Bez sumnje je događaj ovoga tjedna pokretanje specijaliziranog programa za kulturu na Hrvatskoj televiziji, HTV3.
Prije manje od osam mjeseci (10. veljače 2012) potpisano je pismo namjere s HTV-om, a već 30. ožujka inicijativa 14 organizacija u kulturi, institucija, javnih ustanova, strukovnih umjetničkih udruga te udruga građana potpisala je sporazum o suradnji s Hrvatskom televizijom u osmišljavanju programa i proizvodnji programskih sadržaja za Treći program Hrvatske televizije (HTV3).
Inicijativa nije, premda sam to očekivala, naišla na jednoglasnu podršku kulturne i šire javnosti. Dapače, izazvala je «s nekih položaja» i negativne reakcije. Moram priznati da mi nije bilo jasno kako netko može biti PROTIV inicijative da obrazovanje, znanost, kultura i umjetnost dobiju svoj program na javnoj televiziji.
A čuđenje je ostalo i do danas.
Ah, politika, politika…
Osobito me začudilo kad su neke udruge, koje bi prema svom programu trebale biti prve na barikadi ZA osnivanje ovakvog specijaliziranog programa – IZAŠLE iz inicijative. Ma neću nikoga imenovati jer čvrsto vjerujem da je sve bio samo nesporazum i da će samo emitiranje programa uvjeriti i najtvrdokornije koliko je DOBRO da je realiziran HTV3 na kojem će obrazovanje, znanost kultura i umjetnost napokon dobiti svoj prostor.
A kako je došlo do ovog povijesnog trenutka?
Privremenim ugovorom s Vladom Republike Hrvatske iz veljače 2011. HRT je preuzela obvezu da tijekom 2012. započne s emitiranjem dvaju specijaliziranih televizijskih programskih kanala od kojih je jedan informativni i drugi kojemu je nazivnik i ciljana publika obitelj, a uključuje sve programske vrste, dokumentarne, dječje, obrazovne, zabavne i igrane sadržaje. Već spomenutim pismom namjere od 10. veljače ove godine utvrđen je zajednički interes HRT-a i organizacija potpisnica da se jedan od ta dva specijalizirana programska kanal, HTV3, u cijelosti posveti promociji i proizvodnji sadržaja s područja obrazovanja, znanosti, kulture i umjetnosti.
Upornim argumentiranjem, zalaganjem i čvrstom vjerom, nemoguće je postalo – MOGUĆE.
Inicijativa koja je došla ODOZDO i krenula prema GORE – uspjela je!
Dakle, filmskim maratonom jučer je započelo emitiranje na HTV3, a od 17. rujna program i službeno započinje s radom!
Dobro, možda mislite da sam danas malo euforična zbog ovakvog ishoda događaja… E, pa mogu reći da uistinu jesam, a uvjerena sam da svi koji želimo bolje sutra našoj djeci osjećamo jednako.

Ali kako dobre vijesti u životu najčešće dolaze u paketu s onim lošima, tako i moj današnji tekst ne mogu završiti trijumfalno.

Naime, na toj istoj javnoj televiziji prvi se dio tjedna najavljivao transfer Hloverke Novak Srzić u redakciju kulture, odnosno u emisiju «Pola ure kulture».
Dobro, nije bilo napeto kao prelazak Luke Modrića s Otoka u Real, ali se ipak s nestrpljenjem čekao ovaj debut.
Osobito što se znalo da je tema naša omiljena sapunica oko izbora intendanta HNK-a u Zagrebu.
I?
Kako je prošlo?
Za one koji nisu gledali mogu samo reći da je prošlo – neslavno.
Ajoj, što sam danas blaga!
U svakoj drugoj prilici rekla bih da je prilog bio čisti debakl.
Jer kad novinarka Novak Srzić ne zna da se naša svjetski poznata pjesnikinja, dramaturginja, znanstvenica, doktorica znanosti, redovita profesorica na Akademiji dramske umjetnosti, bivša predsjednica hrvatskoga PEN-a, autorica mnogih znanstvenih knjiga, a u kontekstu priloga o HNK-u u Zagrebu i kandidatkinja za mjesto intendanta, zove Sibila PETLEVSKI, a ne PETLOVSKI, onda ne možemo govoriti ni o čem drugom nego o – blamaži.
U prvi sam trenutak pomislila da sam to samo ja tako čula, ali rasprava na facebooku mi je potvrdila da nisam jedina.
I da Hlaverka doista ne zna kako se uvažena Sibila preziva.
Ah, uistinu se potrebno baviti istraživačkim novinarstvom da bi se saznalo Sibilino prezime.
Neću sad ulaziti u to što znači kad nekog preimenujemo, kad mu damo drugo ime od onoga koje nosi jer bih ušla u raspravu o postkolonijalnoj teoriji, pa i o bon-tonu, a to bi nas odvelo u pogrešnom smjeru.
Vratit ću se ja našoj vječnoj temi, a to je HNK u Zagrebu.
Dakle, Ana Lederer, sadašnja intendantica, odbila je govoriti za spomenuti prilog. Netko tko se bavi javnim poslom morao bi se odazvati i odgovarati na pitanja za specijaliziranu emisiju iz kulture. Ali, Ani Lederer tako nešto ne pada na pamet.
Pa je Novak Srzić odlučila koncipirati svoj prilog kao «ugodan razgovor» s drugim kandidatom s trećeg raspisanog natječaja – Velimirom Viskovićem.
Visković je, ne sluteći da razgovara s novinarkom koja nema pojma o temi, pristao na razgovor i, kako sam kaže: «Osjećao sam da me Hloverka provocira.»
Sasvim je legitimno da novinari provociraju svoje sugovornike, ali nije legitimno da novinar u 21. stoljeću u demokratskom društvu u ozbiljnoj emisiji pita svog sugovornika nije li jednostavnije bilo da se ZAOBIĐE PROCEDURA i da ministrica IMENUJE svog «miljenika».
Da je Novak Srzić pripremajući se za razgovor samo bacila oko na Zakon o kazalištima znala bi da on ne predviđa UKAZ o imenovanju intendanta već PROCEDURU.
A poštovanje procedure u demokratskom je društvu – temelj napretka.
Hm, ili je to trebalo biti duhovito, možda i cinično, a ja nisam shvatila tu šalu?
Može biti… Nije lako biti dobar cinik.
Samo se pitam kome je više do šale u ovoj situaciji?
Kandidatima, potencijalnim kandidatima, vlasnicima, kulturnoj javnosti, široj javnosti, PUBLICI?
Izgleda da je do smijeha jedino – Hloverki.
Ukratko, prilog Hloverke Novak Srzić u emisiji «Pola ure kulture» bio je eklatantan primjer površnosti, bahatosti i nekompetencije koja je već postala PRAVILO, a ne iznimka. Ali i logična posljedica odlaska u kulturni program po kazni, kao u Sing Sing na tucanje kamena.

A natječaj?

Svaki se dan čeka objava četvrtog po redu natječaja za intendanta HNK-a u Zagrebu.

Tko će se prijaviti i tko će na kraju pobijediti na temelju SVOG PROGRAMA, to ne znaju ni anđeli!
Je li na prvom raspisanom natječaju za intendanta HNK-a u Splitu u ovo doba prije točno tri godine itko mogao pretpostaviti da će novi intendant (najvjerojatnije) postati Tonči Bilić? Ma Bilić nije ni sanjao o intendanturi, a kamoli da bi se prijavio.
Dakle, sve su opcije do zadnjeg dana natječaja – otvorene.
Je li još netko u međuvremenu shvatio da je PRAVI kandidat i da može ponuditi kvalitetan program, znat ćemo uskoro.
A u hrvatskom se kazalištu ponekad mogu dogoditi i ČUDA!
Živi bili…

P. S. U tijeku je Festival svjetskog kazališta koji nikako ne smijete propustiti! Čak ako i niste ljubitelj suvremenog kazališnog izričaja, iskoristite mogućnost i pogledajte DRUGAČIJE kazalište.