navigacija

Moji dani u JNA: u pritvor zbog Biblije i Karla Marxa

Garnizon JNA u Trebinju, rujan 1989.

Bila je to 1989. godina. Završio sam srednju školu, upisao fakultet, ali prije početka studiranja prepriječilo se služenje vojnog roka. Idem u JNA na 12 mjeseci! Nešto prije ljeta stigao je konačno i poziv iz koprivničkog vojnog odsjeka. Kako smo mi već u Koprivnici, u društvu, na veliko pjevali „Ustani bane“ i slične hrvatske budnice, i kako je već svima bila mrska JNA, s neizvjesnošću sam čekao poziv, da vidim kuda će me baciti. I kad je stigao, onakav nervozan, krivo sam pročitao mjesto gdje moram ići.

Pročitao sam da idem u Trebnje, slovensko mjesto koje je relativno blizu Zagreba. Ja sav sretan, bit ću blizu. Kad brzo stiže teško otrežnjenje i razočarenje. Kako sam se čuo s ekipom iz generacije, iz srednje škole, postane meni jasno vidljivo da na pozivu ne piše Trebnje, nego Trebinje! To nije blizu Zagreba, nego to je dolje, Bogu iza nogu, istočna Hercegovina! Auuuuuuu. Muko moja, pređi na drugoga.

Ipak sam brzo došao sebi, jednim dijelom i zato jer sam shvatio da dolje ide i dio moje ekipe iz srednje škole. Hajde, bit će lakše, ipak nas ima koji se znamo. A zašto? I odakle Trebinje? Vrlo jednostavno, kako sam kasnije skužio. Budući da sam završio srednju medicinsku školu, u JNA sam išao na obuku za bolničara. U JNA su bila dva obučna centra za bolničare, jedan u Novom Sadu i drugi u Trebinju. Tako da se moja srednjoškolska generacija raspala na dva dijela, a mene je zapala istočna Hercegovina. Pa dobro, preživjet ćemo...

Kako je to bilo uobičajeno, organizirao sam oproštajku, zapravo bile su njih dvije. Jedna je bila u Koprivnici, a druga kod Zagreba, kod familije čiji je sin također trebao u vojsku. I kad je oproštajka bila gotova, kad smo se svi dobro zabavili, i fino popili, taj je sin svima nama otkrio da ipak ne ide u vojsku, da je trajno oslobođen. I sretan on i sretni svi njegovi, ali ja moram na autobus i dolje. Knedla u grlu, grč u želucu, ali nema druge, mene neće nikako osloboditi.
I tako se sa zagrebačkog autobusnog kolodvora polovicom rujna 1989. otpravim autobusom prema Dubrovniku.

Dolje je bilo sastajalište svih nas koji smo išli u Trebinje. Sjedimo u Dubrovniku na kavi, pričamo, tješimo se, analiziramo... I dođe vrijeme da sjednemo na autobus za dalje. Mrak je već pao, vozimo se preko brda i brda, i s velikom napetošću čekamo da vidimo kakvo je to Trebinje. Reći ću, nakon kasnijeg iskustva, da je to bio jako pitom gradić, miješanog stanovništva, srpskog i muslimanskog, s dobrim mjestima za izaći i pojesti, kad smo imali izlazak. I jako uredan gradić. No kasarna i sve drugo u njoj priča je za sebe...

Kasarna je bila velika, i u njoj je dominantno bilo mornaričko pješaštvo, dok smo u manjoj mjeri bili mi budući bolničari. Zapovjednik trebinjskog garnizona bio je pukovnik Nojko Marinović, kasniji general HV-a i zamjenik zapovjednika Južnog bojišta, Janka Bobetka. On je bio strah i trepet u kasarni! Izuzetna strogoća, strogo držanje propisa...Uglavnom, nitko nije želio da na njega naiđe bilo gdje u krugu kasarne. Ovdje neću opisivati sve što se događalo i kako se radilo, nego ću se zadržati na okolnostima koje su obilježile moj boravak ondje.

Čim smo došli u kasarnu, kod zaduživanja opreme popunjavali smo i opširan upitnik. U njemu smo morali ispisati sve svoje podatke, pitali su nas za svu moguću rodbinu vani u inozemstvu, jesmo li s njima u kontaktu, valjda iz straha od ustaške i tko zna kakve antijugoslavenske emigracije, a jedno od pitanja bilo je i „veruješ li u boga“. A ja sam velikim slovima napisao „VJERUJEM“. Taj odgovor i činjenica da sam upisao Katolički bogoslovni fakultet odredili su mi iduće tjedne u kasarni. Jer me ubrzo, nakon nekoliko dana, u svoju kancelariju zvao „ćata“, što je bio neformalni naziv za četnog evidentičara u bivšoj JNA.

To je bio nešto otresitiji, obrazovaniji ili stariji vojnik koji se bavio četnom administracijom, sitnim nabavkama sredstava za osobnu i zajedničku higijenu, distribucijom dozvola za izlazak u grad i vojničkih pisama. Bila je to osoba od nesumnjivog povjerenja komandira čete i (po završetku radnog vremena aktivnih starješina) apsolutna vlast u vojničkom kolektivu.

Dođem tako „ćati“ u kancelariju, desetaru po činu, i kad kod njega na stolu odmah uočim da drži moj osobni karton na kojemu u gornjem desnom uglu piše „POP“. Odmah mi je bilo jasno koliko je sati. „Ćato“ je bio jako uljudan, pristupačan, kao da smo veliki prijatelji, kolege, i krene on pričati kako smo nas dvojica „naši“, jer da on misli u Beogradu studirati pravoslavnu teologiju, da on već o tome dosta zna, čita, pa je meni počeo sugerirati da slobodno mojima javim da mi pošalju Bibliju i druge knjige, da mogu ovdje čitati i već se za faks spremati, da možemo i zajedno diskutirati...

Sve mi je bilo jasno, nisam baš pao s kruške, da nisam znao što se događa, i što mi želi smjestiti. Jer je u JNA vjerska literatura bila strogo zabranjena, i zbog nje se išlo u pritvor! Tako je i mene htio strpati iza rešetaka. Pitao je on kasnije mene više puta, jesam li ja javio mojima, kad će doći paket, i ja stalno odgovaram da je sve javljeno i da samo čekam.

Stigao je i taj dan, da me zovu po paket. Dođem po njega, on naravno sav rastvoren, sve je iz njega bilo izbačeno pa vraćeno, samo da još nisu odvajali slojeve kartonske kutije. Što je bilo u paketu? Slatkiši, keksi, čokolade, kobasice... Sve što se znalo tada u vojsku slati, ništa specijalno. Paket sam odnio svojima u četu i vrlo brzo je sve bilo pojedeno!

Ali zato me zove „ćata“ i sav zajapuren me pita zašto moji nisu poslali knjige kako smo rekli?! Ja pak sliježem ramenima, kažem da sam javio, ali da nemam pojma zašto ih nije bilo u paketu. Jednostavno, pravim se lud. I nakon toga je „ćata“ odustao od knjiga, ali tu nije bio kraj provokacijama.

Bio je jedan vojnik koji je bio baš zadužen za provokacije drugih vojnika i prijavljivao ih. Tako je i mene provocirao oko mojih vjerskih stajališta, ali nije imao ništa novoga za prijaviti, jer sam ja odmah na ulasku u kasarnu velikim slovima napisao da „VJERUJEM“.

No zato je uslijedila provokacija druge vrste. U kasarni je stražu većinom držalo mornaričko pješaštvo. Mi bolničari, koji smo bili sposobni za stražu, morali smo pak svi jednom odraditi sedam dana straže. U tom razdoblju smo se premjestili u stražarnicu i stražarili u smjenama. Bilo je smiješno već po tome što je mornaričko pješaštvo zaduživalo PAP-ovku, poluautomarsku pušku, a mi bolničari imali smo pušku M-48, pušku jugoslavenske proizvodnje, srbijanske „Zastave“, koja je nastala na osnovi puške „Mauser Karabiner 98k“, modificirane za proizvodnju u Kraljevini Jugoslaviji prije Drugog svjetskog rata.

To je puška repetirka, što znači da je za svaki novi pucanj metak potrebno nanovo ubaciti u cijev repetiranjem zatvarača same puške, pri čemu se čahura ispucanog metka izbacuje, a iz spremnika ubacuje novi metak. Puška može pucati samo jedinačno. Naravno, na straži smo imali bojevu, pravu municiju za pušku, nikakve ćorke.

Ja sam imao jedno te isto mjesto za držanje straže svih sedam dana. Bio je to jedan sporedni ulaz-izlaz iz kruga kasarne koji se nije koristio, uz kojega je bilo skladište municije, a s druge strane ograde išla je cesta, i preko nje se drečao cirkus koji je tada baš bio u Trebinju. Uglavnom, nije bilo dosadno. Ali je bilo jako, jako hladno, jer je to već bio mjesec studeni, i puhao je vjetar s Leotara, obližnje planine. Imao sam grudobran na stražarskom mjestu, u koji sam se mogao malo uvući da se poštedim vjetra, i bili su to jedini dani u životu kada sam na sebi nosio duge debele gaće!

Drugi dan je uslijedila ta provokacija. Postupak na straži se zna, tko smije prići, kako, koje su lozinke... I taj drugi dan mojeg stražarenja, u sumrak, prema mojoj poziciji krenuo je vojnik za kojega sam spomenuo da je bio provokator. Uočio sam ga da se približava, i na određenoj udaljenosti sam ustao iz grudobrana te uzviknuo: „Stoj, tko ide“? To je bila službena procedura. I kad je bila smjena straže, na taj moj uzvik onaj koji dolazi morao je reći lozinku za koju sam znao da je u tom trenutku važeća.

Ovaj tip se na moj uzvik uopće nije osvrnuo i nastavio je hodati prema meni. Ja sam ponovno viknuo: „Stoj, tko ide“? Na moj drugi uzvik on je nonšalantno doviknuo da što vičem, da vidim tko ide, pa da znam tko je on, što kompliciram, i da bi on samo da ga ja malo pustim preko u cirkus, i to je to. I on nastavi dalje prema meni. Repetirao sam pušku, u cijev ubacio metak, pušku uperio prema njemu koji je došao na dvadesetak metara od mene i uzviknuo sam što sam glasnije mogao: „Stoj ili pucam“!

U tom trenutku, kad je čuo repetiranje puške i moj uzvik, isti trenutak je stao i smrznuo se. I samo prozborio: „Pa nećeš valjda na mene pucati“?! A ja sam izašao iz grudobrana do kraja, stao na njega, da sam još bio na višoj poziciji, i još jednom odlučno viknuo: „Stoj ili pucam“! U tom trenutku za njega više nije bilo dvojbe. Ni jedne riječi nije rekao, okrenuo se i brzim se korakom udaljio od mene. A ja bih u idućem koraku sigurno pucao prvo u zrak, da se on nije povukao. Zašto? Jer da sam napravio bilo kakav pogrešan korak, završio bih u pritvoru, na vojnom sudu i još u zatvoru na kraju. To je bio cilj provokacije. Ali kako ona nije uspjela, i kako on nije imao ništa za prijaviti protiv mene, nakon toga su me ostavili na miru, pa sam do kraja bezbrižno odradio stražu i bolničarsku obuku. 

I stigla je prekomanda, dobio sam odlazak u Benkovac! Uh, odmah olakšanje, vraćam se u Hrvatsku! Kako sam bio bolničar, smješten sam bio u garnizonskoj ambulanti s drugim bolničarima. I onda je došlo novo otrežnjenje. Od nas desetak bolničara, samo sam ja imao završenu medicinsku školu, još jedan je imao završenu veterinarsku, a svi drugi nikakve veze da imaju s medicinom i općenito zdravstvom. Vojni liječnik, inače Makedonac, odmah je to iskoristio, pa sam postao njegova desna ruka. I kad njega nije bilo, gotovo da sam glumio doktora.

No za kraj, da ispričam još jednu zgodu iz JNA, ovaj put iz Benkovca.

U kasarni je bila kantina u kojoj je bilo za kupiti svih mogućih novina. To mi je i te kako olakšalo boravak u njoj. Kupovao sam tadašnje sve hrvatske tjedne novine. No najviše od svega sam gutao tadašnji „Danas“. Jednim dijelom i zato jer sam njega počeo čitati još u srednjoj školi. Kad je razrednica uočila da ga nosim u školu i čitam na pauzama, morao sam na satovima razredne zajednice koji put referirati što ima novoga u „Danasu“.

Uglavnom, puno sam čitao već tada. Otvarali su mi se novi svjetovi, osjećale su se promjene, koje su se približavale sve brže i brže. To se u zraku osjetilo! Tako sam bio oduševljen što sam opet mogao redovno čitati „Danas“. I nisam ga bacao, kao što nisam bacao ni druge novine koje sam uzeo u kantini. Sve sam ih uredno slagao u svojoj kaseti, u kojoj sam držao svoju vojničku opremu. Novine su bile na gornjoj polici, na vrhu. Zbog toga sam mogao opet završiti u pritvoru.

Jer je jednog dana stigla kontrola u ambulantu. Kontrolu vodi major bezbednosti JNA. Mi svi stojimo kraj svojih otvorenih kaseta, a on gleda nas, gleda u njih, provjerava kako su složene, i dođe tako do mene. Ja stojim kraj otvorenih vrata, on gleda u moju kasetu i vikne: „Bre vojniče, šta je to unutra“? Ja okrenem glavu, pogledam, shvatim koliko je sati i na brzinu se snađem i odgovorim: „Druže majore, to su sve novine koje kupujem ovdje u kantini“! A on odreže: „Zatvaraj to“! Ja zatvorim vrata kasete, on ode dalje i sad čekam što će dalje biti. Ipak poslije nije bilo ništa, osim što mi je možda u kartonu opet nešto dopisano.

A što je bilo s novinama u kaseti? I zašto je tako reagirao? Kad sam okrenuo glavu prema unutrašnjosti kasete, da vidim što to on pita, vidim da na vrhu stoji najnoviji broj „Danasa“, i to njegova zadnja stranica, na kojoj je po cijeloj stranici bila objavljena slika Karla Marxa koja je bila razmrvljena u stotine komadića. Poruka je slike bila vrlo jasna. A mene je spasilo to što je „Danas“ bio u kantini. Inače lako da bih dobio pritvor.

Taj je isti major u veljači 1990. nama držao čas moralnog vaspitanja. I to u krugu kasarne, na mjestu za postrojavanje, u cik zore na teškoj hladnoći i gadnoj buri, više od sat i pol teške govorancije. Kako je tada bila baš obljetnica smrti kardinala Alojzija Stepinca, i sve bilo baš za nju tempirano, glavni sadržaj časa bila je opasnost od povampirenih ustaša!

To je bila JNA, to je bila bivša država. Iako i danas ima onih koji su u potrazi za ustaškim zmijama! Pametnome dosta!

 

Ocijeni:

1 2 3 4 5

3 (85 ocjena)

Komentari

Registracija
  • Krajsnik Krajsnik

    12.04.2015 u 21:03h

    koliko citam nista ti se strasno nije desilo. sve predpostavke i kondicionali, sta bi bilo kad bi bilo, a u sustini nista ti nije bilo. svi koji smo sluzili ti vojsku smo prosli kroz isto ili slicno iskustvo, bez obzira bio pop, pravnik, ratar ili radnik. ne kontam poentu osim ako nije samo da se zaradi honorar. inace sluzio sam u istom tom trebinju samo par godina ranije. svaki je vojnik imao intrevju ne sa catom nego sa oficirom sigurnosti u neka doba obuke. rutinski razgovor, imas li pasos. gdje si putovao ako si isao van i sl formalnosti. nisu to vise bile 50te godine
    36 69% 16
  • Nick2k

    12.04.2015 u 21:12h

    Cendrav tekstić. Te provokacije, te zli ćato, te ovo, te ono...I ja sam bio u JNA. I bježao u grad i bio u pritvoru i potukao se sa desetarom. Pa šta. To je nešto što je svatko (manje-više) prošao u to vrijeme i bio iniciran u muškarca.
    35 67% 17
  • TheJack

    12.04.2015 u 21:45h

    Pomno procitah cio tekst i ne mogu dati vecu ocjenu od - mastovito smece, sa mnogo ne istina.
    33 67% 16
  • bobance70 bobance70

    12.04.2015 u 21:00h

    1969. sam služio JNA, obalska artiljerija. Obišao sam celu obala Jadrana i upoznao mnogo divnih ljudi. Nigde i nikada nisam osetio mržnju. - Nadam se da će ovo ludilo proći.
    33 66% 17
  • cinbenik cinbenik

    12.04.2015 u 20:58h

    Auuuu jesi .ajebo...Pa morao si nositi i uniformu,i petokraku............i to "samo zato sto si Hrvat".........JNA se pripremala samo da Despot dodje ..pratile ga sluzbe od rodjenja..........A da si sluzio HV bio bi sa biblijom vjeroucitelj......
    34 61% 22
  • ajam ajam

    13.04.2015 u 00:19h

    Pise Zvonimir Despot, strasno napeto i uzbudljivo, a sve iz razloga sto on ZNA sta bi bilo da on nije bio tako mudrar i pametan ....... i na kraju , sve ih je nadmudrio svojom tehnikom uspjesnog predvidjanja i izbjegao sigurni pritvor. Pitam se samo tko te placa ove 2015.g. da da po novinama pises ovakove gluposti.
    27 77% 8
  • pcelic pcelic

    12.04.2015 u 22:58h

    Eto ja bijah 78/79 u tadasnjem Titogradu 14 mjeseci u vojsci i imadoh citavo vrijeme Bibliju kod sebe. Vikendom sam znao lezati i pred drugim vojnicima citati Bibliju i nitko od vojnih starjesina mi nije pravio probleme. Cak i kad me je vodnik pitao na politickoj nastavi zasto se ne upisem u SKJ rekoh otvoreno da vjerujem u Boga. Kada sam dobio prekomandu u drugu kasarnu tamo sam cak i sa oficirom diskutirao o Bogu i vjeri, koji o tome nije imao pojma. Hvala bogu nisam imao nikakvih poteskoca, niti od oficira niti od vojnika. Eto to je moje iskustvo.
    27 75% 9
  • Petrica Kerempuh

    13.04.2015 u 00:57h

    Autor je očito sheronja i svašta si je umislio !
    27 71% 11
  • mcmarko mcmarko

    12.04.2015 u 21:51h

    Čini mi se da je despota brutalno izdominirao polupismeni ćato u armiji. Zašto nije cijeli tekst napisan u ekavici? Jedino što mogu shvatiti iz ovog članka je da on glumio doktora. Završio srednju medicinsku i onda želio na bogoslovni. Što nisi bio frajer i rekao baki da ti pošalje bibliju? A ovako muda labudova.
    26 74% 9
  • CroaticusϮ

    13.04.2015 u 00:49h

    Moji dani u JNA: u pritvor zbog Biblije i Karla Marxa. ? Bilo bi dobro da autor članka kupi i pročita Bibliju. '' Ne reci lažna svjedočanstva! ''
    26 74% 9
  • CroaticusϮ

    13.04.2015 u 00:57h

    Nije pristojno pisat izmišljotine
    25 78% 7
  • miroslav.jertic miroslav.jertic

    13.04.2015 u 00:12h

    Šteta što debeli nije napisao kako je gutao kobasice i slatkiše tijekom tuširanja.
    24 75% 8
  • igiboy igiboy

    13.04.2015 u 01:32h

    Jedina poanta ovog teksta je da je autor obični papak.
    23 74% 8
  • Lavica7 Lavica7

    12.04.2015 u 23:16h

    I onda je dosao domovinski rat I Despot je stao na branik domovine...ili je rekao da mu vjers brani nosit pusku... to cemo saznat Za 30 godina...
    22 79% 6
  • zappa zappa

    12.04.2015 u 20:57h

    bože moj mili! koliko naknadne pameti , junaštva uz tu i tamo pokoju laž!!! konjino , pa i mi ostali smo bili u JNA . ne junači se bezveze ,nije ti potrebno ovakvo blamiranje
    27 61% 17
  • Ironman0105 Ironman0105

    12.04.2015 u 23:00h

    Evo, bil je kak se to u moje vrijeme sluzenja govorilo, u toplicama. Ja sam bil '85 u Nisu, Skoplju i na Crnom Vrhu. To bi znacilo nekih 22 sata puta do tam. I ko i svi drugi imal sam catu, koji, naravno, nije bil nitko i nista, pogotovo u usporedbi s desetarima koji su davali dezurstva bataljona. Iako je bil '89 vec je zaboravil proceduru na strazi koja glasi 1. puta "stoj!", 2.i 3. puta "stoj pucat cu". Puska se puni ako osoba ne stane nakon prvog poziva. Tek na odgovor "stao sam" postavlja se pitanje "tko ide" i "lozinka". Apsolutno svi koji su davali strazu imali su bar jednu takvu "provokaciju", i to nije nista cudno. Jednako tako svi imaju razgovor s sigurnosnim casnikom, da ni to nije cudno. Sudeci po clanku, ama bas nista neobicno nije se desilo autoru, jer su kroz to prosli svi koji su bili u jna, i Hrvati, i Srbi, i Slovenci, Makedonci itd. I bar u mojim kasarnama, ni u Nisu, ni u Marsalki u Skoplju, niti poslije na terenu, niti jednom nisam osjetio da sam u neravnopravnom polozaju jer sam Hrvat. Osim jednom, U Skoplju, kad sam dezurnom casniku rekao da sam promijenio hlace zbog kojih nisam prosao smotru za izlazak, a on se na mene izderao da to nisu hlace nego pantalone. Bio je stariji vodnik 1. klase. Ali sam te veceri kod cate zatrazio sluzbeni kod komandanta, drugog jutra ga dobio, ispricao pukovniku Arsovskom sto se desilo, i moj komandant je pred cijelim pukom tako "ispostrojavao" starijeg vodnika da ga je i meni bilo zao.
    22 76% 7
  • anticenzura anticenzura

    12.04.2015 u 23:00h

    Po naslovu se cinilo da su ga isprebivali i maltretirali, kad ono prokuburio 12 mjeseci na kobasicama, slatkisima i ljencarenju uz dnevnu stampu izigravajuci doktora.
    20 80% 5
  • tripun

    12.04.2015 u 22:36h

    Sluzio sam pocetkom 70-ih. U Kninu. Pitam , sto ce ovolika vojska u Kninu ? Staresina odgovara , da nas brani od Italije , bre. U ceti 6 desetara , pet iz Srbije ( jedan iz Splita, a taj je bio najgori.. ) . "Dajcom", koji nas vozi i vuce haubicu 115 mm , upravlja Makedonac koji je u civilu kuhar . U kasarni nam kuha sofer iz civila ... Mogao bih danima pisati o meni u JNA. Imala je i dobrih stvari jer bila dobra zivotna skola, pa je bilo manje kriminala , droge , huligana ...
    19 95% 1
  • viki_nuland

    13.04.2015 u 01:21h

    Autor nam govori kako je prezivio JNA kao i miljuni drugih koji su tu vojsku bivse drzave sluzili i iz nje izasao ziv i zdrav. Danas u demokraciji i slobodi vjerojatno "major" drzi "cas moralnog vaspitanja" ili cudoredja i objasnjava (zanima me kako) da su nasi neprijatelji Talibani u Afganistanu. Kada su i kako oni postali neprijatelji Hrvatske da nasi vojnici idu tamo smao malo dalje od Trebinja koje je kao sto smo culi od velikog vojaka Svejka, "Bogu iza nogu" (sto bi onda Afganistan trebao biti) zanimljivo cuti od naseg velikog autora Zvonimira Despota.
    19 90% 2
  • alenford alenford

    12.04.2015 u 23:50h

    Pa nikad nije idealno,ni u jednoj državi niti u nekom društveno ekonomskom uređenju.Tada su potiskivali vjeru,nacionalizam,demokraciju,slobodu govora i tiska i td.,ali su poticali industriju,nisu dozvoljavali ulazak stranog kapitala,a kamo li da im prepuste banke,telekomunikacije,trgovinu,energetski sektor,Plivu,ceste,luke,brodogradilišta,tekstilnu industriju i td. i sl...A da ne govorimo da je radnik bio u sto puta boljem položaju nego danas.Za pojam blokirani račun i deložacija nisam čuo.Mnogi su dobili društveni stan,došli sa sela u grad gdje su našli posao,školovali djecu,živjeli u većoj sigurnosti nego danas.I da,zabijanje glave u kontejner smeća bio je prizor koji se mogao vidjeti jedino na TV,negdje u Bangladešu.Ne kažem da komunjare nisu imali retardaciju u glavi po mnogim pitanjima,bili isključivi i netolerantni,služili se represijom i progonima,ali,bilo je i mnogo dobrih stvari u njihovom društvu koje nitko ni ne sanja da bi preuzeo i danas primjenio.Danas imamo mnoge slobode,ali ne i ekonomsku,danas nam je sve dozvoljeno,ali ne i da zadržimo ono što stvara profit,to moramo predati drugima,jer je njima potrebniji.Danas je naša puška na tuđem ramenu a lisnica u tuđem džepu...Da Hrvatska,naravno,ali socijalistička sa radničkim samoupravljanjem,gdje će sve biti u rukama države,i banke,i INA,i HEP,i HAC,i trgovina,brodogradilišta,hoteli,luke,zemlja,tekstilna industrija,vode,šume.sve kompletno a sredstva za proizvodnju u rukama radnog naroda...E tada ćemo i Bibliju rado prostudirati.Ovako,ispada da smo dali sve a dobili Bibliju.Puno nije valjalo onda,ali ne valja ni sada.Neka vladaju i nacionalisti,nije problem,ali pod uvijetom da je uz nacionalno i socijalno,a ne odvratni izrabljivački kapitalizam.
    18 82% 4
  • david.vizental david.vizental

    13.04.2015 u 01:19h

    pa ovo je smiješno...ko da čitam o debeljku iz osnovne kojeg svi tuku...ja se od ovog teksta ne mogu oporaviti...na kraju sam mislio da lik obolio od neke psiofizičke bolesti...zar je ovo stvarno da on dobiva plaću za ove nebuloze...umjesto da se bave istraivačkim novinarstvom ali kako kad imaju ovakve kojima je i voska bila trauma
    15 94% 1
  • anticenzura anticenzura

    12.04.2015 u 23:20h

    Ja se sjecam da su moja braca baljezgala po kuci kao dva prdekavca, na jedvite jade sklepali srednje skole, a vratili se iz JNA prave momcine, odmah se zaposlili i do danas su dika nase familije. JNA je bila ozbiljna vojska, moralna i edukativna, kasnije su sve shebali, i pretvorili i zemlju i vojsku u prciju, nama paragona s ovim kolonijama danas. Sve ostalo je tuga, cemer i jad.
    16 67% 8
  • Georgij Georgij

    12.04.2015 u 20:45h

    pa sad smije pisati o ustasama. kazem da je vecernji postao jedan los desnicarski list
    17 61% 11
  • Južni Južni

    13.04.2015 u 06:22h

    Mnogi koji smo bili u JNA bi mogli napisati mnogo "jači" članak od ovog. Ovo je prisjećanje kakvo mnogi pričaju na šanku.
    13 93% 1
  • Borislav Stipić Borislav Stipić

    12.04.2015 u 23:28h

    Hahaha... kako si me sjetio na "septembarsku" deset godina ranije u starojugoslavenskoj kasarni Sveti Pantelejmon u Nišu! Moj komandir, kapetan Adil Gazaferi (sada umirovljeni general bojnik i donedavni zamjenik načelnika Generalštaba ARM) kad je za mnom iz Slavonskog Broda stigao "Jedinični karton" i kad je pročitao što u desnom gornjem kutu piše, pozvao me na stranu i (među ostalim) rekao: "Svojim muslimanima ne dam da imaju čislo i Kur'ran - nemoj da tebe vidim s brojanicom ili Biblijom! Ali moraš da budeš najbolji vojnik jer ti to možeš..." U NIšu sam u svakoj slobodnoj prigodi išao u katoličku crkvu koju su vodili slovenski Salezijanci. Jedina "kazna" za mene bila je što me stariji vodnik I. klase Jović, sekretar aktiva SKJ, nije organski mogao podnijeti pa je malo malo imao primjedbe no nitko ga, pa ni ja, nisam doživljavao ozbiljno. I da - nisam mogao dobiti značku "Primeran vojnik" ali dobio sam 10 dana nagradnog nakon obuke.
    12 86% 2
  • balen

    13.04.2015 u 08:19h

    Molim pod hitno Hrvatsko žrtvoslovno društvo da ispravi povijesnu nepravdu i proglasi Z. Despotamučenikom prvog reda. Razmotriti mogućnost da se njemu u čast takvi mučenici ubuduće tituliraju Despotovići, a da se uvede "Orden Despotovića" za neustrašive borce protiv aveti davne prošlosti! Među prvim nositeljima ovog ordena trebala bi biti predsjednica Republike Hrvatske KGK.
    11 92% 1
  • damirtankovic damirtankovic

    12.04.2015 u 22:52h

    Kaj da čovek veli na njegove jade, haha? Ja sam 82./83. služil artiljeriju na Voždovcu u kasani "4.juli". Isto sam napisal da sam vjernik i da idem barem 2X mjesečno u crkvu. I zamisli završil sam ko ćato kod starijeg zastavnika Đure Pisarića iz Futoga (planet kupusa kak je on volel reći) koji je bil "refernet opštih poslova" (koji sam u stvari bil ja jer sam sve sam delal)!? A završil sam tam samo zato kaj sam imal ekonomsku školu i kaj sam bil valjda jedini pismen u komandnoj bateriji.Moja jedina kazna je bila ta kaj nisam dobil "značku primerenog vojnika" (skraćenje vojnog roka 15 dana) poradi toga kaj sam napisal da sam vjernik. A tu istu značku je dobil ćato prije mene Rešad Šemović (novinar tadašnje beogradske Politike) iako ga je vlovila vojna murija kad je pobegel u grad. I sad bi si ja trebal žile rezati zato kaj nisam dobil tu značkicu koja je nosila skraćenje vojnog roka za 15 dana, haha! I da ne dužim (mada bi mogel napisati još puno anegdota iz svoje vojničkog života u Beogradu), dragi Zvonkec mislim da je moj post zanimljiviji od tvojeg uradka. P.S. Tam sam završil računačku obuku koja mi je jako dobro došla u Domovinskom ratu, tak da sam kao zapovjednik računatelj lijepo mogel računati kam budu padale granate iz naših haubica155ica.
    12 71% 5
  • oluja2015 oluja2015

    12.04.2015 u 22:27h

    sta ovo znaci..pranje savjesti..ili sto..
    10 83% 2
  • Georgij Georgij

    12.04.2015 u 21:32h

    sluzenje vojnog roka u rh je isto bilo kao u jna. zato je ukinuto
    10 71% 4
  • Lavica7 Lavica7

    12.04.2015 u 23:24h

    Za ovo danas...misaona imenica.
    10 63% 6
  • temohpab

    29.12.2016 u 12:14h

    Ovaj je u JNA bio ali HV ga nije vidio.Koji lik. Strava
    0 0% 0
  • robert.b.40 robert.b.40

    05.11.2016 u 21:04h

    kakv je bila tkva ali je bila bolja nego sto su danas tako zvane drzave,naprvljene od nje J.N.A. je bila ponosna vojska.
    0 0% 0
  • anlaser anlaser

    29.10.2016 u 00:04h

    12 godina prije ,15 mjeseci u Nišu da bi riječ prigovorio.Osim što mi je bilo malčice dugo i što sam upoznao nekoliko krasnih prijatelja Sarajlija,Zagrepčana,Mariborčana i Bregovića i Bebeka i cijelu silu dobrih prijatelja a i stanovnici su bili više nego dobri domačini . Iz vlastitog iskustva mislim da je 50% laž i pakost a ostatak kad neiđe ser..a pa uvijek netko mora biti dvorska luda.
    0 0% 0
  • seljacinaxxx seljacinaxxx

    22.08.2016 u 21:38h

    uh kakva prica jesi se napatio,hahaha,ugrozen..dobro da si zivu glavu izvukao
    0 0% 0
  • Uyari Uyari

    08.07.2016 u 18:13h

    Nisu ga mučili glađu ili dijetama. Slika najbolje govori da je i primao puno paketa od doma.
    0 0% 0
  • arwin arwin

    09.05.2016 u 15:04h

    Pazi genijalca... On bi pucao na prijatelja koji ga moli da ga pusti preko ograde do cirkusa. I dvadeset šest godina nakon takve imbecilne namjere on se time hvali kako je pametan...Pa u JNA je bilo normalno da stražar kolege propušta preko ograde u grad jer stvarno nikakva opasnost u pravilu nije prijetila. Da li je moguće da su ovakvi tipovi danas moralne i intelektualne vertikale?
    0 0% 0
  • VL1 VL1

    10.02.2016 u 00:51h

    sutra je 10.2. dan Stepinčeva umorstva. već tada krajem 80 tih se pričalo o njegovoj beatifikaciji . Oni koji su se tome protivili znali su povampiriti, isto kao i danas. zvonimire svaka čast ja sam skužio što je "pisac htio reći".
    0 0% 0
  • VL1 VL1

    09.02.2016 u 20:03h

    sutra je 10.2. dan Stepinčeva umorstva. već tada krajem 80 tih se pričalo o njegovoj beatifikaciji a Hrvato mrsci bi se povampirili, isto kao danas. zvonimire svaka čast ja sam skužio što je pisac htio reći.
    0 0% 0
  • VL1 VL1

    09.02.2016 u 19:58h

    sutra je 10.2. dan Stepinčeva umorstva. već tada krajem 80 tih se pričalo o njegovoj beatifikaciji a Hrvato mrsci bi se povampirili, isto kao danas. zvonimire svaka čast ja sam skužio što je pisac htio reći.
    0 0% 0
  • kvasac60

    05.01.2016 u 19:11h

    JNA je bila zakon,stara JNA ,za vrijeme Tita
    0 0% 1
  • aabbcc aabbcc

    22.12.2015 u 20:29h

    Postupak na straži se zna, tko smije prići, kako....,______ ma pustili te kada ni do danas nisi naucio postupak koji je bio na strazi u to vrijeme !!!!!
    0 0% 0
  • kolardarko53

    27.08.2015 u 15:59h

    Pomno sam pročitao cjeli tekst i ne mogu dati vecu ocjenu od - mastovito smece, sa mnogo ne istina.Služio sam 1978 u Pirotu - Srbija a ja iz centra Zagreba ili ti Trg Republike i nije istina sve šta si napisao - čistokrvni sam HRVAT i nikada nisam imao problema - išao sam i u inozemstvo prije vojske i bio sam VJERNIK još tada . Lažeš kao svi srbi .
    1 100% 0
  • pčelicamaja pčelicamaja

    20.04.2015 u 18:06h

    Al' si se nalagao!
    0 0% 0
  • DZvonimir@KNIN

    15.04.2015 u 06:06h

    U suštini Tito i ta armija je nešto najgore što se je ikad desilo na tim prostorima ikad , gore je od četnika i ustaša za srbe i hrvate jer taj experiment je bio zlo i gubljenje vremena za sve.
    1 50% 1
  • DZvonimir@KNIN

    15.04.2015 u 06:01h

    JNA je bila nastala na zločinu , nije imala nijednu ratnu uspješnu operaciju nego je u svojim završnim danima izvršila zadnji zločin u Vukovaru. Eto moj Despotu o JNA a tvoje frustracije kao i moje proizlaze što smo morali biti članovi te zločinačke organizacije , ja sam imao neprilika ali sve je išlo od mene jer sam im to rekao.
    1 50% 1
  • sladamir sladamir

    13.04.2015 u 20:27h

    a sto mi naprica....
    0 0% 0
  • Mudonja

    13.04.2015 u 17:48h

    Bez veze
    0 0% 0
  • sandinista sandinista

    13.04.2015 u 14:36h

    Bravo Despot! Ovo je za dodjelu odlikovanja, barem "Red kneza Domagoja s ogrlicom". Nadam se da ce ti tvoj kradeze, kad dodje na vlast, sjetiti se ovog tvog krvavog "ratnog puta" i dodijeliti zasluzeno.
    3 75% 1
  • tripun

    13.04.2015 u 11:30h

    JNA 1989-e je bila med i mlijeko u odnosu na onu 60 , 70-ih. To su dva razlicita pojma.
    2 100% 0
  • sdfgffghwrthqwrth

    13.04.2015 u 10:56h

    Kako je JNA 1989 g. mogla biti omražena, a još nije bilo žrtava, niti se itko u JNA smio nacionalistički ispoljavati? Još u to vrijeme preko 90 posto mladića Hrvata je s ponosom odlazilo u JNA. Iz ovog članka vidi se da je rat bio neizbježan?.
    1 100% 0
  • Daleko

    13.04.2015 u 10:56h

    Hahaha, nadam se da će heroj Despot pročitati komentare.
    3 100% 0
  • jurac

    13.04.2015 u 10:56h

    Svatko ima pravo na svoj odabir.Ja sam odabrao da se ne odricem ni jednog sekunda svog života. Imao sam i lijepih i ružnih stvari,što sam stariji,lijepih je sve manje,ružnih sve više neovisno o okruženju. Što da se ne sjecam sklopljenih poznanstava s makedoncima,srbijancima,bosancima.Imam izrazito hrvatsko ime i prezime ali 80-ih kada sam služio,zbog toga nisam imao neugodnosti.Neugodnosti sam sam sebi priredio zbog moje lude glave,alkohola i hvatali me u civilnom dijelu Pulskog aerodroma gdje nam je strogo bilo zabranjeno ici.Do zadnjeg sekunda nisam znao dali sam zbog kazne izgubio pravo na jednomjesecno skracenje ali su me na kraju ipak pustili.Iz vatrogasne postrojbe su me po kazni prebacili u inžinjeriju ali,ponavljam,ne zbog nacionalnosti,jbg i dan danas imam problem s autoritetima.Ja se svog života niti stidim niti odricem,kako mi je bilo tada,slicno mi je i sada,samo što me sada gaze bolesti i godine.
    2 100% 0
  • Jastreb 16 Jastreb 16

    13.04.2015 u 10:54h

    Što više ,ove spodobe pišu protiv JNA i SFRJ.izgleda postaju veče Hrvatine,kod primitivaca-.
    2 67% 1
  • zea zea

    13.04.2015 u 10:40h

    Kad se već tako raspisao o svemu i svačemu nevažnom, zašto nije rekao gdje je bio i što je radio kad su počeli 'balvani'...(tko je zaboravio, to je bila sredina kolovoza 1990). U čitavoj njegovoj sraćkotini bi to bila jedina zanimljiva stvar. Pa čak i konstatacija da se 'skinuo' dan ili mjesec prije 'balvana.
    3 75% 1
  • tripun

    13.04.2015 u 10:37h

    JNA je imala ruski sistem. Cilj ; ubiti u tebi sve sto je tvoje , tvoja priroda, tvoja dusa , tvoja diploma. Ti si nitko i nista. Reci "ja mislim da ..." je bilo zabranjeno. Nema ti sta da mislis ti mora da slusas. Uzivali su dati cinove 18-godisnjacima , bez naobrazbe i oni bi zapovjedali 27-godisnjacima sa univerzitetskom diplomom. Vazan pojam je bio .. "zemljak" , ako smo iz istog kraja . Zemljak ti je mogao olaksati zivot . Bratstvo i jedinstvo , to je laz ; Albanci su se druzili medjusobno , Srbi , Hrvati , Slovenci , Bosanci ... isto tako. Uostalom , 1991 JNA je pukla po toj liniji.
    1 17% 5
  • MENSA MENSA

    13.04.2015 u 10:26h

    Pa ...ne znam?! Za mene je udsluženje vojnog roka u JNA bili s jedne strane beskrajno dosadno i besmisleno utrošeno vrijeme jer sam imao utisak da ništa nisam naučio o "vještini ratovanja", a s druge strane bilo je to vrijeme bezbrižne muške "zajebancija" u vojnoj kantini! Niko me nije posebno "izdvajao" jer sam Hrvat ali sam se klonio bilo kakvih "diskusija" o Titu i partiji i kao rekoh.....nitko me nije "dirao". A, autora teksta bih samo zapitao tko je za vrijeme ,dok je on bio u JNA, čuvao one židovske sitnice, što su ih židovi-susjedi povjerili na čuvanje njegovom djedu, ustaškom satniku i gradonačelniku i njegovoj plemenitoj i dobroj baki?
    1 50% 1
  • gilesfra007 gilesfra007

    13.04.2015 u 10:13h

    Ne izmisljaj Despote. Nista ti nije bilo bolje ili gorje nego ostalima. Pitanje: Zasto ti je bilo tesko ici u Hercegovinu? Pa to je za tebe inace dio banovine. Osim toga meljes bez veze - tko ti je branio vjerovati u boga, tko ti je branio upisati Katolicki bogoslovni fakultet? Po onom sto ti pises i inace vidi se da si unatoc fakultetu ostao mali, sitni dresirani vojnicic KCe, ukratko - individua koja se sastoji samo od dogme, ali ne i duha.
    5 100% 0
  • campa campa

    13.04.2015 u 10:07h

    Despot je doživio iskustva tisuće mladića koji su služili JNA.On u stvari nije proživio pravi dril koji su proživljavali vojnici iz nekih drugih rodova kao pješaci ili topnici.On je prošao obuku sa dosta blažim odnosima.Stoji da je JNA imala paran oičan odnos prema svemu što je dolazilo iz Hrvatske,od katoličke crkve do gastrbajtera.Redovito su upozoravali na opasnosti ustaške emigracije dok četnička kao da nije postojala.Sve novine i literatura koje si mogao kupiti u kantini maogla se je bez ikakvog straha držati u kaseti a u slobodno vrijeme čitati.Ono što je ovdje ispričano stvaran je život vojnika ali ne onakav kako autor želi prikazati svojiom paranojom.Dnevno su se vršili nadzori kako sigurnosni tako i ostali.Kao da Hrvatska vojska ne prati svoje pripadnike koji su pod sumnjom da su opasni.No mora se konstatirati da je za njegovog služenja vojnog roka JNA kao zajednička vojska Jugoslavije vršila transformaciju u Srpsku vojsku što je jasno pokazala devedesetih.
    5 83% 1
  • Jose Oklahoma Jose Oklahoma

    13.04.2015 u 10:06h

    U JNA sam bio 1985/86. Pamtim je brojnim fobijama od "krvoločnih Albanaca i ustaša" kojima su oficiri psihopate zagorčavali život i sebi i drugima. Zapravo su najveća prijetnja za održanje Jugoslavije bili velikosrbi, koji su tada već sačinjavali većinu u oficirskom kadru. JNA ne pamtim po dobru, bio sam duga jezika, nediscipliniran i tjerao sam po svome kad sam shvatio da većina oficira vojnike Hrvate tretiraju kao građane drugog reda. Tako sam zapravo u JNA raskrinkao mit o Jugoslaviji, shvativši je kao umjetnu, zločinačku tvorevinu. Dobro je iz zla izdvojiti ono najbolje, to jest, ono čemu te obučila JNA kasnije koristiti protiv njezina zločinačkog kadra. Da u Jugi nije bilo vojne obveze, nikada ne bismo dobili taj rat jer nas ne bi imao tko braniti, a današnja balavurdija samo čeka da im nešto padne s neba nemajući poštovanja prema onima koji su pazili da im kuće ne budu popaljene a majke silovane.
    3 75% 1
  • Dijego Dijego

    13.04.2015 u 09:44h

    zasto ljudi neshvcaju da bilo cija vojska radi na isti princip neznam sta bi americki porucnik rekao svom podredenom da ga vidi da cita karl marxa ili neku drugu literaturu a nije po njihovim odgojnim mjerama
    1 100% 0
Pregledaj sve komentare