Muka mi je od toga što u posljednje vrijeme vidim na javnoj televiziji, a što se naziva kulturom. Stoga – eto jedne televizijske Slamke.
Krajem prošle godine dobila sam nekoliko poruka od različitih ljudi koji su vezani s HTV-om, a u kojima stoji da se s novim rukovodstvom u toj kući, kulturi – loše piše.
Nešto kao: „U tom pismu piše – kulturo, ne volim te više!“
Moram priznati da sam u početku mislila da se radi o bezrazložnoj panici i strahu od ukidanja pojedinih emisija i promjenama termina (nagore, naravno).
No, nije prošlo ni mjesec dana kad sam shvatila da je sintagma „loše nam se piše“ samo eufemizam za ono što se uistinu događa.
Na dan sprovoda našega kolege glumca, Čede Martinića, u središnjem je Dnevniku bio (u dijelu kulture) veliki prilog o tome da je umrla Čita, majmunica iz filma o Tarzanu. I ja sam kao dijete gledala Tarzana i Čita mi je bila (sad saznajem – bio) baš super, ali toliki prilog u kulturi središnje informativne emisije o jednom majmunu može dati samo netko tko pripada – istoj vrsti.
Ne poznajem nikoga iz kazališta tko nije bio ogorčen ovakvom uredničkom odlukom.
Baš tih dana javna se televizija odlučila pozabaviti i sapunicama, i to na „znanstvenoj osnovi“. Pa smo se u „Otvorenom“, u kojem su teme iz kulture prava rijetkost, naslušali lupetanja od kojih mi je uistinu bilo neugodno. Neugodno zbog svih sudionika u raspravi, zbog razine dijaloga, a i zbog potpunog nedostatka argumenata – sa svih strana.
Pomislila sam, bolje je da zaobiđu kulturu, nego da se prezentiramo široj javnosti na takav način.
I kad sam „zaliječila rane“ od tog nesretnog „Otvorenog“, čujem najavu nove emisije koja se prikazuje od ponedjeljka do četvrtka odmah iza Dnevnika (na 2. programu HTV-a), a koja će problematizirati „vruće teme“ iz politike, gospodarstva, sporta i ESTRADE. Hm, mislila sam da mi je nešto promaknulo (kultura, recimo) pa sam krenula vrebati najavu za emisiju „In medias res“ i – shvatih da mi ništa nije pobjeglo: umjesto da se kultura nađe na popisu važnih tjednih tema na javnoj televiziji, „izgurala“ ju je – ESTRADA. A što je pak naša estrada, posebna je (žalosna) priča.
Pak smo u prvoj emisiji uistinu imali što čuti o tome gdje nam pjevaju estradne zvijezde, koliko zarađuju (u eurima, ne u kunama, dakako) i slične presudno važne stvari za ovaj kulturno-politički trenutak. Gosti iz Hrvatske bili su vrlo relevantni za temu: Duško Lokin i Maja Šuput.
Eksperti iz područja, nema što!
Ali nije ni to bilo dovoljno, nego se iznimno obaviješteni novinar, vrli Petar Vlahov, uključivao u studio u Beogradu (da čujemo što o ovoj prevažnoj temi misli Neda Ukraden), a nakon toga i u Sarajevo (da čujemo Halida Bešlića i njegov diskurs). Ono, ludilo od ritma emisije, povezivanje, spajanje, sateliti, razmjena mišljenja, vatromet ideja, iznosa u eurima, u brutu, u netu (valjda i u tari!), novac na račun, na ruke…! Uzbudljivo do boli! Wow!
Mislila sam da sanjam i samo si govorila: „Zemljo, otvori se! Ovo nije, ovo ne može biti istina!“
A ipak, bila je istina. Gorka.
Nakon ovih nekoliko primjera već me strah upaliti televizor pa se pokušavam informirati putem novina. I, jučer pročitah vijest od koje se osjećam kao da mi je zapela riblja kost u grlu: Hrvatska televizija sprema se u redizajn središnje informativne emisije u koju se namjerava uvesti – „show bizz blok“.
SHOW BIZZ BLOK. Halooo?
Tijekom posljednjih dvaju desetljeća kulturnjaci su se u nekoliko navrata pokušavali izboriti da, po uzoru na rubrike „Sport“ i „Vrijeme“, i kultura dobije svoj prostor u sklopu Dnevnika. Bila je to borba Davida i Golijata. Bez odgovora, dogovora, bez pomaka.
Kultura je, nakon dugotrajnog lobiranja, dobila getoiziranu emisiju „Vijesti iz kulture“ koja se prikazuje u neka čudna vremena, ni blizu središnjoj informativnoj emisiji i u kojoj se prilozi rade na takav način da ju ne gledaju čak ni kulturnjaci sami. A kamoli šira javnost.
Ali, kako sada stvari stoje, show bizz će uspjeti u onome što kultura nije! Dobit će svoje mjesto u središnjem Dnevniku!
Bingo! za sve svjesne građane Republike Hrvatske!
Ne, nemam ja ništa protiv show bizza (kako je ovo lijep, hrvatski izraz!). Ni protiv estrade. I masovna i popularna kultura itekako su dio naše KULTURE i valja ih njegovati. Međutim, može li se na JAVNOJ TELEVIZIJI naći prostora i za DRUGAČIJU KULTURU od one koju nazivamo „show bizz“?!
TV Nova, dakle, komercijalna televizija, nekidan je objavila veliki prilog o našoj iznimnoj mladoj opernoj pjevačici Mariji Kuhar Šoša, a javna se televizija jedva prisjetila velikog jubileja jedne od naših najvećih opernih pjevačica Ruže Pospiš Baldani!
Premijeru studentske „Carmen“, koja je gotovo jednoglasno proglašena jednim od kulturnih događaja 2011. godine, Hrvatska je televizija ODBILA snimati, i to u posljednji trenutak.
Pa gdje je tu logika? Tko je ovdje lud?
Umjesto da gledamo emisije o kazalištu, gledamo glumce koji spominju svoja kazališta u emisijama u kojima „zvijezde“ pjevaju ili plešu ili štrikaju ili heklaju, svejedno.
To je maksimum ozbiljnog spominjanja kazališta na HTV-u.
Tko će zaustaviti ovaj tsunami show bizza/žutila oko nas? Umjesto TV drama, nude nam sapunice, umjesto promišljanja kulture koja otvaraju važna pitanja za današnje vrijeme, slušamo o tome tko je gdje pjevao u novogodišnjoj noći i za koliko eura, oplakujemo majmune umjesto kolega, a u slučaju da voditelj Dnevnika dobije tekst u kojem se spominju strana imena, gotovo sa sigurnošću možemo čuti „vukovski“ izgovor, iliti – čitaj kako piše.
NEPODNOŠLJIVO!
Ima li negdje u ovoj našoj zemlji neka i najmanja slamka spasa za KULTURU?
Ovo sljepilo za i na kulturu moglo bi nas sve skupa vrlo brzo – skupo stajati.
Osim promjene Zakona o kazalištu i Zakona o umjetnicima, čini se da se požar hitno treba gasiti i u – Zakonu o televiziji!
P. S. Ovoga trena središnji je Dnevnik završio viješću da je novinar makedonske televizije u izravnom prijenosu zaprosio svoju kolegicu. Čak i za show bizz je previše!
U šoku sam pa vas samo pozdravljam – do sljedećeg tjedna.