljivosti i novih pitanja koje ćemo uskoro objaviti u sintezi međunarodnog projekta „Jadranski otoci“.

Thor: Starogrčka naselja na našim otocima, kao i njihova baština su vjerojatno jedan od najvažnijih predmeta i  tema vaših znanstvenih radova.  Ne ulazeći pritom u debate da li je Faros bio osnovan prije Isse ili Issa prije Farosa -  koliko nam znače Grci i njihove naseobine, kultura, ogromna tradicija i baština koju su ostavili iza sebe kao nepobitan dio antičke Grčke kulture (premda su bili izvan onoga što se opisuje kao Magna Grecia/ Megale Hellas) na našemu prostoru, ne samo na Visu i Hvaru, već i u tome dijelu Jadrana i Sredozemlja?  Primjerice u današnje vrijeme kultura Južne Italije u regijama poput Apulije i Kalabrije u kojima se i dalje njeguje  ''Griko'' (Grčki) identitet i jezik , nedvojbeno nam  daje dokaz za dodirne točke s maritimnom kulturom i jezicima (dijalektima) s naših otoka poput Hvara i Visa/ Komiže.

Dr.Kirigin: Nije bitno je li Faros stariji ili mlađi od Isse. Mene zanimaju činjenice, a ne „istine“. Činjenica je malo da bi znali istinu o tome kada je Issa utemeljena kao grčki grad. Zadatak arheologa je da nađe činjenice uklapale se one u postojeće teorije ili ne. Helenski gradovi na našim otocima su doista jedan fenomen pogotovu što su kasno nastali (4. st. pr. n. e.) i što su jako mali. U južnoj Italiji i Albaniji grčki migranti utemeljili su gradove u 7. i 6. stoljeću pr. n. e. i to su veliki gradovi, po deset puta veći od Farosa ili Isse (Taras – današnji Taranto – čak i pedeset puta)! Zanimljivo je to što drugdje na Jadranu, na cijeloj talijanskoj, našoj i crnogorskoj obali, nema grčkih naseobina ali ima predmeta uvezenih iz Grčke, kao i malih grčkih enklava u pojedinim domorodačkim naseljima. Issa je odigrala značajniju ulogu u širenju „helenstva“ (danas bi se to reklo: učestvovanje u mediteranizaciji) na našoj obali, nego Faros, ali sve skupa taj utjecaj je bilo mali. Ticao se on gotovo isključivo priobalnog pojasa. Ekonomski je Issa, osobito u 3., 2. i 1. st. pr. n.e., bila znatno dinamičnija po istočnom i središnjem Sredozemlju i na Jadranu od Farosa. To se vidi po mnogo čemu. Ima tu masu izazova, osobitosti i stvari za razne analize, tako da je proučavanje grčkih naseobina jako uzbudljivo. Ono što nam nedostaje su istraživanja istovremenih brojnih domorodačkih naseobina o kojima gotovo ništo ne znamo, što nije slučaj u Italiji ili Albaniji. Male (zbog nedostatka financija) pokušaje činimo s istraživanjima gradine Rat nad Ložišćima na otoku Braču koja ima veliki potencijal.

Thor: a) Hvarani su se izjasnili za mogućnost povratka drevnog naziva svome Starom Gradu. Smatrate li da bi se  trebalo primjerice poput naziva Faros za Stari Grad, isto tako vratiti i starogrčko ime Issa za otok Vis?

b) Postavljam ovo pitanje uz podpitanje o važnosti ''farske hore'', jer je prije nekoliko godina bila prisutna debata na temu mjerenja zemljišta na Hvaru - '' nije Ager nego Hora''. Citiram iz Slobodne Dalmacije: ''Prvi je to ustvrdio akademik don Šime Ljubić još u XIX. st., a naš suvremenik akademik Nenad Cambi je govoreći o Faroskoj hori rekao da 'treće civilizacijsko dostignuće koje su Grci donijeli u naše krajeve jest uređenje gradu pripadajućeg zemljišta'. O tome je 2005. pisao i dr. Branko Kirigin, arheolog koji je doktorirao upravo na Farosu (384. pr. Kr.).’’  - Možete li nam reći i nešto više o tome?

Dr.Kirigin: a) Držim da ne treba vraćati imena Faros i Issa jer su Stari Grad i Vis imena stara već stoljećima. Kome pada napamet da se na primjer Zadar preimenuje u Diadora, ili Zagreb u Agram, Dubrovnik u Ragusa ili Cavtat u Epidaurum? 

b) Rezultati međunarodnog tima arheologa iz Hrvatske, Slovenije, Engleske i Kanade, posebno pak naš rad s kolegama iz Slovenije predvođenim profesorom Božidarom Slapšakom, dali su dokaze da je pravilna parcelacija zemljišto unutar Starogradskog polja iz vremena kada su Parani s egejskog otoka utemeljili naseobinu Faros, i da je to djelo grčkih mjernika, danas bi rekli inžinjera. Nitko prije nas nije uzeo metar i instrumente i izvršio mjerenja na tisuće točaka unutar polja. To je bio golem i iscrpljujući posao koji je trajao mjesecima. Posebno sam na to ponosan jer je to prvi spomenik/kulturni krajolik koji je ušao u listu UNESCO-a, a kojeg su nedavno otkrili arheolozi, dakle, nije bio vrijednost poznata sama po sebi, kao što je to na primjer Dubrovnik ili Trogir.

Polje je najveći kulturni krajolik iz vremena prvog milenija pr. n. e. na Jadranu, sačuvan do danas. Zaštićen je od UNESCO-a  zato jer je, iako najmanji, najbolje vidljiv od samo četiri koja su sačuvana na svijetu ( a bilo ih je barem 400 izvan Grčke i 600 u Grčkoj). To što se ne ulaže gotovo ništo u njegovu revitalizaciju (poljoprvredna proizvodnja, kulturni turizam) to je druga priča.

Thor: Masovni turizam prisutan je u sve većem obimu i na našim otocima. Sve manje je naših ribarskih brodova, a pritom je osjetno sve manja  i naša ribolovna industrija, dok preko ljeta dolaze jahte pune turista, kojima kultura otoka ne znači puno, izuzev nekoga mjesta gdje se pronalazi ‘’dobar provod i tulum’’. Posljedice takvog masovnog  turizma nakon više desetljeća pokazuju i zemlje kao  što su  Portugal, Španjolska, Grčka i Italija, dok nam se na drugoj strani nagovješta i mogućnost vađenja nafte iz Jadranskog mora (na našoj strani Jadrana). Imamo li razloga za zabrinutost ili se trebamo radovati i biti bezbrižni ‘’radujući’’ se napretku naše zemlje koji će nam donijeti materijalnu dobit? 

Dr.Kirigin: Masovni turizam pretvara nas u sluge, servise. Rapidno gubimo identitet, posjede i ponos, a krajolik se degenerirao do te mjere da će ga uništiti kao Costa del Sol u Španjolskoj, koju često nazivaju “Obala kriminala”("Costa del Crime"), a taj kriminal je osobito vidljiv u gradu Hvaru. Ivo Babić je naslovio jednu svoju knjigu “Od ubavog do gubavog” – i to je baš tako. O bušotinama vam ne mogu govoriti jer ne poznajem dovoljno tu problematiku. Znam da Norveška ima velike koristi od toga. Materijalna dobit nam može doći samo ako se dobro organiziramo i utvrdimo održivi razvoj, naravno uz iskustva drugih, osobito onih koji su doživjeli tu pošast.

Thor: Jedan od vjerojatno najvećih pronalazaka u europskoj antičkoj kulturi kao i jedan od većih pronalazaka prošlog, dvadesetog stoljeća bilo je i vaše otkriće i dokaz da je na otoku Palagruži postojalo i bilo prisutno svetište posvećeno heroju Trojanskog rata - Diomedu. U knjizi spominjete i pišete o trojici moreplovaca pod imenom: Simos, Aristokrates, Soleios koji su urezali posvetu na kylixima (posudama za ispijanje vina) Diomedu između ostaloga i s riječju ‘’soteria’’ (spasenje). U vašoj  knjizi nadalje navodite da je moguće da je na Palagruži postojalo svetište Diomedu koje se uščuvalo/održalo mnogo stoljeća. Možemo li dakle razmatrati i samu mogućnost da je Diomed osobno i preminuo na Palagruži te je stoga sam otok postao mjesto hodočašća iz razloga jer se radi o velikom heroju Trojanskog rata koji je kao takav gotovo ravan Odiseju, dakle drugim riječima postao je polubog u starogrčkom panteonu? Spominjem to iz razloga jer je s otokom Korčulom povezan Antenor, Argonauti su plovili Jadranom, te i sama Issa posjeduje svoje drevne junake poput  vladara Jonija i ratnika Kalije.

Dr.Kirigin: Činjenica je da su otkrića na Palagruži okarakterizirana od inozemnih kolega kao “An archaeological sensation” (arheološka senzacija), no ne mogu reći da je to “najveći pronalazak u europskoj antičkoj kulturi” kako vi navodite. Sjetimo se samo, na primjer, grobnica u Verigini u Grčkoj. Isto tako moramo znati kako nemamo dokaza da je Diomed stvarno postojao. Ilijada i Odiseja su prekrasne mitske priče (doduše pune nasilja), legende s kojima su Grci, poput ostalih zajednica, stvarali osjećaj pripadnosti i to preko slavljene “izmišljene” prošlosti u kojoj ima realnih detalja. Sada znamo da je Diomedovo svetište na Palagruži nastalo krajem 6. st. pr. n. e., gotovo 5.-6. stoljeća nakon Trojanskog rata (za vrijeme mikenske civilizacije). Zašto je to svetište tako kasno nastalo i to nakon što je mikenska civilizacija nestala? To sam pokušao objasniti u spomenutoj knjizi o Palagruži.

Thor: Drevna je Issa između ostaloga posjedovala poznatu keramičku produkciju a njeno vino bilo je gotovo legendarno u čitavom Mediteranu/Sredozemlju. Danas se o tome sve manje govori i piše (što sam spomenuo i na početku u svome prvom pitanju) no prije par godina opći dojam donekle je popravila izložba ‘’Antički Grci na tlu Hrvatske’’ (iz 2010. godine). Autor ste čak sedam visoko ocijenjenih , stručnih radova, koji su uključeni u katalog te izložbe, premda osobno niste bili vezani kao kustos za tu izložbu. Neki stavovi o samoj izložbi bili su oprečni , primjerice onaj iz časopisa ‘’Vijenac’’ od Nives Majnarić-Pandžić.

Koje je stoga vaše mišljenje o budućnosti takvih izložbi te i općenito takve vrste projekata u Hrvatskoj?

Dr.Kirigin: Mislim da je uvažena kolegica Nives Majnarić-Pandžić jako dobro prikazala izložbu, za koju držim da je promašaj koji je popravljen kada je izložba predstavljena u Gradskom muzeju u Ljubljani, kada su postavu radili arheolozi tog muzeja, na čemu im čestitam. Urednica izložbe u Klovićevim dvorima uopće nije razumjela o čemu se tu radi jer se do tada nikad nije bavila grčkom arheologijom niti ima pojma o njoj (vidi njen uvod u katalogu izložbe). No izložbe dođu i odu, ali ostaje katalog koji je pristojan, premda je mogao biti puno bolji da je bilo više uredničke strogosti. Velika je šteta što nije napravljeno izdanje na engleskom jeziku jer sumnjam da će se za to uskoro pružiti prilika. Bila je to prigoda da inozemne kolege na jednom mjestu upoznamo sa našim dostignućima. Izbjeglo bi se tako da u svjetskim monografijama o Grčkoj civilizaciji (koje se često objavljuju) istočna obala Jadrana napokon ne bude prazna. No, izgleda da je bolje da plačemo nad time što nas stranci ignoriraju, nego da se potrudimo da ih upoznamo s onim što imamo. Da bi naša arheologija prodrla u svijet potrebno je prvo učiniti puno toga ovdje. Na spomenutoj izložbi bilo je preko 60% eksponata iz muzeja u kojem sam proveo 38 godina, a i sada, zahvaljujući benevolentnosti nove uprave, mogu tamo raditi, što mi jako puno znači. Tamo je pohranjen golem keramički materijal s Visa i Palagruže na kojem sada radi nekoliko kolega što je jako pohvalno. Prije sam se samo ja sistematski bavio grčkom i helenističkom keramikom zbog čega nije bilo sugovornika u Hrvatskoj, a ni odgovarajuće stručne literature. Budući da sam jako znatiželjan, jedini izlaz bio je obratiti se za pomoć kolegama iz Grčke, Italije, Engleske, Kanade i Australije (sic) koji se time dugo bave. To me je odvelo u međunarodne vode. Odlazio sam, i odlazim tamo, oni su dolazili, i dolaze ovdje. Ta razmjena je omogućila znatne pomake. Sada u Hrvatskoj ima barem pet naših stručnjaka koji se sistematski bave tom problematikom, pa tako i keramičkom radionicom u Issi. To me jako veseli, pogotovo što su kolege povezane sa svijetom. Ne možemo napredovati ako ne pratimo šta se u svijetu događa i ne uključimo se u ta zbivanja, osobito stoga što se u svijetu izrazito više ulaže u znanost i kulturu nego u nas.

Thor: I za kraj htio bih vas upitati kada možemo očekivati vaše nove radove? Čitao sam da je u pripremi i vaš rad ‘’Diomedovo svetište na Palagruži’’ te ste mi nedavno spomenuli i da će se u budućnosti tiskati novo, dopunjeno i obnovljeno izadnje vaše knjige ‚‘Issa – Grčki grad na Jadranu‘‘ a čije je prvo izdanje više nemoguće pronaći. Možete li nam reći nešto više o vašim budućim projektima?

Dr.Kirigin: Pripremam dosta stvari. Trenutno s kolegama iz Zadra i Londona radim na korpusu grčkih grafita iz Dalmacije (njih preko 800, što je treći po obimu takav korpus na svijetu) a koji će biti tiskan u ediciji poznatog Instutute of Classical Studies u Londonu. Zatim radim s našim i inozemnim kolegama na završnoj sintezi, odnosno četvrtoj knjizi projekta “Jadranski otoci” koje će također, kao što su i ostale tri, biti objavljena u Engleskoj. Uz to s kolegom Vedranom Barbarićem, koji je donedavno bio znanstveni novak na mom projektu, radim na knjizi “Arheologija Jadrana u prvom mileniju pr. n. e.” Također radim sa kolegama na obradi nalaza s zaštitnih iskopavanja u Farosu 2009.-2013. Tom prigodom iskopano je keramičkih nalaza od preko jedne tone, odnosno oko 40.000 ulomaka! Nakon toga posvetit ću se detaljnoj obradi nalaza s Palagruže, a ako budem dobrog zdravlja rado ću napraviti drugo, znatno prošireno izdanje knjige o Issi. Htio bih na kraju reći da sam sve do nedavno bio jedini arheolog u Hrvatskoj (od nas preko 250 zaposlenih) koji se full-time bavio antičkim Grcima. Zahvaljujući tome što su moji donedavni znanstveni novaci Maja Miše i Vedran Barbarić sada respektabilni znanstvenici Filozofskog fakulteta u Splitu, te da sam mentor doktorantici Marini Ugarković iz Arheološkog instituta u Zagrebu, mogu reći da imam dostojne umrežene nasljednike s kojima rado surađujem. Doista sam počašćen time. Druge nagrade mi nisu potrebne.

Thor: Poštovani prof. Kirigin puno vam hvala na ovome razgovoru.

Knjiga Dr.Branka Kirigina ''Palagruža - Diomedov otok'' može se kupiti OVDJE
Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (2 ocjena)