Arhiva za kategoriju ‘Jezik’

Čitateljica se pita koliko novinar (ne)treba biti osnovnoškolski pismen na jeziku na kojem piše

Čitateljica nezadovoljna novinarskim stavom upozorava na naslov “Razmaženi princ tražio bide u predsjedničkom apartmanu” i piše: “I bez pretpostavke da je gospodin pun love, on je naš gost, a mi, navodno, želimo turizam i investicije.”

“Jedino ako bih otkazala pretplatu, pa onda ne bih (vjerojatno) čitala, ne bih ništa vidjela, ne bih Vas gnjavila, Vi ne biste ovo morali čitati, sve ovo ne bi postojalo i idila bi bila potpuna… Dotle, ne mogu a da ne vidim neke grozote. Po n-ti put pitam kako je moguće izabrati (dobiti?) posao u kojem se treba (ili možda i ne treba?) znati pisati i čitati, a zapravo ne biti baš suviše (osnovnoškolski) pismen na jeziku na kojem pišeš.”

Početak je to pisma Večernjakove čitateljice koju sam već citirala na ovom prostoru, a njezine su opaske tako ilustrativne, a k tome i duhovite, da bi bio grijeh zaobići ih.

“Antonio Banderas: “… Važno je neprestano iznova otkrivati svog partnera ili partnericu i biti svijesni (točno: svjesni) da za svaki problem postoji riješenje (rješenje).” Potom čitateljica upozorava one koji misle da sve znaju: “ Podnaslov (oh, koliko puta već!): “… i glavna protagonistica filma u kojem…” Još do mnogih ljudi (koji se bave kulturom i koji pišu!) nije doprlo da nema “glavnog” protagonista, da je “protagonist” već “glavni akter”.

U istu kategoriju pogrešaka išla bi i ova: “Agresija engleskog: “… dobar objed pridonosi i efektivnosti i zadovoljstvu na poslu.” U ovim se krajevima uvijek govorilo o “efikasnosti”, (“djelotvornosti”, pa kasnije, po slovenskom, i “učinkovitosti”). Jer na hrvatskom “efektivno” nije isto što i “efikasno”.)

U drugom pismu čitateljica zamjera pogrešku u stavu: “Duboko se sramim i ogorčena sam zbog onoga što je napisao E. Jurković (kojega inače rado čitam). Naslov je “Razmaženi princ tražio bide u predsjedničkom apartmanu”. Neoprostivo je da je to Večernji tiskao. I bez pretpostavke da je gospodin pun love, on je naš gost, a mi, navodno, želimo turizam i investicije. Bogati u “predsjedničkom apartmanu” nije dobio uslugu koju je očekivao… Uvijek isto – nešto zeznu i onda je kriv gost koji “previše traži”. I “takvi nam ne trebaju”. A što je u tome (ako niste baš krajnji primitivac) tako užasno da je gospodin pun love poželio taj dio kupaonske opreme, tako uobičajen i u mnogim manjim kupaonicama.

“Predsjednički apartman”, mo’š misliti! Bila sam u tih nekoliko. Ništa tako posebno, ako ih nisu još malo dotjerali. Osoblje je ipak ono što ostavlja najjači dojam o kvaliteti usluge. A mi smo, čini se, najjači u gadnom javnom ogovaranju i vrijeđanju gosta. Da, piše još da je “potrošio pola milijuna kuna” (pa što on hoće?) i nezadovoljan onda napustio hotel.

Dakle, nije važno što nije dobio, nego je – sram ga bilo! – nezadovoljan uslugom otišao. Nečuveno, a tako naše. Da nije tog naslova, još bi mi se moglo činiti da Jurković ne navija za hotelsku stranu, ali ovako… Pardon, a nisu osigurali na plaži ni prostor od 50 kvadrata za njega i pratnju. U novinama se uvijek piše, kao silno važno i inkriminirajuće, kad je tema netko koga žele nabiti na stup srama, o velikim kvadratima u kojima stanuje, pa iako to bilo 50-ak…, a ovdje čovjek iz saudijske kraljevske obitelji, uz velik novac koji će ostaviti, za veću skupinu traži na nekoliko dana i malo privatnosti (valjda i iz sigurnosnih razloga) i prostora kao naš neveliki gradski stan.”